Razgovarala: Antonija Letinić
Udruga Domino, u svom djelovanju primarno usmjerena na LGBT tematiku, u 2009. godini pokrenula je festival Perforacije izmještajući tematski fokus organizacije. Iako joj je izvedbeni aspekt blizak, jer se festival Queer Zagreb bavi queer tematikom upravo kroz prizmu izvedbenih umjetnosti, u Perforacijama je interes usmjeren na nezavisnu produkciju u regiji povezujući performance art i scenske izvedbene prakse s ciljem podizanja njihove vidljivosti.
Osim poticanja nezavisne izvedbene produkcije, festival je usmjeren i na decentralizaciju, pa se tako program odvija, pored Zagreba, u Rijeci i Dubrovniku, a ove godine program predstavlja radove D. B. Indoša, Kazališta Hotel Bulić, Željka Zorice, Ive Korenčić i Martine Nevistić, Montažstroja, Bacača sjenki, Vlaste Delimar, BADco.-a, Siniše Labrovića, Slavena Tolja, Ivice Buljana, Ivane Sajko, umjetničke grupe Pop Skroz. Od regionalnih umjetnika tu su Marko Milić, Nikola Uzunovski, Igor Josifov, Filip Jovanovski i Natalija Mitrović.
KP: Možeš li ukratko predstaviti koncept festivala Perforacije? S kojim je ciljem pokrenut i koje slabe točke ste željeli njime ojačati?
Z.D.: Perforacije imaju za cilj okupiti nezavisnu scenu iz Hrvatske i regije u opširan program, jer dajući joj festivalsku platformu i ko-produkcijske poticaje povećat ćemo vidljivost, intervale aktivnosti te relevantnost tzv. nezavisnih u općoj kulturnoj sferi. Smatram da ništa od toga većina umjetničkih imena na toj sceni nema.
KP: Ove godine Perforacije se održavaju po drugi puta. Prvo izdanje predstavljeno je u Dubrovniku i Zagrebu, a već drugo se programski proširilo i na Rijeku. Iz kojeg ste se razloga odlučili na ova tri grada? Možemo li već sljedeće godine očekivati da još neki gradovi budu uključeni u projekt?
Z.D.: Širenje Perforacija na druge gradove je programski osmišljeno radi poticanja ideje decentralizacije, koja je i dalje relativno strana. Odnosno, iako može biti većini zanimljiva, rijetko se realizira. Stoga je program Perforacija konsekutivan u tri grada s različitim programima u svakom i od toga nećemo odustati.
Drugi je važan razlog i suradnja s organizacijama Art radionica Lazareti i Drugo more, koja mi dolazi posve prirodno. Da li će se Perforacije širiti na još gradova, ovisi o potencijalnim novim suradnjama. Ne želim nametati festival, već je potrebno da se “nađemo” u promišljanjima o potrebama na lokalnoj i široj regionalnoj razini i iz toga se onda može razviti još koja programska ispostava Festivala.
KP: Koji su estetski kriteriji prema kojima odabireš ono što će biti uvršteno u program?
Z.D.: S obzirom da Perforacije za svoj cilj imaju sveobuhvatniju podršku sceni, rezultat je opširni program različitih estetika. To naravno proizlazi i iz činjenice da se žanrovski ne fokusiramo na određeno područje, pa je jasno da će umjetnici koji dolaze iz prvenstveno vizuale ili likovnog smjera imati sasvim različite estetike od recimo ponekad krutijih (ili strukturiranijih) kazališnih ili plesnih autora. To šaltanje pri odabiru mi je osobno vrlo problematično i uvijek se preispitujem i pokušavam stvoriti neki odmak.
Međutim, pogled osim toga tu i tamo muti i programski cilj da se koprodukcijski vežemo što je moguće češće uz projekte, odnosno da Perforacije sudjeluju u njihovim nastajanjima, idejnima razvijanjima, konceptualizaciji. Time se zapravo ne radi samo o odabiru programa, već o pristajanju na njega mnogo prije nego su stvari gotove.
To je uzbudljiv proces sa mnogo više rizika od pukog selektiranja gotovih stvari. No, to je i draž Perforacija – barem organizacijska.
KP: Osim izvedbenog programa ove godine će se u okviru festivala održati i dvodnevni simpozij za menadžement u kulturi. Kako je došlo do suradnje s jednim od istaknutijih managera Michaelom M. Kaiserom, predsjednikom američkog The John F. Kennedy Center for the Performing Arts?
Z.D.: Kennedy Centar je jedna od najvećih umjetničkih institucija u SAD-u i jedna od važnih aktivnosti koje Centar provodi je sustavna edukacija menadžera u kulturi. Jedan od tih programa sam i ja pohađao i to mi je bila prilika da upoznam Michaela Kaisera i da počnemo razgovarati o potrebama šire edukacije u Hrvatskoj i regiji te je na moj poziv pristao doći u Zagreb. Simpozij ove vrste i razine prvi je takav u Hrvatskoj i po interesu sam siguran da je odlična inicijativa.
KP: Dovodite međunarodne producente. Je li do sada došlo do nekih suradnji ili poziva predstavljenim projektima?
Z.D.: Jedna šira prezentacija Perforacija sa sedam – osam projekata se upravo priprema. No, još mi je prerano detaljnije išta reći, jer se još finaliziraju pa ne bih volio pogrešne stvari navoditi za sada.
KP: Iako ste osmislili, a prošle godine uspješno i realizirali ovaj hvalevrijedan projekt, financijska podrška Grada daleko je od prikladne, a od Ministarstva ste obje godine dobili odbijenicu za projekt. U čemu mislite da se krije ovakav tretman festivala? Kako ga financirate?
Z.D.: Grad je i inače u velikim problemima, tako da se prikladnoj podršci ove godine nismo ni nadali. Ministarstvo je također priča za sebe. Održavanje festivala u nekoliko gradova bi trebala biti pozitivna točka ovog festivala koja će prevagnuti u našu korist, ali izgleda da za sada Perforacijama slabo išta pomaže kod Ministarstva. S obzirom da imamo višegodišnju EU potporu, koja nas zapravo i izvlači i omogućuje nam da radimo, prema Pravilniku Ministarstva o EU fondovima, mislim da će nam morati osigurati kakva-takva sredstva.
No, daleko je to još od prepoznavanja, podrške, partnerskog odnosa, poticajne atmosfere, kako god to željeli nazvati.
Objavljeno