Intervju Remiks identiteta 3, Metamedij/TradInEtno
Objavljena u sklopu projekta Udruge za razvoj multimedijalnih umjetnosti Metamedij iz Pule i udruge TradInEtno iz Pazina, kompilacija Remiks identiteta 3 predstavlja rezultate s trećeg izdanja istoimene radionice koja nastoji uspostaviti dijalog između suvremene i tradicionalne glazbe. Pod mentorstvom glazbenika Gorana Farkaša, Marina Morosina i Nenada Kovačića (nekima možda poznat iz bendova Antenat i Afion, među ostalima), polaznici su se okušali u remiksiranju svježih snimki tradicionalnih pjesama nacionalnih manjina iz dijela jugozapadne Istre i Labina.
Kao i kod drugih sličnih projekata, Remiksu identiteta 3 prijeti opasnost od suviše simplificiranog ili nedovoljno promišljenog shvaćanja pojmova kojima barata, od identiteta i tradicije do suvremene glazbe i njenih tehnika. Ako preispitivanje poimanja tradicionalne glazbe kao samodostatne oznake identiteta i nedorečenost značenja “remiksiranja identiteta” pukom intervencijom u njegovu performativnu komponentu možebitno nadilaze kontekst nepretencioznog projekta očigledne zanimljivosti za lokalnu zajednicu, glazbene postavke kompilacije također otvaraju neka relevantna pitanja.
Sam početak kompilacije, kao i donekle nezgrapno objašnjenje projekta u pratećoj knjižici koja lako može uputiti na stereotipno shvaćanje remiksa tek kao dodavanja elektroničke komponente glazbi lišenoj iste, većina skladbi na kompilaciji izbjegava ovu zamku. Iako uvodna skladba možda zvuči upravo onako kako biste očekivali od remiksa tradicionalne glazbe, sljedeća White Fairy lagano daje naznačiti potencijal drugačijeg pristupa zanimljivom tutnjavom ispresijecanom više-manje doslovnim citatom izvornog napjeva. No tek Dejo Žminjski, inače aktivni promotor “žminjskog” zvuka, doista uspješno pronalazi sponu između tradicije šišanske glazbe i kakve moderne mediteranske folktronice. Njegova simpatična Shishanska mantignada kombinacija je zabavne strane freak-folka s primjesama elektronike u maniri ranih Animal Collective ili Panda Beara koja zvuči kao prozračni hit kakav ne bi djelovao izmješteno na pozornici ljetnog indie festivala. Na nju se u donekle sličnom stilu sunčanog reggae ritma odlično nastavlja početak Dormi bella Angolina i Zmije, također temeljene na glazbi šišanskih Talijana. Stvar, međutim, vrlo brzo iznenadi gitarskim riffom i rap dijelom koji gotovo da podsjećaju na duet Grimes s repericom Aristophanes, a na koncu je tu i mih pušten s lanca. Solidna je to količina akcije za pjesmu koja traje manje od tri minute, ali sve skupa začudo na neki način funkcionira, ističući usput asocijativnu veza između tradicionalnog stila “nabrajanja” stihova i rap vokalne izvedbe.
Rinoma i Maquis ne kvare tijek s nešto mračnijim doprinosima. Dok se Trippy Three, remiks pjesme u izvedbi Društva perojskih Crnogoraca Peroj 1657, naslanja na ritam i zloslutni bas karakteristične za trip-hop, dubom nadahnuta Mantinjada za space ansambl, kako i ime možda sugerira, zvuči kao talijanski didovi koji plutaju svemirom. Ovaj solidni niz naprasno prekida Mojoj majci u viziji mladog Donovana Zvonareka, napadna kombinacija plesne glazbe i sevdaha. Doza EDM-a ubrizgana u tradicionalni zvuk nešto je što bi možda pomoglo posrnulom plasmanu hrvatskih predstavnika i predstavnica na Euroviziji, ali u kontekstu ove kompilacije naprosto strši kao jedini takav pokušaj. Za sevdahom u izvedbi labinske pjevačice posežu još hodoM i Velo, s poprilično različitim rezultatima. Prigušeni instrumental i istaknuti vokal Srde mogli bi krasiti odjavnu špicu nekog filma Jasmile Žbanić, a Srdo moja pak započinje slično Radioheadovoj Jigsaw Falling into Place, samo što vas umjesto standardno tugaljivog Thoma Yorka dočeka još očajnija Alisa Čeliković. Iako koristi istu izvornu skladbu kao i spomenuta dance stvar, Morski joj u svom doprinosu Mothership Sevdub pristupa poprilično drugačije, utapajući neizmjernu tugu ženskog vokala u psihodeliji, a dub utjecaj možda je očitiji u Maquisovoj Darkgazing koja također završava nekako prikladnim rasplinjavanjem. Sudeći prema njima, pjesme preuzete s kolekcije Šišanske mantinjade – Mantignade sissanezi (u izdanju Zajednice Talijana Šišana, 2015) nisu ovdje jedine koje imaju izražen potencijal crossovera u barem donekle modernije forme alternativne glazbe. Suvremena verzija tradicionalne glazbe, uostalom, ne mora nužno posegnuti za uglancanim elektroničkim zvukom.
Doista, kompilacija donekle zaobilazi neke od najočitijih zamki ovakvih projekata poput jednostavnog dodavanja elektroničkog beata tradicionalnim pjesmama, no i dalje ne iskorištava puni potencijal poigravanja kako značenjem skladbi tradicionalne glazbe i suvremenog konteksta, tako niti radikalnijim pristupima izvornom materijalu. Unatoč nekim zanimljivim idejama, većina se rješenja na koncu doimaju suviše konvencionalnima. Razlike u pristupu između različitih remikseva uglavnom se kriju u žanrovskim preferencijama autora više negoli u bitno različitim pristupima remiksiranju, mahom fokusiranima na cjelovite sampleove i nadahnutima atmosferom izvornog materijala u koji je isti onda više ili manje bezidejno umetnut, dajući, ironično, poprilično tradicionalne rezultate.
Treći Remiks identeta čini se, ipak, do sada uvjerljivo najuspješnijim izdanjem ovog projekta i potencijalnim korakom u zanimljivom smjeru oživljavanja lokalne tradicionalne glazbe pristupom koji je, zapravo, tretira kao žanr kompatibilan s nekim drugim žanrovima izniklima iz drugih tradicija. Širenjem spektra glazbenih utjecaja i različitih pristupa gotovom materijalu, posvećivanjem pažnje sadržaju koliko i formi tradicionalne glazbe te istraživanju mogućnosti umetanja njenih elemenata u samu strukturu suvremenih žanrova, na narednim bi se kompilacijama moglo doći i do daleko zanimljivijeg dijaloga između “starog” i “novog”.
Na poveznici potražite prethodna izdanja Remiksa identiteta, a ovdje kanal gdje udruga Metamedij objavljuje skladbe s trećeg izdanja.
ObjavljenoObjavljeno
