Tema Ime Jasne Babić (Zadar, 1957. – Zagreb, 2017.) mnoge će, s pravom, asocirati na istraživačko novinarstvo; riječ je o ženi koja je svoj radni vijek posvetila raskrinkavanju kriminalaca, otkrivanju afera, pisala je o mafiji, ubojstvima, ratnim zločinima, političkim manevrima… Ukratko, o svemu onome što se tijekom njezine dugogodišnje novinarske karijere otkrivalo kao boljka društva i neminovno utjecalo na kvalitetu života svakog njegovog člana, takozvanog običnog čovjeka. “Nisam fan ni jedne države, ništa ne vjerujem, ni u državno vlasništvo, ni u državni aparat, ni u što državno” izjavila je Babić u intervjuu povodom dodjele Nagrade za životno djelo Otokar Keršovani, u lipnju 2017. godine, i ove riječi u potpunosti opisuju poziciju iz koje je nastupala tijekom svoje novinarske karijere.
Ipak, istraživački nerv nije kod Babić ostao samo na suvremenim temama, odveo ju je naposlijetku u historiografiju gdje su se “povijest kao učiteljica” i “povijest koja se ponavlja” za ovu novinarku pokazale kao plodno tlo za istraživanje suvremenog društva kroz njegovu prošlost i obrasce koji datiraju iz vremena koje je, ako nije zaboravljeno, onda mistificirano i fikcionalizirano u kolektivnoj svijesti. Naime, posljednjih desetak godina života Babić se bavila istraživanjem srednjovjekovnih procesa protiv vještica u Zagrebu i okolici, a u tom je istraživačkom radu učinila “diskurzivni i medijski iskorak”, kako navodi uredništvo novog izdanja projekta book&zvook, iza kojeg stoji produkcijska kuća Audio Store Transonica. Riječ je o audio knjizi rukopisa Jasne Babić pod nazivom Zagreb – alternativni vodič.
Kako zvuči kada jedna novinarka zaplovi u književnost i rezultate dugogodišnjeg istraživanja pretoči u priče? Meditativno, bajkovito, zaigrano i informativno – sve su to epiteti koji se mogu povezati s ovom audio knjigom. Zasluge za ovu dirljivu posvetu Jasni Babić u formatu posthumno izdane zbirke priča u prvom redu nosi Ljubica Letinić, novinarka i radijska urednica čije je ime asocijacija na pojmove zvuk, radio i radiofonija, a koja se prihvatila zahtjevnog zadatka i odgovornosti koju joj je povjerila sama Babić predavši joj CD s ukupno 24 priče o Gradecu, njegovim stanovnicima, zakonima, običajima i važnim ličnostima, pričama koje su zamišljene upravo za audio format, u Jasninoj zamisli namijenjene zagrebačkim tramvajima kao zvučna kulisa za klizanje tračnicama kroz zagrebačke ulice.
Kako i sama Letinić ističe u predgovoru ovog izdanja, u vrijeme kada je primila CD, njezino je radijsko vrijeme dolazilo svom kraju, ali ljubav prema zvuku lako pronalazi načine kako da se ispolji, pa je platforma book&zvook poslužila kao virtualni izlog u kojem se krajem prošle godine pojavio Jasnin Zagreb – alternativni vodič. Epitet “alternativan” u ovom slučaju tako ne funkcionira samo na poljima sadržaja i formata, već i u izvedbi i produkciji ove audio knjige. Alternativna povijest Zagreba ispričana je kroz priče koje su bajkovite na onaj izvorni način, kako su bajke i zamišljene; sazdane su na kontrastima, uključuju i crno i bijelo, u njima se isprepleću heroji i heroine s prevarantima, kršiteljima zakona i onima koji su znali iskoristiti situaciju za vlastiti politički i ekonomski napredak.
