Soundtrack za nepostojeći film

Narativan i utemeljen u znanstvenoj fantastici, prvijenac eksperimentalne grupe Sonvoyce On Source Readouts suvremeno je, relevantno i po mnogočemu jedinstveno izdanje.

piše:
Davorka Begović
sonvoyce_WEB

Sonvoyce On Source, Readouts

Piše: Davorka Begović

Sudionici domaće eksperimentalne scene – pri čemu se prije svega misli na onu glazbenu, ako ju je uopće potrebno i moguće razmatrati zasebno – u 2018. su godini aktivno nastavili svoje istraživačko (i) umjetničko djelovanje. Glazbenici, multimedijalni umjetnici, kustosi i programatori predstavili su niz projekata, nastupa i novih suradnji kroz uobičajene formate koncertnih sezona, festivala, platformi, izložbi i rezidencija. Na za eksperimentalnu glazbenu scenu manje uobičajen način publici se predstavila novookupljena formacija renomiranih eksperimentalnih umjetnika i glazbenika pod imenom Sonvoyce On Source, koja je u formi CD-a objavila album Readouts kao prvo izdanje labela Consequent Recordings. Inače šifrirana poruka iz Drugog svjetskog rata koja je značila “Convoys on Course” (konvoji pomoći na putu), Sonvoyce On Source je istovremeno naziv vrlo zanimljivog istraživačkog projekta, kao i nepostojećeg benda, odnosno grupe umjetnika koji stoje iza njega. Multimedijalni umjetnik i redatelj Vladislav Knežević, renomirano ime eksperimentalne scene, idejni je začetnik i autor projekta koji koautorski potpisuje inženjer zvuka i multimedijalni umjetnik Hrvoje Pelicarić. U autorsko-izvođačkom timu je i nezaobilazno ime suvremene glazbene scene glazbenik i skladatelj Alen Sinkauz, violončelistica Elena Krivoshey te producent, a ovdje i narator Richard Edgeler.

Readouts donosi sat vremena “mračnog” i relativno minimalističkog elektroakustičkog materijala, no zbog njegove višeslojne specifičnosti ne treba ga smještati u žanrovske ni stilske granice, već radije shvatiti pristup, postupke i proces rada kojima te granice negira. U tom smislu, Readouts je zapravo soundtrack za film koji ne postoji, primijenjena glazba bez primjene, zvukovni film, režirani album – svojevrsni hibrid kao rezultat Kneževićevog iskoraka u eksperimentalno glazbeno stvaralaštvo uz nezaobilazno prožimanje njegova filmskog i multimedijalnog izričaja, načina promišljanja (i zamišljanja) glazbe te znanstvenofantastične odnosno svemirske tematike njegove poezije. Izuzetno narativni muzički materijal kreiran je kompozicijsko-tehničkim postupcima koje prepoznajemo kao preuzete iz filmskog jezika, zbog čega album zvuči kao artikulacija filmske slike u zvuku. Upravo zbog toga Knežević je ovdje redatelj muzičkog materijala, no to nipošto ne čini Readouts manje “glazbenim”, nego ga naprotiv čini drugačijim, specifičnim te u svojoj punini eksperimentalnim.

Kroz 14 (sound)trackova Sonvoyce On Source kreiraju jedinstveni soundscape – koherentnu cjelinu zvukovnih ploha i homogenih tekstura u kojima se pojedini konstitutivni muzički elementi ipak vrlo jasno razaznaju, doprinoseći odabranoj narativnosti i ambijentalnosti. Atmosferu definiraju uvodni minimalistički droneovi, elektronička glissanda u funkciji zvuka svemira, diskretni pozadinski flažoleti na violončelu, visoke frekvencije elektroničke provenijencije kao satelitski signali, tremolo na violončelu, elektronički šumovi, glitchevi, izdržani tonovi te povremeni ali dosljedno korišteni disonantni intervali. Svaki je konstitutivni element pomno promišljen, posebice u kontekstu strukturiranja pojedinih kompozicija i cijelog albuma, no cjelokupna je zvučna slika definirana već odabirom instrumentarija (elektronički instrumenti, čelo, bas gitara), upotrebom kontrastnih registara, repetitivnošću materijala, polaganim tempom te bojama zvukovlja koje ove muzičke brojeve pretvaraju u filmske slike.

