Poptika Jelena Bando se u Parizu upoznaje s radom udruge imigranata s otoka Guadalupe te postepeno kroz druženje s njima započinje rad na seriji aktova. S određenim vremenskim odmakom Jelena se vraća naslikanim aktovima koje sada smješta u imaginarni krajolik nadograđujući vlastiti pogled na Drugoga. Ivan Prerad poseže za vizualnim materijalima koji aludiraju na prostor Novog Zelanda, prvenstveno maorsku kulturu. Iako je dio života proveo na Novom Zelandu Ivana ne zanimaju eksplicitno osobne refleksije već kolažira uglavnom medijski posredovane vizualne reprezentacije maorske kulture.
Oboje zapravo pokušavaju progovoriti o procesu konstruiranja pogleda na Drugoga otvoreno se poigravajući sa subjektivnim interpretacijama preuzetih vizualnih simbola čije značenje nije fiksirano već je podložno momentalnom rekontekstualiziranju. Prisutna je potreba za slobodnim istraživanjem koje Jelenu vodi prema razgradnji krute forme akta, a Ivana intrigira prostorno kreiranje odnosa između naslikanih vizualnih reprezentacija maorske kulture. Slika Drugoga gradi se i istovremeno preispituje upravo kroz osobnu prizmu pa stoga gledajući i reprezentirajući Drugoga redefiniramo vlastite stavove i pozicije.
Tamnoputa naga tijela na slikama Jelene Bando kao da su premještena iz nekog drugog prostora i vremena u apstraktni prirodni okoliš koji simbolički označava prostor Jelenine imaginacije. Divlje i neukrotivo raslinje ali i zamišljeni prostori interijera jasno razotkrivaju njene asocijacije na egzotičnog Drugog čija pojava na slikama zapravo izmiče našem pogledu. Autorice onemogućava da fiksiramo vlastitu predodžbu Drugog, ne dopušta da tijelo percipiramo u cjelini već ga čini neuhvatljivim i pomalo nestvarnim, posebice uzimajući u obzir nadrealni okoliš s kojim se tijelo isprepliće. S jedne strane servira se naizgled stereotipna reprezentacija tijela Drugog dok se s druge strane ista reprezentacija rasplinjava.
Ivana Prerada zanima gotovo faktografsko prenošenje artefakata, dokumenata i slika vezanih za prostor maorske kulture međutim on ih vadi iz šireg konteksta, prenosi ih pojedinačno na platno i potom naknadno prostorno intervenira kolažirajući ih. Instalaciju od dvadeset i jedne slike čine naslikani muzejski artefakti kao dokazi maorske materijalne kulture, a postavljeni su paralelno uz fragmente naslikanog krajolika, biljaka, životinja i lokalnih zastava s ciljem vjerodostojnog materijaliziranja maorske kulture. No, upravo kroz prostorno premještanje navedeni fragmenti kao opipljivi dokazi se donekle relativiziraju i uzimaju se zdravo za gotovo kako bi mogli slobodno cirkulirati ispražnjenog značenja.
Izložbom Drugi u Galeriji Galženica spontano je objedinjen recentni umjetnički rad Jelene Bando i Ivana Prerada čiji su se interesi potpuno neplanirano povezali i manifestirali kroz zajedničko otvoreno kreiranje mogućih reprezentacija Drugih. Autori pokušavaju na mikro razini ponuditi uvid u vlastitu percepciju slike Drugog koju karakteriziraju kao fluidnu i promjenjivu pa tako njihova izložba zapravo simptomatično ukazuju na često neuhvatljivu, a opet sveprisutnu tendenciju vizualne aproprijacije.
Izložba će biti otvorena 27. veljače u 19 sati.
Jelena Bando je rođena 1988. u Zagrebu. Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu završila je 2012. Studijski je boravila Njemačkoj (Wurzburg, Berlin) i Parizu. Izlagala je na osam samostalnih izložaba u Hrvatskoj, Njemačkoj i Francuskoj i na dvadesetak skupnih izložaba u zemlji i inozemstvu. Dobitnica je dvaju nagrada za crtež i grafiku (Galerija SKC, Beograd; 15. bijenale crteža, Beograd).
Ivan Prerad (1988, Zagreb). Upisao je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer slikarstvo (2008), te stekao akademsko zvanje sveučilišnog prvostupnika (Baccalaureus) slikarstva (2012). Završio diplomski sveučilišni studij slikarstva u klasi prof. Zoltana Novaka (2014.). Sudjelovao na dvije samostalne, više skupnih izložbi i likovnih radionica, te je dobitnik Erste Grand Prix (2013).
Izložba je otvorena do 29. ožujka.
