Tema U sklopu programa Queer MoMenti u suradnji s Goethe-Institutom, prikazuje se njemački film iz 1957. godine Drugačiji od mene i tebe u dvorani Müller, 21. ožujka u 19 sati i 22. ožujka u 21 sat.
Pod redateljskom palicom Goebbelsovog štićenika Veita Harlana, u osjetljivom dobu nakon Drugog svjetskog rata, nastao je jedan od kontroverznijih filmova o progonu gej osoba koje su se “ogriješile” o Paragraf 175, njemačkog Kaznenog zakona. Mimikrija ublaženog diskursa kojim se u filmu tematiziraju istospolni odnosi evocira pristup kojim se i u novostečenoj političkoj korektnosti nove desnice progovara o Drugome.
Naime, dotičan Paragraf 175, koji je svoj vrhunac doživio u nacističkoj Njemačkoj, zabranjivao je “nepoćudne” radnje među muškarcima, a sama provedba zakona rezultirala je uhićenjem preko 100.000 osoba, od kojih je, prema procjenama, 15.000 poslano u koncentracijske logore. Film Drugačiji od mene i tebe radnju gradi oko 17-godišnjeg Klausa iz dobrostojeće berlinske obitelji Teichmann koji, na sveopću zgroženost njegove obitelji, počinje pokazivati prve znakove sklonosti ka istom spolu.
Uz dramatičnu glazbenu podlogu Oskara Sale, Harlan, poznat prema svojoj sklonosti ka nacizmu, pokušao se kroz ovaj film iskupiti u očima javnosti za sav filmski rad kojim se bavio u nacističkoj Njemačkoj. Sam film, koji je sniman u doba kad je još uvijek Paragraf 175 bio na snazi, sa svojom nadprosječnom glumačkom postavom te predloškom scenarija pisanom od strane Felixa Lützkendorfa, na prvi se pogled učinio pravim hitom. No, njemačka agencija FSK (Freiwillige Selbstkontrolle) ocijenila je kako film previše pozitivno predstavlja gejeve te je Harlan bio primoran cenzurirati određene dijelove filma te ih napraviti više homofobnima, a gej likove u filmu prikazati plitkima kako bi zadovoljio zahtjeve cenzora.
“U prevladavajućoj klimi odmjeravanja politički ispravnog u opreci spram drugačijeg (a time u novog kulturnoj paradigmi, nemojmo se zavaravati, i pogrešnog), Domino u okviru svog redovitog filmskog programa u kinu Europa podsjeća na činjenicu da totalitarno mnijenje koje nam se danas u Hrvatskoj nudi pod ciničnom krinkom kulturološko-vrijednosnog revizionizma nije ništa manje totalitarno. Kroz različite istupe i izjave koje dolaze iz Runjaninove 2, otkako je tamo ministra Zlatka Hasanbegovića, može se steći dojam da se kulturni programi trebaju usmjeriti (i) na preispitivanje povijesnih činjenica.
S obzirom na tu indirektnu uputu, odlučili smo u program Queer MoMenata uvrstiti jedan od klasika njemačke kinematografije kako bismo još jednom ukazali na povijesni progon kojem je LGBTQ zajednica (odnosno zajednica „drugačijih“) bila podvrgnuta u vrijeme koje nas nažalost sve više podsjeća na trenutni fokus interesa povjesničara u ministarskoj fotelji.
Da bismo dobili jasniji uvid u povijest koju ne bismo voljeli ponavljati, pozivamo ministra kulture u kino Europa da pred projekciju filma pozdravi prisutne te da nam kaže nekoliko riječi o ‘novoj hrvatskoj kulturnoj paradigmi’ te na što bismo, kao predani kulturnjaci, trebali u budućnosti koju on obilježava točno trebali paziti”, stoji u najavi događaja umjetničkog direktora Zvonimira Dobrovića.
