Koristeći vizualnost medijskih pojava poput Youtube kanala ili televizijskog programa, izložba se bavi krajnjom točkom dosega javnih, masovnih medija informiranja, odnosno protokom svjetlosti u fizički prostor. U situaciji u kojoj je medijima informiranja zakinut informacijski element, oni postaju žaruljama koje sporadično emitiraju svjetlost nevezanu za samu informaciju, već uvjetovanu logikom montaže i izmjene slika. Materijalna dimenzija slike/informacije u tom slučaju postaje skup neravnomjernih snopova svjetlosti koji u obliku fragmenata otkrivaju iz mraka izranjajući prostor.
Povratak istoga polazi od prikaza druge izložbe – izložbe Glagoljica u prostoru Sveučilišne knjižnice u Rijeci. Spomenutu je izložbu osmislio profesor Branko Fučić, a postav je dizajnirao arhitekt Igor Emili. Javnosti je otvorena davne 1968. godine, ostavši gotovo nepromijenjenom do današnjih dana. Prateći razvoj glagoljičnog pisma te prikazujući brojne klesane i tiskane artefakte, izložba svjedoči o singularnosti lokalne kulture. Uz neke iznimke, svi su eksponati kopije, zbog čega se može reći kako se radi o izložbi koja je u svojoj izvedbi reproduktibilna. U kontekstu mnogobrojnih praksi reenactmenta ili rekuriranja izložbi (npr. When Attitudes Become Form, Fodazione Prada, Biennale di Venezia 2013), cjelokupni ambijent te uspavane izložbe nakon gotovo pedeset godina postojanja dobiva povijesno/kulturno/estetsku dimenziju koja otvara mogućnost njene percepcije kao kulturnog fenomena.
Izložba zamrznuta u vremenu, koja je zasigurno nadživjela velik broj svojih prvih posjetitelja, u Eškinjinoj video instalaciji postaje pozadinom kojoj se suprotstavlja kratkotrajna forma televizijske slike. Posjetitelji imaju priliku vidjeti izložbu uronjenu u mrak isključivo pomoću kratkotrajnih bljeskova svjetlosti koja dolazi s ekrana i koja reproducira medijsku sliku; riječima Borisa Groysa iz njegovog eseja O novom, “tehnološki proizvedena slika donosi sama svoje svjetlo u mrak muzejskog prostora”.
Video instalacija Povratak istoga pokušava progovoriti o brojnim meta-relacijama koje u samoj sebi sažima ova apstraktna snimka svjetlosti. Reproducirajući povijesni materijal, instalacija postaje reprodukcijom prostora, ali i reprodukcijom medijskog materijala koji je čini vidljivim.
Otvorenje izložbe najavljeno je za petak, 27. studenog, u 20 sati, u Galeriji Filodrammatica.
Igor Eškinja (Rijeka, Hrvatska, 1975.) živi i radi u Rijeci. Diplomirao je slikarstvo u klasi prof. Carla Di Raca, 2002. godine na Accademia di Belle Arti u Veneciji. Eškinja konstruira svoje arhitekture percepcije kao ansamble skromnosti i elegancije. U radovima “izvodi” objekte i situacije, obuhvaćajući ih u njihovoj intimnoj i tihoj tranziciji iz dvodimenzionalne u trodimenzionalnu formalnu pojavu. Koristeći jednostavne i jeftine materijale, poput samoljepljive trake ili električnih kabela, te njihovim metematičko točnim i ekstremno preciznim razlaganjem unutar striktnih prostornih parametara, Eškinja definira drugu kvalitetu koja seže dalje od fizičkih aspekata i ulazi u registre imaginarnog i van-perceptivnog. Eškinjini radovi su između ostalog bili uključeni u brojne međunarodne izložbe.
Izložbu pogledajte do 11. prosinca.
