Kritika Rad je kretao od pretpostavke da o sebi imamo idiličnu i često pojednostavljenu sliku. Upravo zato njegov autor svojim radom u tu sliku implementira viruse koji ju na više razina razbijaju i čine nas/ga nesigurnim. Kad narastem… s jedne se strane referira na stalni rast i umjetnički proces no s druge strane se odnosi na rast u seksualnom smislu, rast fetiša i skrivene želje koja se u njemu, no i nama drugima, skriva i hrani našim strahovima i nesigurnostima.
U ovoj seriji od pet video radova Josip Horvat okupiran je obredima parenja te povlačenjem paralele između onih životinjskih i onih ljudskih. Kao što je u prethodnim radovima inspiraciju crpio iz dokumentarnih filmova Jean Painlevéa o morskom svijetu te preuzeo mnogo pokreta upravo od podvodnih životnija, tako je za ovu seriju promatrao ptice i njihove obrede parenja. Proučavajući te ptičje rituale, izvukao je tri osnovna elementa koja se pojavljuju: pjev, izgled i plesanje.
Pjev je najčešći način na koji ptice privlače partnere za parenje – raznolikim pjevom i velikim rasponom dokazuju svoju zrelost, inteligenciju i zdravlje. Horvat koristi taj pjev interpretirajući šansone. Šansone je uzeo kao reprezentativne za razdoblje koje je iza nas, doba u kojemu su pravila udvaranja bila jasna, poštivao se bonton i udvaranje je bilo osnovni način pronalaženja partnera. Ipak, te šansone se čuju nejasno, postoji šum uzrokovan ekstenzijama i pokrivalima na njegovoj glavi i u njegovim ustima te zamućuju značenje riječi tih pjesama. To daje još jedan sloj radu, lišava osobu koji gleda snimke tekstualne poruke te mu daje puno više prostora za tumačenje zvuka.
Reprezentativan izgled je sljedeći element s kojim se umjetnik poigrava. Koristeći razne ekstenzije i materijale oponaša boje, istaknuto perje te dijelove tijela koji se uvećavaju u obredu parenja kako bi se privukao partner. Posljednji element, izuzetno bitan i za prijašnji umjetnikov rad, je ples. Horvat oponaša pokrete krilima, tijelom i kljucanje i time pokazuje ne samo poznavanje njihovih rituala već i nevjerojatnu kontrolu nad vlastitim tijelom – greške u plesu u ptičjem obredu su nedopustive i vode k neuspješnom pokušaju parenja.
Josip Horvat je ove radove snimio sam, u šumi. Video radovi su poput slike i ograničeni su samo na prostor koji je zabilježen unutar kadra i upravo zato se ambijent galerije bori s tom dihotomijom.
Početak je u 19 sati.
