Intervju Riječ je o dvanaest slikocrteža nastalih na lezonitu i praznim objektima – staklenkama poklopljenima poklopcima zlatne boje. Staklenke su nešto opipljivo iz laboratorija, kao i lezoniti, ali unutar svijeta slikocrteža, one su te koje djeluju nestvarno, kao da pripadaju nekom drugom vremenu, dimenziji, svijetu i prostoru. Osobito zbog toga što su prazne. Umjetnica se ponovno u svojem radu poigrava višeznačnošću različitih simbola, a dominira krug, čija se vibrantnost i kretnja osjeća na svakom slikocrtežu.
Svojevrsnim piktogramima koji nalikuju tehničkim crtežima, umjetnica bilježi ono nematerijalno, a istodobno ga pretapa u materijalnost svojih sasvim konkretnih, apstraktnih slikocrteža. Promatrajući ih, podjela na apstrakciju i figuraciju čini se suvišnom, jer svi su iskonski simboli kojima se koristi oblici prostora. I sam je iskon, piktogram iz kojega se sve razvilo bio jedna nezadrživa, neuhvatljiva tehnička skica i (ne)figuracija – sam svemir. Stoga rad Glorie Oreb ne treba klasificirati, niti uspoređivati, jer njezin je slikocrtež u svemu prisutan. On je poput nekog beskonačnog nefiksiranog tlocrta svega u stanju vječne promjene.
Gloria Oreb rođena je 1972. u Dubrovniku. Diplomirala je slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu 2002. Od 2003. godine asistentica je, a od 2010. docentica na UMAS-u. Pohađa poslijediplomski doktorski studij slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Autorica je petnaestak samostalnih izložbi i sudionica tridesetak skupnih izložbi i festivala. Osim rada u matičnom mediju-slikarstvu, istražuje i druge načine realizacije vizualnog.
