Razgovarala Janja Sesar
Kako je nastao projekt Underwater overground?
Ideja o trance festivalu proizašla je iz višegodišnjeg nastojanja poticanja trance kulture u Zagrebu. Najprije su to bili manji trance partyiji pod imenom Tribalizer, koji su se održavali u ATTACKU! te na otvorenom, uglavnom na Ponikvama. Ideja o tome da se u sam party uključe i drugi vidovi «zabave&kulture», odnosno da publika ne bude samo konzument već aktivni sudionik, rađala se istodobno s pokretanjem prvih partyija. Osoba koja je sigurno bila glavni pokretač cijele priče «UNDERWATER-OVERGROUND», a koja je nastala kao rezultat svega toga, je Šeki, kao dio Tribalizera i «ATTACK!»-a.
Koliko traje organizacija ovakve manifestacije, koliko ljudi sudjeluje u njoj i koji su problemi s kojima se suočavaju? S kojim organizacijama surađujete?
Organizacija traje lagano cijelu godinu (osmišljavanje projekta, pronalaženje sponzora, bukiranje dj-a, letova,…). Naravno, dio intenzivnog mučenja je najviše 3-4 mjeseca do samog festića. U tome učestvuje kolektiv od nekih petnaestak ljudi. Problemi na samom startu su uvijek manjak financija, te stvari poput pravnih dozvola (lokacija, odobreni novac, infrastruktura), koje se ne mogu dobiti nekoliko mjeseci unaprijed, tj. iste se čeka jako dugo. Surađujemo s mnogim organizacijama, uglavnom nevladinim udrugama iz regije ili šire, koje svojim volonterskim radom i aktivnim sudjelovanjem doprinose realizaciji projekta (Kumašin – Šibenik, Mars Room – Pula, Monte Paradiso – Pula, Metamedia – Pula, Stani pani kolektiv – Beograd, Submedij – Zagreb, ZVUK – Zadar…)
Kako je došlo do odabira lokacije i na kakve ste probleme nailazili pri tome?
Do odabira lokacije došlo je idejom da se revitaliziraju napušteni objekti te da se isti (ponovno) stave u korist ljudi. Ove godine bio je to bivši vojni kompleks «Monumenti» (ili po puležanski – Katarina), čiji je jedan dio izvrsno poslužio baš u ovu svrhu. Problema – nema!ïŠ Zapravo, imali smo loša iskustva s nekim lokalnim poduzećima, a i birokracija je zamorno-naporno-nepotrebna…
Kakva je suradnja s lokalnom zajednicom? Nailazite li na probleme? Je li lokalna zajednica prepoznala ovu manifestaciju kao značajan projekt od kojeg i sama može imati koristi (u turističko-ekonomskom smislu)?
Odgovor je ukratko – kako kad i kako gdje. Isti nas problemi zapravo muče i u svakodnevnom životu: primitivizam, nerazumijevanje, uskogrudnost i glupost. Suradnja s lokalnom zajednicom je ove godine bila zaista dobra: vatrogasci, policija, lokalni hipiji&žongleri&ostala bagrica – massive respect. Je li to netko prepoznao kao korisno u turističko-ekonomskom pogledu – mislimo da ne, festival nije ni zamišljen kao komercijalni događaj, koji bi privlačio mase turista, enormno podizao broj noćenja po apartmanima i sl., ali indirektno čini se da jeste, jer na festival svake godine dolazi sve veći broj ljudi, trance scena raste svuda pa tako i kod nas.
Kako se mijenjao početni koncept projekta u ove tri godine?
Koncept se nije puno mijenjao, kao što smo rekli: važno nam je da publika nije samo konzument, pa tako veliku važnost pridajemo radionicama koje se uvijek održavaju nekoliko dana prije muzičkog dijela festivala. Ove godine je taj dio profunkcionirao u punom smislu riječi! Održane su sve najavljene radionice (pa i neke extra npr. – self-defence radionica za cure) i odaziv ljudi je bio super. Inače, taj dio sudjelovanja na festivalu je besplatan i temelji se na volonterskom radu voditelja radionica i ostatka organizacije. Osim ovog dijela s radionicama, tu je i dio kulturnog programa: projekcije filmova, VJ-ing, predavanja, diskusije, izložbe…U muzičkom dijelu projekta ugošćuju se razni inozemni i tuzemni DJ-i koji (ove godine na 3 floora – trance, chill i freestyle) predstavljaju svoj rad (i šire krila našim prostorima!ïŠ), donose dobar zvuk i upotpunjuju cijeli događaj.
Kakva je vidljivost projekta u medijima? Kako i gdje se oglašavate?
Vidljivost projekta u medijima je prilično maglovita (osim tiskovina sa senzacionalističkim porivima, koje zapravo festival sam ne zanima). Ali ima tu i ponekih, koji su nam dali dio etera (Radio Pula), dio papira (04 i pojedine lokalne novine). Najveći dio oglašavanja ide preko neta te flyera&plakata, koji se šalju diljem Istoka i Zapada, po većim trance festivalima Europe.
Koju publiku okuplja manifestacija? Kakav je odaziv ove godine?
Na festival dolaze ljudi od 2 do … godine. Zaista širok opseg ljudi, što se tiče godina, a neki profil ljudi dao bi se sročiti otprilike: oni koji žele probrijati cijeli događaj, naučiti nešto, isprobati, koji se žele upoznati&družiti, plesati i uživati u dobroj muzici, travelleri, znatiželjnici, kreativci, čamitelji…Ove godine je festivalom prošlo oko 1000 ljudi, nešto više nego prošle godine.
Budući da inzistirate na interaktivnom sudjelovanju publike na festivalu, organizirate različite radionice. Možeš li ukratko reći kakve i kakav je odaziv te profil sudionika? Koji se konkretni ciljevi očekuju?
Radionice na UWOG-u ove godine: VJ-ing, žongliranje, akrobacije&akrobalance, bubnjarska, strip-graffiti, filmska, dramska i glazbena. Njihovi konkretni ciljevi su zainteresirati i privući što više ljudi te onda potaknuti maštu i proizvesti što više dobrih ideja i uradaka.
Koji su izvori financiranja? (možeš li se osvrnuti na financiranje od strane državnih institucija i kako one percipiraju ovakvu manifestaciju)
Od strane državnih institucija podržavaju nas Ministarstvo kulture i Hrvatska turistička zajednica te pojedini sponzori (uglavnom svojim proizvodima) – hvala im.
Kako misliš da će se festival u budućnosti razvijati? Imate li već planove za sljedeći?
Želimo da festival ide dalje i dalje i širi se poput kuge i kolere!!! U budućnosti ga vidimo kao prepun Wembley..Šala, naravno, ne bismo htjeli da doživi isti sudbinu kao neki takvi događaji drugdje – da se zbog prevelikog broja ljudi otkazuje ili da se pretvori u megalomaniju. Ideja je u startu drugačija – želimo da ljudi prepoznaju CIJELU priču, da sudjeluju, da su aktivni, kreativni i da se zabavljaju…I da, imamo planove za sljedeću godinu. U progresu. Tajne :)…
Objavljeno
