Tema U četvrtak, 21. rujna, u 19 sati u galeriji Živi Atelje DK bit će otvorena izložba San stvarnosti, ilustratorski projekt Karle Čurčinski.
San stvarnosti je diplomski rad koji uključuje istraživanje memorije, protoka vremena i njihovu međusobnu povezanost. Autorica je o radu rekla: “Diplomski rad se bazira na mojim sjećanjima iz prošlosti pa sve do sada gdje u potpunosti ovisim o njima. Imam tendenciju, kada čujem neku dobru ali meni nepoznatu pjesmu, zapisati riječi pjesme i pronaći na internetu. Glazba mi je svojevrsan dnevnik gdje zapisujem dane u obliku tonova te mi te pjesme kasnije zastupaju taj vremenski period gdje se mogu koliko- toliko sjetiti određenih situacija iz tog razdoblja. Specifična pjesma koju sam pronašla tijekom rezidencijalnog boravka u Belfastu je bila iskra koja je rasplamsala cijeli koncept. S obzirom da se uvijek sjetim vratiti određenoj pjesmi, ova me je navela da preispitam svoju memoriju. Dok sam ju slušala prisjetila sam se jednog malog segmenta toga dana koji je obilježila ta pjesma. I dok sam posve svjesna ovog dobro poznatog fenomena išla sam dalje, tražila sam još pjesama od tada i pokušala se sjetiti trenutaka kada je određena pjesma bila na vrhuncu a ja sam ju pozorno slušala i odlučila podijeliti sa okruženjem u kojem sam se trenutno nalazila.
Daljnja razmišljanja o tome su me navela na razmišljanje o vlastitoj prošlosti, prošlim iskustvima, nedostatak sjećanja gdje ne razaznajem prošlu stvarnost od sna, povezanosti prošloga i sadašnjega, utjecaja kakvog ostavlja na budućnost i da li uopće ostavlja. Imam osjećaj da se nalazim u filmu koji ne mogu premotati, u koji se ne mogu vratiti i pogledati što se dogodilo, ili pak da je pola toga ipak bio san jer su ta sjećanja toliko minimalna da ih se ne da niti identificirati kao sjećanja pa je potrebna intervencija drugoga kako bi dobila potvrdu o njihovoj općenitoj postojanosti.
Odlučila sam prikazati sitna i veća sjećanja, neka nimalo značajna, dok se neka neće niti moći zaboraviti ali ih je nepotrebno dokumentirati. Započinjem kronologiju sa najranijim sjećanjima, onima za kojim mi je potrebna pomoć u njihovoj klarifikaciji. Krećem se po vlastitoj memoriji, ističem bitne promjene u životu koje tada isprva ne djeluju tako, prekretnice, traume, sreću, konzistentnost svog imaginarnog svijeta, tugu, smrt. U svom radu bavim se problematikom memorije, njezinog neuspješnog održavanja i pozivanja. Unutar te memorije postoji određeni protok vremena koji i dalje traje i koji veže prošlost sa sadašnjošću”.
Izložba je otvorena do 23. rujna.
