Kritika 25 FPS, Studentski centar, 28. rujna – 1. listopada
Trinaesto izdanje Internacionalnog festivala eksperimentalnog filma i videa održat će se u prostorima zagrebačkog Studentskog Centra od 28. rujna do 1. listopada, nakon čega će se 4. i 5. listopada dio programa prikazati u riječkom Art-kinu Croatia. Ulaz na sva događanja je slobodan.
Ogoljivanje komunikacijskih konvencija na relaciji film-publika plodno je tlo kojeg autori eksperimentalnog filma istražuju već više od stoljeća. Ispituju se novi formati, teme, identiteti, strukture, spektakli i nove “zbilje”, a iza svega stoji ljudski refleks da sve što nas okružuje i čega smo svjesni prolazi kroz filter naše potrebe da se povežemo s tim. Filmovi koji čine natjecateljski program ovogodišnjeg, 13. izdanja Festivala 25 FPS, karakteristično su razasuti po čitavom spektru onoga što pokušavamo definirati kao eksperimentalni film, no gotovo svi manje ili više orbitiraju oko ove centralne teme.
Selektori festivala, Sanja Grbin, Marina Kožul i Mario Kozina, su među 1776 prijavljenih filmova u natjecateljski program izabrali dvadeset i pet radova pretežito mlađe generacije inovativnih autora među kojima se nalaze imena s čijim smo se interesima, diskursima i vizualnim izrazima upoznavali na dosadašnjim festivalskim izdanjima, značajan broj novih autora te do sad rekordan broj radova domaćih autora – čak tri.
O najboljim filmovima odlučivat će tročlani Veliki žiri u sastavu: Oona Mosna, direktorica programa filmskog festivala Media City u Windsoru, Ontario; Mads Mikkelsen, filmski selektor Međunarodnog festivala dokumentarnog filma u Kopenhagenu – CPH:DOX te filmski autor Sebastian Buerkner čiji je film M-ova himera osvojio Grand Prix 10. Festivala 25 FPS. Žiri kritike dodjeljeljuje nagradu kritike, organizator festivala – 25 FPS, Udruga za audio-vizualna istraživanja, dodjeljuje nagradu Green DCP, a publika svakodnevnim glasovanjem bira svog favorita.
Među autorima i autoricama filmova iz ovogodišnjeg natjecanja nalazi se značajan broj članova Velikih žirija minulih festivalskih izdanja poput španjolske autorice Laide Lertxundi koja se ove godine predstavlja autobiografskim filmom 025 Sunset Red u kojem se osvrće na radikalni aktivizam njezinih roditelja u Španjolskoj, austrijske autorice Tine Frank čiji je film 20160815 rađen u suradnji s eksperimentalnim glazbenikom Peterom Rehbergom – Pitom a propituje današnji standard slike – visoku rezoluciju ili HD te nizozemski autor Joost Rekveld čiji je rad #67 posveta radovima Reminiscence (1974) i Telc (1974) pionira video umjetnosti Steine i Woodyja Vasulke.
Natjecateljski program čine i novi radovi nekih od dosadašnjih festivalskih pobjednika – prošlogodišnji dvostruki pobjednik i dobitnik Grand Prixa i Nagrada kritike Peter Burr predstavlja se filmom Pattern Language u kojem nastavlja s istraživanjem koncepta beskrajno mutiranog labirinta sastavljenog od različitih uzoraka animiranih u skladu s audio frekvencijama i ritmovima; godinu dana ranije, 2015., jedan od dobitnika Grand Prixa bio je američko-portugalski autor Fern Silva čiji novi rad The Watchmen propituje fenomen vremena kojeg se ne sjećamo, kontrolu I rupe u svjesnoj percepciji, a sve to asocijatino vrludajući na glazbu skladatelja Sergeja Čerepnina, ujedno i tvorca poznatog modularnog sintisajzera – Sergea.
