Kritika U utorak, 17. listopada u 19 sati otvorenje je izložbe Ane Kovačić Za ljude koji prolaze.
“Sve prolazi sintagma je koju dvoje neimenovanih protagonista tijekom razgovora nekoliko puta ponavljaju u videu projiciranom na prozorskom staklu Galerije VN. Video je namijenjen ljudima koji prolaze, pa tako i prolaznicima Vodovodne, Ilice i Mandaličine ulice, na čijem se križanju galerija nalazi, jer projekciju gledamo izvana, s ulice. A projekcija prikazuje upravo križanje ovih triju ulica. Ako posjedujemo informaciju o umjetničinoj kućnoj adresi, možemo iščitati kako je jedan od gore spomenutih aktera ona sama, dok iz videa, ali i sadržaja dijaloga, naslućujemo da je kestenjar, čija se “butiga” nalazi ispred galerije, onaj drugi. Video nema tona, razgovor pratimo na titlovima, zbog čega nije moguće u potpunosti razabrati tko izgovara koje riječi. Autorica na taj način stvara privid zrcala, jer misli i riječi kestenjara zrcale se u njenim vlastitima. Zrcalo je dominantan motiv u Aninom radu, pri čemu ono nipošto nije srebrno i egzaktno poput zrcala Sylvie Plath. Anino je zrcalo zamućeno, fluidno i nestalno, što je potencirano i promjenama vidljivosti projekcije videa, ovisno o vremenskim prilikama ili dobu dana. Projekcija postaje u potpunosti vidljiva tek u večernjim satima, sa zalaskom sunca, jer noć ionako izoštrava osjetila. Umjetničino zrcalo nalikuje onome Lewisa Carrolla u Alisi s onu stranu ogledala, a ključ za ovakvo čitanje daje nam i sama autorica spominjući album Lost and Safe američkog dua The Books. Na albumu se nalazi pjesma Vogt Dig for Kloppervok, ili u prijevodu s danskog, Čuvaj se Jabberwocka – stih pjesme Jabberwocky iz Alise s onu stranu ogledala. Zrcalo je to koje reflektira stvarnost onakvu kakvom je u svojoj mašti doživljava promatrač – zamagljenu, izokrenutu, parcijalnu ili opterećenu sjećanjima. A zakoračimo li i mi u fantastični svijet iza ogledala, ili, u našem slučaju, u galerijski prostor, ondje nas očekuje umanjena replika reflektirajućih prozorskih stakala i vrata Galerije VN”, piše u tekstu Mirna Rul.
Izložba ostaje otvorena do 3. studenog.
