Tema U nekoliko svojih posljednjih radova, Jasenka Bulj koristi prostore koje prepoznaje kao važna mjesta osobne povijesti: autocesta kojom iterativno putuje od djetinjstva, kuhinja, vlastita soba… Te prostore tretira kao mjesta određena poretkom nevezanim uz fizička određenja, dimenzije ili raspored stvari u njima već poretkom kojeg čine tragovi njezina bivanja.
Rad Ljeto, 2011. snimak je otvorenog prozora u njezinoj sobi. Kadar ispunja zastor koji se, pokrenut strujanjem zraka, jedva primjetno pomiče. Čitav je prostor sobe, sa snažnim značenjskim potencijalom kojega ima, sažet u prozor prekriven zavjesom. Figura sinegdohe ostvarena u gustom tkanju na kojem se ocrtavaju sjene sabire zajedničko iskustvo: to je asocijacija na ljetni dan, povlačenje, osamljivanje, izdvojenost, kontemplacija, neprimjećenost, osobni identitet.
Prozorska zavjesa fluidna je granica koja odjeljuje osobni svijet od okoline. Unutar nje razvija se autonomna zona strukturirana pojedinačnom logikom i osobnom vremenskom mjerom koja je neprecizna i nestalna. Zavjesa je krhka zaštićenost, a Jasenka Bulj provodi krajnju destabilizaciju projicirajući video na prozore galerije/knjižnice.
Pri tom se ne radi samo o izmještanju intimnog prostora u javni, već i o potpunoj zamjeni i interferenciji zatvorenog unutrašnjeg prostora i vanjske otvorenosti. Ista je slika vidljiva s obje strane galerijskih prozora. Razlikuju ju jedino slučajne modifikacije uzrokovane sitnim događajima – kretanjima koji se u oba slučaja iščitavaju kao događanja s „druge strane“ zastora. Tako se prostor s obje strane prozora privremeno pretvorio u ono što nije. No ta je potpuna inverzija privid jer je ovisna isključivo o našoj poziciji s obzirom na stvarnu prostornu granicu – prozorski niz galerije. Oba su prostora, u stvari, čitljiva i kao prostor eksterijera i kao intimni interijer vlastite sobe. Oba i jesu i nisu.
Rad se može pogledati u radne dane knjižnice S. S. Kranjčevića od 19. do 31. prosinca od 14 do 20 sati.
