Tema
Kustoski kolektiv BLOK poziva na otvorenje izložbe Jadrankin prvi život, autorice Božene Končić Badurina. Izložba je inspirirana životom Trešnjevčanke Jadranke Klekar, borkinje za radnička i ženska prava. Otvorenje je 21. ožujka u 19 sati u Novoj BAZI.
“Tko je Jadranka čiji prvi život je predmet ove izložbe? Pretražujem poznate Jadranke, brzi rezultati potvrđuju statistiku: najviše ih je rođeno od kraja Drugog svjetskog rata pa tamo negdje do 1970-ih godina. Čini se da je popularnost Jadranke vezana za period socijalizma i utoliko priziva nekad brojne Nade, Željke, Zdravke… No što je još ime Jadranka? Posveta plavom Jadranu, tom našem moru za kojim s kontinenta žudimo, a raj zamišljamo poput njegovih najljepših uvala (možda i plavih laguna). I opet se statistika slaže: Jadranke se nisu često rađale samo pored Jadrana, nego i na zagrebačkom području. Upravo je takva jedna Jadranka ona za kojom tragam(o), Zagrepčanka rođena 1954. godine, Jadranka Klekar.
(…)
Na izložbi se njezin prvi život prikazuje kroz nekoliko fragmentiranih nizova: nižu se adrese, prostori, datumi, prizori (u minucioznom crtežu, većinom prema fotografijama), naracija u prvom i u trećem licu, u neutralnom glasu radijskog spikera. Na trenutke, čini se da bi fragmenti mogli pripadati i nekoj drugoj Jadranki, nekoj drugoj radnici. Kroz jedan život izbijaju drugi životi, mikropovijesti trešnjevačke mikrolokacije, tipologije radničkih stanova uzduž Nove ceste i u okolnim ulicama, kronologija hotela Laguna. Posljednji zauzima posebno važno mjesto u Jadrankinom (prvom) životu: u oštrom kontrastu spram surovosti njenih stanova (soba) bez tekuće vode, čini se gotovo kao utopijski kolektivni dom, u kojem se odvija čitav život, od hranjenja i kupanja, preko rada, do druženja i čuvanja djece. Njegovo ime, Laguna, i činjenica da je osnovan kao zagrebačka podružnica porečke Plave Lagune, još je jedan jadranski motiv u ovoj priči. U posljednjoj epizodi Jadrankina prvog života, Laguna je i mjesto na kojem njezina borba, koju vodi praktički čitav život, postaje kolektivna, kada s radnicama i radnicima predvodi štrajk 2001. godine, danas gotovo zaboravljen. Jadrankin prvi život tako predstavlja i ponešto nekonvencionalan isječak iz povijesti, koji ne staje s 1990-ima, raspadom jedne države i uspostavljanjem druge, nego meandrira kroz turbulentno tranzicijsko razdoblje, a između redaka upućuje na duge procese, perspektivu koja je kompleksnija, ali i potpunija od pojednostavljenih slika rascjepa. (…)” piše Ana Kutleša.
Izložba ostaje otvorena do 16. travnja.