Izuzetno raznolikoj slici filmova iz ovogodišnjeg natjecanja pridonose radovi koji se vješto prilagođavaju različitim medijima i stvarnostima pa tako iz londonskog Tate Moderna stiže instalacija pretočena u filmski rad Explosion Ma Baby Pauline Curnier Jardin o zanimljivoj godišnjoj procesiji u čast svetog Sebastijana kada odrasli muškarci svetoj ikoni nude tijela muške novorođenčadi, a koju je autorica snimala pet godina za redom, uvijek u isti sat. Godišnju dozu intrigantnih animiranih i/ili znanstveno-fantastičnih dokumentarnih filmova pružiti će izraelski film Another Planet autora Amira Yatziva o virtualnoj simulaciji koncentracijskog logora Auschwitz-Birkenau te impresivni SF Flores portugalskog autora Jorgea Jácomea o ljubavnoj priči snimljenoj na pitoresknim Azorima koja funkcionira kao komentar na teme identiteta, otpora, teritorijalne pripadnosti i jačanja vojnog nasilja. Potonjom se temom bavio jordanski autor Lawrence Abu Hamdan u filmu Rubber Coated Steel koji funkcionira kao audio analiza pucnjeva ispaljenih na dvojicu nenaoružanih palestinskih tinejdžera te kao kritika na današnje invazivne prakse nadzora i slušanja/prisluškivanja.
U natjecateljskom programu 13. Festivala 25 FPS, među 25 najnovijih filmova okupljenih pod zajedničkim eksperimentalno-inovativnim nazivnikom, nalazi se i do sad rekordan broj radova domaćih autora i autorica – tri. Svi su kandidati za jedan od tri jednakovrijedna Grand prixa koja dodjeljuju članovi žirija, nagradu žirija kritike, nagradu Green DCP te nagradu publike. Marko Meštrović, autor čiju su filmovi već prikazivani na festivalu (Silencijum – suredatelj s Davorom Međurečanom, te Zašto slonovi?), ove se godine predstavlja svojim najnovijim radom, animiranim Tripom – filmom ceste koji se dešava “s onu stranu očnog kapka”. Leona Kadijević mlada je animatorica i umjetnica koja prati i preispituje odnose animacije i filma kao tehnike izražavanja, a istražuje ih i u svojim instalacijskim radovima. U natjecateljskom programu sudjeluje s filmom Periferija u kojem propituje vlastita razmišljanja i perspektive te ulazi u igru s neograničenim brojem priča, činjenica i misli koje budi jedna sasvim svakodnevna stvar poput suncokreta. Triplet domaćih filmova u konkurenciji zatvara debitantski film multimedijskog umjetnika Davora Sanvincentija Skoro ništa: i dalje noć, 16-milimetarska elegija na teme krhkosti postojanja i besmrtnosti te medija filma i fenomena svjetlosti, a sve to uz glazbu vrsnih Christiana Fennesza i Nenada Sinkauza. Meštrovićev Trip prikazuje se u četvrtak 28. rujna u 20 sati (Konkurencija 1: Standardi), Periferija u petak 29. rujna u 18 sati (Konkurencija 2: Odnosi), a Skoro ništa: i dalje noć na programu je u subotu 30. rujna u 18 sati (Konkurencija 4: Skale).
U okviru stalnog festivalskog programa Refleksi prikazuje se izbor iz najnovije hrvatske produkcije eksperimentalnog i inovativnog filma i videa, a ove godine čine ga četiri rada u čijim su fokusima dolasci, odlasci, prolasci, bjegovi te ljudska kinetika, fizička i mentalna. Oni samo dolaze i odlaze Borisa Poljaka najizričitije govori o prostoru koji nas povezuje, splitskoj plaži Bačvice, smještenoj u kratki vremenski procjep između noći i dana, točno prije svitanja. Žene u Partenzi Renate Poljak naizgled su zaustavljene u vremenu, dok nepomično stoje na obali i zure u bespuće. Filmovi U međuvremenu Mate Ugrina i 10 Paule Konjušić testament su ljudskoj potrebi za bijegom, bilo u “tuđe živote”, mikro-prostore posuđene ili otrgnute iz okolnih životnih kolotečina, bilo u sam koncept “međuvremena”, mjesta onkraj mjernih jedinica vremena.
Osim natjecateljskog programa, filmovi se prikazuju u Refleksima (program hrvatskih filmova), Žiri predstavlja (posebno kurirani programi članova Velikog žirija) dok Expanded Cinema okuplja proširenofilmske izvedbe koje spajaju filmski zvuk i sliku, ali i filmsku i glazbenu publiku.
Sve o festivalu potražite na službenoj stranici.