U dvadeset i četiri poglavlja od svega tri-četiri minute trajanja stale su brojne priče i još brojniji likovi, a iz odabranih priča probija se Jasnin novinarski interes. Otvorit će tako teme braka, prostitucije, čedomorstva, preljuba, poliandrije, osvrnuti se na prvog zagrebačkog gradonačelnika, pojavu srednjovjekovnih tajkuna, trgovinu kao polje ženske emancipacije, pojavu farmakologije i kirurgije, zakone i propise, uvjete života običnih građana i politička previranja koja su se odvijala u zakulisju… nerijetko se referirajući na istraživački rad povjesničara Đure Horvata, Nikole Istvánffyja, Emilija Laszowskog i povjesničarke Nade Klaić. Ljubica Letinić svojim je glasom oživjela Jasnin rukopis u osamdesetak minuta audio knjige čije su priče obogaćene odmjerenom i nenametljivom zvučnom kulisom sazdanom od ambijentalnih zvukova koji uspješno odolijevaju pretjeranoj sugestivnosti, kratkim uplivima glazbe te ponekim uzvikom, žamorom, ulomkom uhvaćene rečenice koja se probija kroz blatnjave, mračne ulice Gradeca do suvremenih ušiju.
Gradec iz Jasninih zapisa, koji se vremenski protežu od srednjeg vijeka do početka 20. stoljeća, plod je dugogodišnjeg historiografskog istraživanja, oživljen vještim spisateljskim perom, nadograđen audio zapisom čiji ritam prati ritam autoričinog pisma. Kako zbirka i priče odmiču, iskustvo slušanja postaje sve dinamičnije, zvukovi odvažniji, svijet ubrzaniji. Zbirku koja funkcionira kao audio šetnja kroz prošlost Zagreba, Jasna je izgradila na nečemu nimalo bajkovitom u svojoj prirodi, i u tome leži najveći iskorak i vrijednost ovog djela. Naime, Babić se u pripovijedanju referira na povijesne dokumente, edikte, sudske zapise, optužnice, pritužbe i skandale te preko njih gradi svijet Gradeca, opisuje njegove stanovnike i uvažene ličnosti, duh vremena, ali i detektira korijenje onih vječnih tema ljudske pohlepe, društvenog napretka, kršenja zakona, ali i društveno uvjetovanih moralnih okvira – tema koje su u srži ostale iste, ljudske, bez obzira na urbanu, društvenu i gospodarsku transformaciju koju je Gradec u međuvremenu doživio.
Kao ni u svom profesionalnom novinarskom radu, Babić ne bježi od neugodnih tema ni raskrinkavanja okrutnosti koje su vladale u Gradecu, ostavši vjerna temeljitom isticanju kontrasta, pojačavajući bajkoviti ambijent usprkos izostanku nadnaravnog, imaginarnog. Čak kada grabi u građu legendi i predaja, Babić ih potkrepljuje svjedočanstvima i istraživanjima, crticama iz službenih dokumenata, ni u jednom trenutku ne zaboravljajući svoj istraživački i novinarski nerv. Kontrasti su tako prisutni i u, primjerice, kaznama koje su izricane kršiteljima zakona; dok će krađa odjevnog predmeta rezultirati kidanjem uha počiniteljice, u drugom primjeru, onom Magistra i Dorotee, smrtna kazna bit će poništena nakon iskazivanja ljubavi prema osuđenoj.
Povijest se ponavlja, povijest je učiteljica, a naša je vječna boljka što smo kao društvo u tom smislu nerijetko kratkovidni pa tražimo uzorke u nedavnoj prošlosti; Babić ide dalje, u samo srednjovjekovno osnivanje Gradeca i kroz ulice koje obiluju bezakonjem, mrakom i blatom oslikava suvremenog čovjeka, ono ljudsko, ono što se ponavlja, čini se, otkad je čovjeka i društva.
Oživljavanje pisma Jasne Babić sa sobom nosi potencijal oživljavanja javnog prostora, nudi drugačije čitanje urbane sredine i, iako autoričina ideja o pričama kao zvučnoj kulisi zagrebačkih tramvaja nije zaživjela za njezina života, čini se da bi postavljanje ove knjige upravo u takav prostor, onaj u kojem bi potencijalni slušatelj_ica bio_la zatečen_a povijesnim Gradecom, izbačen_a iz suvremenih cipela na ulice s konjskom zapregom, blatom i balegom, a sve da bi naposlijetku shvatio_la da se nije mnogo toga promijenilo, kako to obično i biva.
ObjavljenoObjavljeno