Tekstualni predložak svemirske tematike jest značenjski krucijalan, ali je istovremeno opsegom svjesno reduciran te se pojavljuje u tri kratka vokalna intermezza (trackovi 2, 7, 11) u cjelokupnom trajanju kraćem od tri minute. No narativ Readoutsa ionako prenosi i sâm glazbeni materijal, pa tako reminiscencije na matični planet Zemlju prepoznajemo u poetičnim dijelovima dionice violončela, svemirsko prostranstvo i beskonačnost u voluminoznim teksturama, dok određena elektronička glissanda asociraju na kretanje svemirskih tijela i letjelica, a visoke frekvencije elektroničke provenijencije na zvukove satelitskih signala. Iako bi u književnom smislu tekst pripadao znanstvenofantastičnoj poeziji, glazbeni (i širi) okvir Readoutsa negira ono što znanstvenofantastični žanr čini popularnim, reducirajući većinu elemenata njegove mainstream privlačnosti – odriče se njegova sjaja, patetičnosti i blještavila, istovremeno se radije krećući ka tvrdom distopijskom SF-u. Na sličan način, zahvaljujući izvrsnoj produkciji zvuka Hrvoja Pelicarića i Richarda Edgelera, Readouts u svojoj tehničkoj preciznosti zadržava poetičku “prljavost” zvuka. Profesionalno obrađen, ali lišen plastičnog produkcijskog “ušminkavanja”, zvuk ostaje organički i prirodan, koherentan u odnosu na glazbeni materijal. Tomu svakako doprinosi i Sinkauzov glazbeni senzibilitet i eksperimentalni izričaj, ovdje prisutan u bas dionici, elektroničkim teksturama analognog zvuka, kao i dodatnom oblikovanju.

Eklektičnost albuma prepoznaje se u nizu raznovrsnih glazbenih elemenata koje se može shvatiti i kao glazbene reference, no koji u (n)ovom kontekstu čine gradivni materijal eksperimentalnog djela: Sonvoyce On Source su manje eksperimentirali u samom zvukovlju, koncentrirajući se na eksperiment u pristupu, strukturi i kompozicijskoj cjelini, istražujući postupke koji dovode do novog slušanja i percepcije. U tom je kontekstu zanimljiv, pa i simptomatičan, odnos prema talijanskom futurizmu. On se očituje u elektroničkom materijalu, nizu zvukova i šumova koji nas imaju asocirati na šumove koje su pokušavali kategorizirati futuristi. Ipak, autori istovremeno odbacuju glazbu buke, inače važan aspekt futurističke glazbe.

I na kraju, no ne manje važno, nastavno na sve spomenute glazbene i izvanglazbene elemente ovog izdanja, poetičkoj zaokruženosti umjetničke cjeline svakako doprinosi i odabir hibridne instalacije Forensic Folklore: The Archipelago umjetnika Kristiana Kožula za cover albuma. Odabrani Kožulov rad može podjednako asocirati na znanstvenofantastične odnosno svemirske artefakte, ali u ovom kontekstu i na zvučne instalacije, a time i sjecišta glazbene i likovne odnosno novomedijske umjetnosti. U svakom slučaju, svojom poetikom kompleksna instalacija doprinosi dosljednosti mîsli umjetničke formacije koja stoji iza projekta Sonvoyce On Source, dodatno zaokružujući Readouts u suvremeno, relevantno, i po mnogočemu jedinstveno diskografsko izdanje.

Objavljeno
Objavljeno

Povezano