Intervju Internacionalni festival eksperimentalnog filma i videa 25 FPS tradicionalno se barem jednom selekcijom posvećuje novom hrvatskom filmu toga žanra. Pet kratkometražnih naslova uvrštenih u ovogodišnje Reflekse presjek su preokupacija kolektivnom odgovornošću, ekologijom, snovima i maštom te oduševljava što ih je nemoguće svesti tek na estetsku igru. Nakon Zagreba, festival će gostovati u Rijeci (između 30. rujna i 3. listopada) te Splitu (30. listopada), a pratit će ga i izložbeni te diskurzivni program.
Film nagrađen odlukom žirija, Crnognoj Tina Žanića donekle je moguće gledati kao nastavak autorovih istraživanja mistične atmosfere i rasplamsavanja neobičnog nasilja u urbanom (zagrebačkom) pejzažu. Međutim, premda u Crnognoju prigrljuje eksperimentalan izraz, autor uspijeva pratiti obrise linearne naracije. Vizualno bogat i intenzivan, film je nastao snažnom obradom slike, koja nalikuje visokokontrastnoj ilustriranoj animaciji. Na snimljeni materijal primijenjeni su efekti posterizacije, inverzije boja u kojoj dominira crveni premaz, šablone i izobličenja linija. Priča je satkana od čudne svakodnevice misterioznog muškog lika, čiju prirodu je teško odrediti ljudskom zbog kriptičnih, profetskih rečenica koje škrto izgovara. Filmom motivski dominira i stilizirana Sunčeva kugla, siva i titrava na pogled, u koju se pretvara i u čijoj formi umire i sam čovjekoliki protagonist prema vlastitim riječima.
Balkon na ulicu Marije Georgiev priča je o nepoznatim ljudima koje je vidjela s balkona u noćnom izlasku. Vizuali koji prate autorsku naraciju fragmenti su prostora u kojima se našla kad su se prepričani događaji dogodili. Ilustrirajući ispripovijedano na gotovo apstraktan, rudimentaran i minimalistički način, te su slike istodobno poigravanja s perspektivom, svjetlom, odrazima u staklu i urbanim pejzažem. S obzirom da jedan jednostavan pokret ruke kojem je autorica svjedočila čini okosnicu zapleta prepričanih zbivanja, ona ga rekreira u kreativnim detalj-planovima, snimajući ruku kako ponovno izvodi pokret sa svjetlima grada u daljini i u ogledalu u stanu.
Sjećanje u koje ponire ishodište je konstrukcije drugih događaja koji se nikad nisu dogodili, no Georgiev im udiše život u filmskoj stvarnosti. Snimajući svoj stan bez ikoga u kadru, ali zamišljajući da je djevojka koju je ugledala one noći na koju se referira i dalje s njom, spašena od nedaća kojih redateljica nije bila pravodobno svjesna, ona mijenja standardizirane, konvencionalne pojmove vremena i prostora na filmu. Ponovno, vizualne fragmente poput šalica pripremljenih za kavu ili čaj za dvije osobe treba čitati kao prizore izmaštane stvarnosti, ne doslovno mimetički.
Karla Mesek usredotočena je na ekološki problem istjecanja crvenog mulja, mazuta i lužina u rijeku Zrmanju, u području gdje je 1970-ih u pogon puštena tvornica za preradu boksita. Film Interferencije pažljiva je studija krajolika u kojoj se kombiniraju digitalne snimke statičnom kamerom u boji i crno-bijele analogne fotografije. Uvećavanje fotografija, izvlačenje detalja i vizualno putovanje kadrom praćeno je šumovima, pucketanjem i zveckanjem, možda u naletima vjetra, možda s protjecanjem vode i drugih zvukova zatečenih u prirodi.
Redateljica snima ljudske intervencije u okoliš, tretirajući ih gotovo kao sumnjive elemente – vjetroelektrane, napuštenu arhitekturu, tragove štetnih tvari. Generator interferencija je čovjek, kako njegov upliv u prirodu industrijskom proizvodnjom, tako i nebrigom o izgrađenom. Film je vrlo jednostavan, s pojašnjenjem onoga što je u njemu prikazano tek na kraju, u međunaslovima, no to i omogućuje da se izmijenjeni okoliš promotri znatiželjnim očima.
Maja Ležaić svoj prvi režirani film ispunjava snažnim vizualnim i auditivnim učincima, u pozitivnom smislu bombardirajući gledatelja osjetilnim doživljajima. Alisa u zemlji polazi od dječje želje za pronalaskom nove boje, kako glas u offu otkriva, i sve što slijedi putovanje je svijetom vidljivoga i opipljivoga. Uigranošću kadrova i naletom boja i asocijacija koje one bude, ovaj film raspolućuje više od svih drugih u pripadajućoj kategoriji, nevino i snažno. Autoričin pogled djeluje entuzijastično upravo kao dječji, a montaža pokazuje i izniman osjećaj za kolorit. Uspostavama kontinuiteta boja i nijansi te njegovim prekidanjem proizvodi se učinak veličanstvene udivljenosti pred materijalnim svijetom, koji se svojom začudnosti ponekad može približiti i duhovnom.
Doajen medijskog eksperimenta Vladislav Knežević u Exterminati gustim tkanjem algoritamski generiranih slika te pisane i govorene riječi proizvodi pesimističan lament nad suvremenošću i perspektivama njenog daljeg razvoja. U polarnom krajoliku niču strukture uznemirujuće pravilnosti i pokreta, prizor blijedi u šumu, potok i druge kadrove mahom niske zasićenosti i visoke ekspozicije. Ovim liminalnim lokacijama u prirodi suprotstavljen je prikaz dijamanta, supermodernog automobila i zrakoplova, kao i horizonti fiktivnoga grada u kojem se futuristički neboderi spajaju s bizantskim arhitektonskim oblicima, sve s implicitnim pitanjem o tome što se u svijetu koji je oblikovao događa sa čovjekom.
Slici je periodično apliciran tekst na engleskom, talijanskom i drugim jezicima, koji je istodobno u prijevodu izgovaran na pak nekim drugim jezicima – hrvatskom, njemačkom… Poliglosija se uspostavlja i doslovno, izborom različitih glasova koji ga izgovaraju, govoreći poetski i hermetično o dodiru, nježnosti, Suncu, praznini, tijelu i drugim čas humanističkim, čas alijenirajućim temama, te u konačnici naznačuje relativno svjež iskorak u jezično, u užem smislu, čak i za afirmiranog autora kao što je Knežević.
Kao stalan dio festivala 25 FPS, Refleksi su vrijedan uvid u domaću eksperimentalnu scenu, koja predstavljena u međunarodnom kontekstu potvrđuje vitalnost domaćih perspektiva. Usredotočene na minuli trenutak, aktualan rad osjetila ili budućnost iza ugla, ove sezone svaka individualno odskače od simplističke zanesenosti začudnom slikom i dira filmski medij ondje gdje publika postaje svjesna ne samo njegovih granica, nego i potencijala.
Objavljeno
