PMA – Pulski mladi autori, DC Rojc
Piše: Iva Milaković
PMA – Pulski mladi autori ciklus je izložbi koji je 2016. pokrenuo Savez udruga Rojca radi promocije i predstavljanja autora mlađe generacije koji žive i djeluju na području grada Pule. Uzevši u obzir veličinu grada, Pula ima brojne izlagačke prostore koji variraju programskom aktivnošću, a neki djeluju isključivo sezonski. Međutim, brojnost prostora ne garantira olakšani pristup profilu umjetnika na koji je usmjeren ciklus PMA.
Dok su neki prostori usmjereni prvenstveno na izlaganje radova etabliranih umjetnika (Muzej suvremene umjetnosti Istre, galerija Sveta Srca), neki su kao platforme strukovnih udruga fokusirani na izlagaštvo i promociju svojih članova (MMC Luka, galerija Anex), neki specijalizirani za određeni umjetnički medij (galerija Makina), a neki jednostavno financijski ili na drugi način nedovoljno kapacitirani da bi se mogli posvetiti kontinuiranom izlaganju koje ne nudi izgledan povrat uloženih sredstava. Vrlo je vjerojatno da neki od izlagačkih prostora, pogotovo oni bez zaposlenog kustosa koji bi brinuo o postavu izložbe, zaziru od izlaganja radova lokalnih i nepoznatih stvaratelja u strahu od nedovoljno kvalitetne prezentacije koja bi mogla naškoditi željenom ugledu galerijskog prostora.
Svi ti čimbenici stvaraju prepreku koju neafirmirani i underground autori percipiraju ili kao obeshrabrenje za javno izlaganje svog rada ili se, shvaćajući galerijsko izlaganje kao limitirano i sterilno, koncentriraju na alternativne načine prezentiranja. Takvi često budu dostupni samo uskom krugu publike ili drugih autora te ne budu medijski pokriveni. Mnogi se odlučuju na prezentaciju svog rada gotovo isključivo putem digitalnih platformi. Iako je digitalna samopromocija metoda koja u izvanrednim slučajevima može polučiti dobre rezultate, njen globalni karakter i utopljenost u more informacija i autora te često nepoznavanje metoda digitalnog marketinga ne garantiraju vidljivost autorima.
Specifičnost izlagačkog projekta PMA predstavljanje je autora koji su se vlastitim izborom ili načinom djelovanja postavili izvan etabliranih i institucionalnih umjetničkih i galerijskih krugova, ali su u isto vrijeme aktivni sudionici nezavisne kulturne scene. Okupljajući i prezentirajući javnosti njihov rad, Savez udruga teži definiranju prostora Rojca kao točke okupljanja marginaliziranih strujanja unutar širokog spektra izvedbenih i audiovizualnih medija. Ciklus se izlaže u polivalentnom javnom prostoru Saveza, Dnevnom boravku. Smješten u prizemlju društvenog centra Rojc, Dnevni boravak je u nekoliko godina svog postojanja ugostio brojne izložbe, projekcije, javne tribine i ostale forme kulturnih događanja s naglaskom na nezavisnu scenu, transformirajući se po potrebi u galerijski, konferencijski ili projekcijski prostor.
Do sada su u sklopu ciklusa PMA organizirane tri izložbe stilski i medijski vrlo različitih autora. Prvi izlagač ciklusa bio je svestrani kreativac Davor Vuković. Formiran na pulskoj nezavisnoj glazbenoj sceni, Vuković je basist grupe Dispossessed i autor nekolicine kratkih filmova i glazbenih spotova lokalnih bendova, suradnik nekoliko glazbenih portala, fotograf i autor osvrta na koncerte underground bendova. U Dnevnom boravku je prezentirao fotografije pod zajedničkim nazivom Vlastita, portrete posebno mu bliskih ženskih osoba, putem kojih nastoji uhvatiti njihovu osobnost i prenijeti emociju intimnog, intelektualnog i prijateljskog odnosa.
Autor se trudi izbjeći objektivizaciju i seksualizaciju ženskog modela, što je dodatno naglašeno na otvorenju izložbe na kojem je autorica Nives Galić čitala svoju poetsku prozu o intimnim stanjima svijesti i njihovim kolebanjima u kontrapoziciji s tradicionalnim prikazom žene i stereotipizacijom prisutnom u medijima. Naziv izložbe Vlastita produkt je niti kojom se u svom radu, kroz različite umjetničke forme, vode i Vuković i Galić. To je naglasak na karakteru, snažnoj osobnosti i pokretačkoj snazi različitih žena kao oblik suprotstavljanja objektivizirajućem portretiranju ženskog lika na koji se projiciraju tuđe predrasude i potrebe, želje i očekivanja.
