Tema Polazeći od ideje dualnosti ličnosti, potisnutog sukoba razuma i podsvjesnog te alternacije samog sebe, u najnovijem ciklusu autoportreta Miron Milić problematizira ljudsku krajnost, suprotnost svih osobnih načela i uvjerenja. Inspiriran Stevensonovim klasikom Čudnovati slučaj dr. Jekylla i g. Hydea zadire u najtamnije kutove svog ega u potrazi za animalnim alterom. Autorov alter ego je samo imaginarna preslika zatočena u limbu očekivanja i iskustva, oportunističko, neinhibirano i nasilno biće – on je proizvod društvenog mehanizma i tradicije okrutnosti zapadnog društva. Autor svjesno bira biti okrutan, ne prema ljudima, već prema životinjama, mitskim bićima koja predstavljaju najiskreniji trenutak nevine, djetinje fascinacije te tako i iskonsko dobro u autorovom imaginariju. Ciklus možemo, dakle, promatrati i kao hommage životinjama, gdje čovjek na sebe lijepi sve agresivne konotacije nagona predstavljajući životinju kao metaforu, uobličenje onog istinski pozitivnog.
Teško je ne zapitati se koliki, uistinu, utjecaj na nas ima kolektivna svijest, društvo, odgoj, a da toga nismo ni svjesni?! Život ostavlja trag ispod kože, pitanje je što bi izašlo na površinu izmicanjem ravnoteže? Na tren, na potez pera, autor deskriptivnom sirovošću zanemaruje norme i pušta da racio utihne pred nagonom animalnosti. Pred nas iznosi ogoljenu intimu, okrutnost koja se skriva u strahovima nesvjesnog, dovodeći i samog sebe do granice šoka. Sami proces crtanja nosi terapeutski učinak, minuciozni pokreti i savršenstvo detalja u službi katarze, gdje Milić ciljano bira medij crteža pokazujući svu svoju zavidnu vještinu i smatrajući da pojednostavljena forma iskaza iskrenije oslikava autističnu intimu u nelakom zadatku predstavljanja sebe, iskreno i bez zadrške.
Opus i široku tematiku umjetničkog djelovanja Nicolaja Dudeka mogli bismo svesti pod zajednički nazivnik domišljatog poigravanja percepcijom i promišljanjem gledatelja. Autora zanima dijalog između rada i promatrača, način na koji crtež komunicira prema van, kao i zavisan odnos ta dva subjekta. Želi provocirati istančanim ironijskim odmakom s nijansom humora, natjerati gledatelja da promatra rad dublje od puke površina i propituje činjenice postavljene kao krajnju istinu. Percepcija proživljenog i uočenog ishodište su priče, a doživljaj gledatelja glavno oruđe u prenošenju na novi nivo. Podražaji za nastanak su razni, ponekad je dovoljna spontana reakcija da otpočne proces i stvaralačka sinergija. Sam autor kaže: „Opisao bi proces nastanka svojih djela kao kruženje oko tematike koja me zanima, a ne ukazivanje na jedinstvenu istinu. Upravo zbog toga su moji crteži postavljeni u grupama koje ilustriraju ovaj kružni proces osjećanja i razmišljanja.“
Njegovo kiparsko iskustvo nije zanemarivo ni u mediju crteža. Svaki ciklus novi je eksperiment, svaki rad samostalni proces koji često ne završava zadnjim potezom olovke. Autor propituje granice medija i u svemu vidi potencijal crteža, čak i kada ostavlja rad nedovršenim istražuje mogućnosti perceptivnih manipulacija. U pronalasku novih metoda uvijek kreće od osobnog shvaćanja i značenja, smatrajući od neizmjerne važnosti njihove estetske kvalitete u odnosu na prenesenu poruku.
Otvorenje izložbe je u utorak je, 17. travnja u 20 sati i ostaje otvorena do 28. travnja.
Više informacija naći ćete ovdje.
