Tema U subotu 17. lipnja, od 10 do 20 sati održat će se izložba i prezentacija studentskih umjetničkih intervencija u javnom prostoru Peščenice (naselje Volovčica), realiziranih na projektu Grad na drugi pogled u sklopu manifestacije Dani kulture na Pešči. Radovi su rezultat višemjesečnog projekta koji se održavao tijekom proljeća, a obuhvaća kolegij Umjetnost u javnom prostoru u partnerstvu s Akademijom likovnih umjetnosti u Zagrebu i Centrom KNAP. Prezentacijska šetnja kreće u 11 sati s Tržnice Volovčica.
Iz najave Ivane Meštrov: “‘Uputite se na tržnicu. Kupite nešto što vas podsjeća na arhitekturu koja vas okružuje. Analogije mogu biti formalne, konceptualne, kromatske, tematske… Predlažemo i prigodnu zakusku: dok napuštate tržnicu isprobajte netom kupljenu namirnicu.’
Ovim riječima francuska koreografkinja urbanih okruženja i situacija, Julie Desprairies, započinje uputu pod brojem 14. u svom Priručniku za uvježbavanje urbanih plesača. Tržnica Volovčica, prva stanica naše urbane šetnje, na križanju Planinske, Borongajske i Ivanićgradske ulice, prepoznata je po svom kružnom objektu, koji je 1964. sagrađen prema projektu arhitekta Josipa Tušeka. Nekada je ta centralna tržna rotonda, prema arhivskim fotografijama i posredovanim sjećanjima, duž svog gornjeg kružnog ruba, svjetlila noću. Poput nekog nestvarnog, dematerijalizirajućeg objekta, slično kao i NAMA na Kvaternikovom trgu, promicala je atmosferu modernoga grada u sinergiji s novim oblikovnim istraživanjima. Danas ona gotovo i ne svjetli, a okolne su aktivnosti svedene na par kafića i zalogajnica, nekoliko štandova prehrambenih proizvoda i kioska s robom. Žamor se preselio u visoko klimatizirane, prostorno i zvučno izolirajuće shopping mallove, no možda smo danas ponovno spremni upravo na ova, samo naoko zastarjela, kružna gibanja?
Naši prvi zajednički koraci pomažu nam u formiranju kompaktne skupine koja putem Ivanićgradske kreće prema Zapoljskoj. Platane i javori štite nas od žarkog lipanjskog sunca i potencijalne ulične buke. 1980-ih se tu planirala glavna gradska prometnica no nastojanjima tadašnjih građana i srećom po današnje pješake, taj se zahvat nije desio. Prolazimo uz Centar kulture, koji od svog osnivanja, 8. svibnja 1955. godine, raste u skladu s urbanim teksturama i potrebama ovog vrlo heterogenog, nekad industrijom gusto premreženog, gradskog prostora.
Centar od svojih početaka promiče urbana događanja koja teže sveopćem boljitku pod geslom: mijenjajući sebe, mijenjamo svijet. Značajne su tako akcije urbane kozmetike, zagovaraju njegu, nadopunu, ukrašavanje i preoblikovanje direktnog okoliša.
1980-ih je u tom duhu postavljeno nekoliko i danas važnih kvartovskih markacija, suradnjom centra, građana i brojnih radnih organizacija, provedenih kroz program malih općinskih komunalnih akcija. Hortikulture, oglasni stupovi-kišobrani, vesele žardinjere i šarena rasvjetna tijela, javne skulpture poput Ruke-putokaza Milene Lah, Parka Malog princa ostvarenog u suradnji kiparice Nade Orel s lokalnom djecom, reljefa Mladenaca Ivana Lesiaka. Ovo lirsko pismo u aluminiju iz 1988. smješteno je tik uz Dvoranu za vjenčanje u zgradi općine Peščenica. Vrata su to ka danas živahnom urbanom platou, još jednoj točki socijalizacije unutar kvarta. Postojani alu glanc, odolijeva smogu, zagovarajući uvijek nove formalne i neformalne bliskosti.
U to ime, grupirajmo se, afinitetom i prođimo skladne višestambenice, koje je sredinom 1960-ih osmislio projektni biro Žerjavić. Zapamtimo omjer zelenilo-zgrade, preskočimo netom postavljene meke crvene markacije, proširimo se i isprobajmo raznovrsne ritmičke varijacije.
Rez i promjena kadra. Urbana čistina, negativ je nekadašnjih proizvodnih Ghetaldus pogona koji će svoju budućnost ostvarivati kao pasivni, poslovno-rezidencijalni, a možda i garažni kompleksi. Izostaje zelena vizija u jeku klimatskih zaoštravanja, a na nas čeka još jedno dugo, suho ljeto.
Ovaj niz umjetničkih intervencija-bljeskova urbanih integracija utiskuje u nas specifičan pejzaž gradske četvrti Peščenice, izvlači grafičke siluete nekih osnažujućih priča koje je ovdašnji čovjek pisao ili piše za prostor. Priprema li nas možda, zajedno, i za neke nove društvene partiture?”
