Teatar Ulysses — mjesto susreta

KP: Iza nas je 7. sezona Kazališta Ulysses. Kako ste zadovoljni i vidite li neke razlikovne elemente u odnosu na prethodne sezone?

TU: Vrlo smo zadovoljni svojom sedmom kazališnom sezonom. Ove smo godine program osmislili nešto drukčije u odnosu na prethodne godine – imali smo temu sezone, "Krleža danas", unutar koje smo onda gradili program. Centralna predstava sezone bila je "Pijana noć 1918.", ali premijerno smo igrali još dva Krležina naslova: "Balade Petrice Kerempuha" i monodramu "Moj obračun s njima". Dignitet cijeloj sezoni dao je i Forum "Krleža danas" kojim smo započeli sezonu i na kojem su najistaknutiji naši krležijanci i krležolozi raspravljali o aktualnosti Krležina djela te promovirali zbornik svojih radova, knjigu "Krleža danas" koja ostaje kao vrijedan prilog suvremenom promišljanju Krleže. Ne zaboravimo ni promociju filma "Predvečerje puno skepse" Eduarda Galića. Pored ovog krležijanskog dijela sezone, reprizirali smo tri svoje repertoarne predstave – "Kralja Leara", "Tesla Electric Company" i "Play Beckett", a održali smo i tri koncerta. Dakle – doista produktivna i opsežna sezona u kojoj smo tijekom 50 dana publici ponudili 11 različitih programa koji su se ukupno odigrali 34 puta.

KP: Prema odabiru predložaka u ovoj krležijanskoj sezoni, čini se da ste se prije svega bavili Krležinim javnim, društvenim i političkim obzorima.

TU: Istina. U ozbiljnom promišljanju Krleže ne mogu se izbjeći ni zanemariti njegovi politički i društveni obzori. U svim našim krležijanskim naslovima u ovoj sezoni istraživali smo, propitivali i, zapravo – branili Krležine društveno-političke obzore. Iako su "Balade" njegovo najznačajnije pjesničko ostvarenje u kojem je naglasak na virtuoznom jeziku, u njima je prije svega riječ o ljudskoj patnji, stradanju, društvenoj i socijalnoj ugroženosti. "Pijana noć 1918." govori o jednom, za hrvatsku povijest vrlo značajnom i kompleksnom vremenu u kojem je velika Austrougarska monarhija proživljavala svoje posljednje godine, i svojim društvenim, gospodarskim i moralnim potopom prijetila da sa sobom povuče na dno i sve ono što se stoljećima odupiralo toj germanizaciji hrvatskog nacionalnog identiteta koji se grčevito borio da se izvuče iz mraka porobljenosti i da pronađe načine da spasi svoj nacionalni i etnički entitet. I u monodrami "Moj obračun s njima" govori se o mnogim društvenim pojavama i političkim pitanjima i problemima o kojima je Krleža pisao od 1914. do kraja šezdesetih godina prošlog stoljeća. Bilo je zanimljivo vidjeti kako danas publika doživljava te tekstove, a reakcije svjedoče o suvremenosti (ili svevremenosti) Krležinih djela.

KP: Nastojite u predstave uključiti i umjetnike iz drugih područja, poput Darka Rundeka i Josipe Lisac. Što leži u pozadini ove ideje? Je li to čisto marketinška odluka, ili želite propitivati kako različiti autori mogu doprinositi kazališnom kolektivu, ili je sve to rezultat nečeg sasvim trećeg?

TU: Taj običaj nema nikakve veze s marketingom, nego je jednostavno rezultat otvorenosti za sva umjetnička područja. Želimo da Ulysses bude ne samo kazališna, nego i umjetnička kolonija u kojoj će umjetnici iz svih područja imati priliku stvarati. Zato od početka u svoje projekte pozivamo goste-umjetnike. Kad je 2001. godine osnovano Kazalište Ulysses, taj se potez nekako prirodno nametnuo jer nam je kipar Matko Mijić izradio Ludin tron u malobrijunskoj luci, skulpturu na kojoj je Learova Luda dočekivala publiku. Nismo ga mogli potpisati kao scenografa jer su scenografi predstave bili Richard Hoover i Damir Mejovšek, a Mijićev je autorski doprinos bio izniman pa smo mu ‘titulom’ gosta-umjetnika željeli odati priznanje za taj rad. Dogodilo se da je ta ideja o dodatnom umjetničkom pečatu predstave odmah nekako zaživjela pa smo i u novim projektima ugostili umjetnike: kipara Nenada Gračana u predstavi "Marat/Sade", čečensku pjevačicu Bryliant Ramzaevu u "Medeji"… Velika nam je čast što je ove godine Josipa Lisac prihvatila naš poziv da bude gošća-umjetnica u "Pijanoj noći 1818." jer je svojim osebujnim glasom i pojavom doista oplemenila predstavu.

