Tema “Interesno polje ove izložbe čini se dovoljno jasnim već i iz samog naslova, no možda nije naodmet podsjetiti na širinu dikskursa, na temu komičnog, koja teorijski seže od Aristotela pa do Freuda, Plessnera i Henrija Bergsona, za kojega smijeh ima sociološku funkciju: on je bitna oznaka čovjeka kao svjesnog bića i svojstvo svake životne energije koja pojedince i društvo oslobađa negativnih potencijala.
Dimenzije humora u vizualnim umjetnostima mogu doslovno poprimiti višestruke oblike, kako u pogledu medija u kojima se izražava komično, tako i u bogatoj skali isčitavanja i razumijevanja porukekoja stiže do primatelja. Premda prelaze preko granica pojmovne reprezentacije kakvima primarno operira literatura ili teorija, i vizualni duhoviti iskazi tkđ. se mogu razlikovati u gradacijama od vica i šale, dosjetke i satire, od smiješne radnje, izobličenja, parodije i persiflaže, pa do apsurda, groteske i ironije… Najčešće se takav humor očituje na razini podrivanja određenih konvencija, i to ne samo unutar drušva u cjelini, nego ponajprije onih u umjetnosti samoj (konvencije medija, institucije, funkcije nekog aktera ili segmenta umjetnosti) čemu svjedoči bogat broj primjera, od Duchampa do Ivana Kožarića ili Erwina Wurma i Paul McCarthya, pa sve do mnogih konceptualnih izričaja.
Razumijevanje se u pitanjima humora s druge strane ukazuje kao ključni moment koji potiče na razmišljanje o relacijama lokalnih i globalnih kodiranja smiješnoga, kao i o odnosima njegovih profanih, popularnih oblika s onim edukacijski zahtjevnijim, višim izričajima što je opet, uvijek u zavisnosi od kulturoloških matrica (političkih, psiholoških, tehnoloških) unutar kojih se humorni sadržaji formuliraju.
Središnje pitanje izložbe stoga jest sjecište tih vrijednosti, s pitanjima: Na koji specifičan način vizualna umjetnost danas u Hrvatskoj koristi izričaje humora? U koja žarišna pitanja ovog prostora i vremena ta umjetnost intervenira, koje vrijednosti izokreće i iz čega pri tome ipak crpi univerzalni karakter? Ukoliko prihvatimo činjenicu da duhovito i komično u umjetnosti rezultira iz spajanja krajnosti, iz podrivanja konvencionalnih uzročnosti – za upitati se u ova naša ne tako smiješna doba socijalno osjetljivih i upitnih poredaka stvari – na koji se to način i pod kojim uvjetima uspostavlja sprega između duhovitosti i duhovnosti? Premda je izložba zamišljena daleko opsežnije, radi oskudnih financijskih sredstava realizacija izložbe fokusira se na izabrane radove pozvanih umjetnika mlađe i najmlađe generacije u vrlo koncentriranom obliku.” – Blaženka Perica (izvod iz ekspozea)
Umjetnici zastupljeni na izložbi: Željko Badurina, Snježana Ban, Dino Bićanić, Dražen Budimir, Nemanja Cvijanović, Igor Eškinja, Ivan Fijolić, Alen Floričić, Vladimir Frelih, Sonja Gašperov, Luka Hrgović, Danijel Kovač, Ines Krasić, Denis Krašković, Siniša Labrović, Tihomir Matijević, Vedran Perkov, Viktor Popović, Dragana Sapanjoš, Goran Škofić, Josip Špika, Anton Svetić, Stipan Tadić i Ivan Tudek.
Izložba ostaje otvorena do 22. ožujka u Dijoklecijanovim podrumima.
