

Piše: Davorka Begović
Krajem prošlog mjeseca, a nakon otprilike osam godina zajedničkog stvaranja glazbe, koncertiranja, snimanja i glazbenih istraživanja, zagrebačka je četvorka Šumovi protiv valova objavila dugoočekivani album prvijenac. Teško ga možemo nazvati debitantskim, s obzirom na to da je riječ o profesionalnim, iskusnim i desetljeće aktivnim glazbenicima koji su u onome čime se bave sve samo ne debitanti. A sama činjenica da tek 2019. godine imamo priliku slušati glazbu Šumova na ploči radije odražava njihov pristup komponiranju i zajedničkom načinu rada, pokazujući posvećenost i dosljednost, pa i svojevrsni perfekcionizam. Jednako kao što to pokazuje i trostruko analogni pristup pripremi izdanja. Glazba je, naime, snimana uživo na magnetofonsku traku te je zvuk analogno i snimljen i miksan i otisnut na vinil, bez masteringa i bez ikakve upotrebe računala.
Klavijaturist Hrvoje Nikšić, gitarist Hrvoje Radnić, bubnjar Jerko Jurin i basist Ivan Čadež aktivni su kao Šumovi protiv valova od 2010. godine, a ime njihova benda u muzičkom kontekstu zvuči puno deskriptivnije nego što je mišljeno kad je nastalo, iako u mnogočemu vrlo točno rezonira s glazbom koju stvaraju i izvode. Naime, ime su preuzeli od multimedijalnog umjetnika Ivana Marušića Klifa, za čiji su se istoimeni audiovizualni performans i okupili te godine na festivalu eksperimentalnog filma i videa 25 FPS. Instrumentalna glazba Šumova u stilskim je kategorijama uglavnom obilježena svojom ambijentalnošću i psihodeličnošću, referirajući se povremeno na industrial i post rock izričaje te koristeći kompozicijske tehnike glazbenog minimalizma.
Razumljivo, spomenuta stilska obilježja glazbe Šumova prepoznatljiva su i u materijalu albuma prvijenca, čineći ga donekle (i uvjetno rečeno) eklektičnim, i to prije svega za slušatelja kojemu je namjera povijesno-glazbena kirurgija djela. Suštinska koherentnost, međutim, kao i specifičnost zvučnog rezultata, proizlazi upravo iz njihova (ne)odnosa prema stilskoj kategorizaciji. Naime, ne zanima ih unaprijed definiran žanrovski pristup, granice ignoriraju i nadilaze, ali se jednako tako ne boje ni utjecaja ni žanrovskih referenci, istovremeno ih obrćući u svoju korist. Stoga je njihov glazbeni jezik podjednako sačinjen od tonalitetnih melodija, klasičnijih harmonijskih progresija, pravilne metrike i poznatih ritamskih obrazaca, kao i atonalitetnih glazbenih materijala, industrial zvukovlja, elektroničkih šumova (i valova), te nekonvencionalnijih načina sviranja instrumenta (gitare!) na tragu eksperimentalnog “nasljeđa”. Bez predrasuda, Šumovi podjednako koriste tonove i zvukove, harmoniju i disharmoniju, tonalitet i atonalitet, sklad i nesklad, distorziju i clean, kako bi kreirali svoj “zvukovni svijet koji je, za razliku od zvukovnog materijala svjedočanstvo uređenja, izbora iz mogućnosti koje pruža materijal…” (N. Gligo, Vrijeme glazbe). A zvukovni svijet koji kreiraju Šumovi jest jedinstven, ne samo zbog izvođačkih mogućnosti glazbenika, nego zasigurno i zahvaljujući godinama zajedničkog muziciranja. To im omogućuje da se u kreiranju glazbenog djela, rabeći “najobičnije” i “najneobičnije” elemente i zvukovlja, zapravo bave cijelim spektrom mogućnosti njihovih međuodnosa.
Svjedočanstvo uređenja odnosno izbor iz mogućnosti realizira se dakako i u formi i strukturi djela. U koncertnim nastupima Šumova, kao i u njihovu načinu rada i komponiranja, grupna je improvizacija nezaobilazna metoda. Ona je inkorporirana u promišljanje glazbe i zajednički pristup stvaranju, no rezultat je u ovom slučaju album sa šest vrlo strukturiranih kompozicija jasnih formi. Neke su od njih klasične, kao Ustanak (a, a, b, b) ili Košmar (intro, a, b, a, coda), dok druge kompozicije jasnoću strukture dobivaju zahvaljujući specifičnom poimanju glazbenog vremena.
Upravo je to poimanje svima zajedničko ili, točnije, imanentno za cjelokupni opus Šumova. Zvukovni svijet kao svjedočanstvo uređenja rezultat je muzikalnosti glazbenika koji intuitivno shvaćaju i proživljavaju protok glazbenog vremena. Istančan osjećaj za glazbeno vrijeme i vještina organiziranja zvuka u vremenu najzamjetljiviji su kod repetitivne glazbe, a repetitivnost je kod Šumova važan element glazbenog jezika. Glazbenim vremenom putuju jednako skladno, točno i promišljeno u različitim situacijama: groove dijelovima i njihovu organskom razvoju (Ustanak, Košmar, Pulsacije, Zlo je dobro), detaljno izrađenim teksturama (Na rubu povijesti), poetičnim melodijama (Ustanak, b dio), ili pak izgradnji elektroničkog šumovitog pozadinskog sloja kojem kontrastiraju jednostavnu gitarističku melodiju (Na rubu povijesti). U takvom kontekstu melodija dobiva izrazito narativnu ulogu, predajući ju potom i Nikšićevom materijalu (orgulje, modularni sintesajzer, kratkovalni radio), doprinoseći filmičnosti koja je prisutna na cijelom albumu. Vjerojatno baš zbog toga Šumovi izbjegavaju deskriptivno govoriti o svojoj glazbi, jer ona “govori” sama za sebe, a njenoj psihodeličnoj narativnosti doprinose i naslovi kompozicija.
I nakon analitičkog slušanja možemo potvrditi ono što se da prepoznati već na prvo slušanje. Album prvijenac Šumova protiv valova jest psihodelično instrumentalno glazbeno putovanje koje svojom istovremenom jednostavnošću i kompleksnošću, ponekad tripoidnom atmosferom, svojom poetičnom narativnošću i filmičnošću, kao i svojim zaraznim grooveom nevjerojatnom lakoćom uvlači slušatelja u svoj zvukovni svijet. A lakoća u glazbi, osim što je utemeljena u izvođačkoj izvrsnosti, dolazi prvenstveno iz iskrenosti – umjetničke i ljudske. Šumove ne zanima nova zvukovnost radi nove zvukovnosti, oni se bave zvukom samim, koristeći ga za “pričanje svoje priče” i građenje vlastitog svemira lišenog glazbene pretencioznosti.
Iz te iste umjetničke iskrenosti proizišao je i trostruko analogni pristup: AAA tehnologija nije samo rezultat audiofilije članova benda, niti Nikišićevog iznimnog audio inženjerskog znanja i umijeća, već je i rezultat dosljednosti načinu stvaranja glazbe. Upravo taj kolektivni credo omogućava da album slušatelju prenese iskustvo žive izvedbe, a dugoočekivano izdanje na pravi način predstavi jedinstvenost Šumova na domaćoj glazbenoj sceni.
Objavljeno