Intervju Izložba autorica Marije Koruge, Monike Meglić i Melinde Šefčić povezuje tri odvojena koncepta kojima je zajedničko postavljanje u središte rada subjekt umjetnice kojeg tretiraju na dvije razine: na razini inskripcije vlastite egzistencije i identiteta u njihovim “rubnim“ pojavnostima, odnosno inskripciju tijela umjetnice u reprezentacijski diskurs slike. Iako se radi o naizgled neutralnim autoportretima, u kontekstu studija ženskog pisma, rekli bismo da jezik, pa tako ni (ženski) subjekt nikad nije neutralan. Žensko je tijelo, kao i ženska seksualnost uvijek inskribirana kako u pismo i tekstualnost, tako i u vizualni diskurs.
Rad Marije Koruge koncentriran je na vlastito tijelo prikazano kao multiplicirani akt sjedinjen s prirodom u koju se utapa sve do konačnog iščeznuća tjelesnosti. Umjetnica tako briše tragove vlastitog identiteta i u konačnici vlastite egzistencije, a upisujući svoj (ženski) subjekt u reprezentacijski diskurs slike, dematerijalizira tragove ženskog subjekta. Transgresivno djeluje na društveni i kulturni konstrukt ženstvenosti koja se često poistovjećuje sa ženskim identitetom, dok s druge strane, umjetnica revitalizira simboliku plodnosti kroz reprezentaciju bujne vegetacije i reprezentaciju vlastitog (ženskog) tijela koja u konačnici u potpunosti anuliraju granicu među sobom.
Sjedinjavanje s prirodom ujedno je i sjedinjavanje s iskonskim. To se iskonsko u radu Melinde Šefčić odnosi na njenu, ničeanski rečeno, unutarnju sliku jastva, koju je umjetnica sposobna izvesti poniranjem u vlastite snove, u svijet podsvjesnog i nesvjesnog. Njen je rad tako materijalizacija spone između vanjskog i unutrašnjeg, između materijalnog i duhovnog.
Konačno, Monika Meglić u središte svog rada, među likove kostura i lik mačke, postavlja autoportret u kupaćem kostimu, nastojeći tako, kako sama autorica kaže, kroz smijeh pobijediti strah od vlastite smrti. Smrt autora ovdje se tumači u doslovnom smislu, ali u ublaženoj i humorističnoj formi intergriranoj u ikonografski prikaz Danse Macabre koji svojom plošnosti i linijama daje efekt čiste dekorativnosti. U tom slučaju, ovaj je prikaz ispražnjen od svoje prvotne uloge upozoravanja masa na dolazeću smrt i sveden je na iznalaženje vlastitog načina prelaženja preko svijesti o vlastitoj smrtnosti kroz smijeh, dok promatraču istovremeno nudi mogućnost, bodlerijanski rečeno, prelaženja preko neprijatne teme putem njene estetizacije.
Otvorenje izložbe bit će održano u utorak, 18. lipnja, u 20 sati u Galeriji sv. Trojice u Kastvu. Izložba Ženski autoporteti – upisivanje tijela otvorena je do 28. lipnja.
