Tema Nekoliko mjeseci prije pada Berlinskog zida, u proljeće 1989. godine, sada već kultni film finskog redatelja Akija Kaurismäkija Leningrad Cowboys Go America pojavio se u distribuciji tamošnje nacionalne kino-mreže. Svoju njujoršku premijeru doživio je više od godinu dana nakon toga, kada su Istočna i Zapadna Njemačka ponovno stajale kao jedna država.
Kao vrlo inteligentno apsurdističko putovanje kroz blagodati “slobodnog svijeta“ i pastiša američke popularne kulture, Lenjingradski kauboji ne samo da su figurirali kao svojevrsni finsko-slavenski odgovor na Leteći cirkus Monty Pythona već je od početka vidljiv bio i kritički podtekst Kaurismäkijeve igre. Vladimir, korumpirani menadžer koji savršeno odgovara figuri socijalističkog vođe, svoje pulene iz fiktivne istočnoeuropske zabiti, koji mu, uostalom, i donose svu zaradu, drži na kratkoj uzici dok sam uživa u debelom odresku u lokalnoj zalogajnici.
Fikcija je, uzevši u obzir popularnost filma, morala postati stvarnost. Njihov spoj klasičnog američkog rocka i istočnoeuropskog folklora bio je neodoljiv, izrazito duhovit i, dakako, potpuno apsurdan. Iskreno, čini se da je za mnoge to zapravo i bio jedini mogući način recepcije ‘kanona’ američke rock-glazbe. Crnim odijelima s pripadajućim kravatama, cipelama nestvarno produženog špica, jednako tako augmentiranih ‘kokotica’ izravno su parodirali svu teatralnost rock-kulture. Staiway to Heaven odsvirana na balalajki ili Gimme All Your Lovin’ uz pratnju Aleksandrovljevog zbora Crvene armije, nije bilo bitno – efekt je bio itekako radikalan.
Prošlog je tjedna (8. svibnja 2009.) u zagrebačkoj Tvornici kulture gostovao deveteročlani mock-rock sastav Leningrad Cowboys. U otprilike dva sata nastupa, publika u Zagrebu je, zajedno s bendom, imala priliku prošetati kroz čitav spektar povijesti angloameričke pop i rock glazbe i to, dakako, u njihovoj vrlo karakterističnoj, gotovo karnevalskoj maniri.
Teško je odrediti koliko je u svemu tome danas prisutna barem i mala doza ironije. Crna pamučna odijela zamijenjena su kožnima sa plamenim rukavima, a i repertoar je drugačiji. Izuzev urnebesno smiješne polka-interpretacije njemačkog plesnog hita iz osamdesetih You’re My Heart, You’re My Soul, ničeg takvog nema u njihovoj verziji Pretty Fly (for a White Guy) grupe The Offspring. O autorskim skladbama i plastičnoj nu-metal produkciji da i ne govorimo. Teško je, zapravo, odrediti što bi zapravo suvremena postava Leningrad Cowboysa trebala predstavljati. A kada je točno taj izuzetni skandinavski smisao za humor postao blijeda cirkuska atrakcija u šarenom paketu – još teže.
ObjavljenoObjavljeno