Na drugoj izložbi ciklusa prezentirao se Vanja Đurić, također svestrani autor kojem vizualna umjetnost nije primarna sfera djelovanja. Skejter, gitarist i glazbeni autor, Đurić se ilustracijom kao hobijem bavi tek nekoliko godina, što se po razini kvalitete njegova crteža i svježem, eksperimentalnom pristupu prezentaciji ne bi dalo zaključiti. Minimalistički pristup motivima, čista linija te promišljeno korištenje jakih boja i uzoraka na tragu su estetike generacije ilustratora kao što su Regards Coupables i Just call me Eve koji su pažnju stekli prezentacijom svojih radova na digitalnim društvenim platformama poput Instagrama.
Osim digitalnih ilustracija, Đurić je na starim katodnim televizorima prezentirao i eksperimentalne animacije nastale na bazi ilustracija. Neke od animacija su popraćene i audio podlogom, također autorskim kompozicijama. Subjekti njegovih ilustracija mahom su ljudski likovi koje karakterizira odsustvo lica, prekriveni su neočekivanim objektima i geometrijskim formama ili jednostavno izlaze van formata dajući ilustracijama pomalo nadrealnu notu dehumaniziranosti i anonimnosti.
Zadnja izložba ciklusa PMA pod nazivom Plotter graphics – analog glitches, binary landscaping serija je grafika nastalih nakon dugogodišnjeg istraživanja kroz eksperimentalni crtež koji propituje međuodnose digitalnog i analognog. Petra Pletikos, ujedno i jedina dosadašnja autorica ciklusa s formalnim umjetničkim obrazovanjem te diplomom riječke Akademije, estetiku svojih minimalističkih grafika gradi na vizualnoj logici binarnog koda kroz medij analognog crteža te na prevođenju analognog crteža u digitalnu grafiku. Rezultat su apstraktne, crno-bijele grafike velikih formata koje kao vizualni jezik koriste isključivo monokromne linije i pojedinačne imperfekcije u njihovim međuodnosima. Savršeno pravilne crne vertikalne linije isprekidane su prazninama koje se spajaju u negativni prostor nepravilnih horizontalnih linija te nastavljaju kroz niz pojedinih grafika velikog formata tvoriti panoramsku iluziju dinamičke cjeline, ujedno evocirajući topografske nepravilnosti prirodnog pejzaža. Dodatnu dinamiku formata i estetiku pogreške potencirao je postav poliptiha na nejednakim, ali točno određenim visinama na kojima se negativni horizontalni prostor poklapa kao neprekinuti linijski niz.
Osim digitalnih grafika, autorica je izložila i objekt u prostoru u koji su posjetitelji mogli intervenirati. Kubus funkcionira kao svojevrsna slagalica sastavljena od pleksiglasnih kocki s digitalnim printom, koje posložene u okvir na određeni način dupliciraju motiv linijskih vertikala prekinutih prazninama. Preslagivanjem kocki vertikale se zadržavaju, dok se iluzija horizontalne linije gubi te se prostor dodatno narušava crnim ili bijelim kvadratima, što stvara dinamiku koja izrazito evocira digitalne pogreške linijske distorzije i pikselizacije.
PMA se pokazao kao široj javnosti zanimljiv i dobro posjećen projekt. Ideja okupljanja underground autora čiji se radovi mogu javno vidjeti tek sporadično i bez dovoljne medijske pokrivenosti naišla je na dobar odaziv publike, a generalno nepretenciozni i samozatajni stav autora te casual atmosfera na otvaranjima, lišena dugih govora i formalnosti, ostvarila je pristup kakav su organizatori iz Rojca i zamislili. Jedina veća zamjerka su uistinu dugi intervali između izložbi – uz kraće stanke ciklus bi zadržao dojam kontinuiranosti i veće koherentnosti. Ipak, s obzirom da je PMA u početku zamišljen kao nepretenciozna i ne pretjerano ambiciozna platforma u smislu konceptualne ili tematske razrade, može se zaključiti da je ispunio očekivanja organizatora, ali i publike.
Objavljeno