KP: U rad Kazališta Ulysses nisu uključeni samo hrvatski umjetnici, već i umjetnici iz susjednih zemalja. Koliko njihovo sudjelovanje mijenja rad i pristup Tetara Ulysses?

TU: Definiramo se kao međunarodni kazališni projekt, kao mjesto susreta raznih kultura, povijesti, energija, kazališnih poetika, pogleda na svijet. Osim Pandurovog "Tesle" koji ima široku međunarodnu podjelu, predstave još uvijek igramo na hrvatskom i radimo ih kao site-specific, naknadno ih adaptirajući za gostovanja ("Marat-Sade", "Play Beckett", "Pijana noć 1918."). Iz tog razloga, do sada nismo imali strane glumce u većoj mjeri, osim naravno Janet Henfrey kao vođu glumačke skupine u "Hamletu". Umjetnici iz susjednih zemalja dio su Ulyssesa od njegovih početaka – imali smo u svim predstavama i glumce i glazbenike iz Bosne i Hercegovine i Slovenije, a ove godine pozvali smo i dva glumca iz Srbije – Branislava Lečića i Nebojšu Glogovca, koji su u "Pijanoj noći 1918." igrali srpske oficire. S nama rade i škotski, nizozemski, engleski i američki umjetnici. Spomenimo Vanessu Redgrave, Ammandu Plummer, Eve Ensler, Nigela Osbornea, Kate Foley, Aidana Burkea, Cliu Friend… Njihovo sudjelovanje u radu Kazališta Ulysses mijenja rad i pristup onoliko koliko to čini svaki umjetnik, bez obzira odakle potječe. Umjetnost ne poznaje granice. Vjerujemo kako ona povezuje ljude, pa u skladu s tim kreiramo popis sudionika na svojim projektima. Rad sa stranim umjetnicima oplemenjuje naše kazalište, donosi novosti. Ljudi uče jedni od drugih, stvaraju se veze, razbijaju se uobičajenosti.

KP: Teatar Ulysses je produkcijski iznimno zahtjevan, i to u smislu vašeg izmještanja na Brijune. Koliko je to izmještanje i dalje za Vas izazovno i koje probleme sve donosi?

TU: Uvriježeno je mišljenje da mi na Brijunima ljetujemo, plandujemo i odmaramo se, a tu i tamo, ne zna se kako, napravimo neku predstavu. Točno je da su Brijuni prelijepi, mirni i pusti, i kao takvi upravo idealni za jedan kreativni kamp kakav je Teatar Ulysses. Taj mir omogućava koncentraciju koju je teže postići u gradu. Pa ipak, lokacija na kojoj radimo vrlo je zahtjevna i produkcijski iznimno komplicirana. Dovoljno je samo reći da za svaku, i najmanju stvar – od konca za šivanje kostima i uredskog papira do tona željeza za scenografiju – treba ploviti. Trajekt s kopna na Veliki Brijun plovi samo dva puta tjedno, a njime treba dostaviti sve – od hrane za ekipu, do tehničke opreme i scenografskog materijala. No, u odnosu na naše početke, kad smo se suočili s nedostatkom osnovne infrastrukture i temeljnih uvjeta za rad – sad imamo produkcijsko iskustvo koje nam omogućuje jednostavnije svladavanje poteškoća. Imamo uhodan logistički tim koji je naučio izlaziti na kraj s izazovima stvaranja predstave na dva otoka. Ovdje nikako ne smijemo zaboraviti spomenuti veliku logističku potporu Nacionalnog parka Brijuni koje nam izlazi u susret u mnogim praktičnim situacijama i Hrvatske ratne mornarice čiji brodovi ljeti postaju naš ‘most’ između kopna i otoka, između Malog i Velikog Brijuna.

KP: Koliko je Teatar Ulysses važan za hrvatsku kulturu i hrvatski turizam?

TU: Voljeli bismo da na to pitanje odgovori netko drugi – jer bi onda ta konstatacija imala veću težinu. Što se nas tiče, mirno možemo reći da mislimo kako je Kazalište Ulysses nezaobilazna kulturna činjenica, a svakako je i u turističkom smislu iznimno važno u istarskoj regiji. Turistička kulturna ponuda Istre definitivno je zanimljivija otkad Ulysses postoji, a ljudima je dodatno atraktivna i činjenica da su se Brijuni zahvaljujući našim predstavama dodatno otvorili prema javnosti.

KP: Jeste li zadovoljni odazivom publike? Čini mi se da ih ni kiša ne sprječava u dolasku na Mali i Veliki Brijun?

TU: Iznimno smo zadovoljni odazivom publike. Ove je godine naše predstave vidjelo oko 10.000 ljudi, što postaje još impresivnija brojka kad se sjetimo da naša sezona traje 50 dana. Što se kiše tiče, čini se da nam svake godine uspije pokvariti jednu ili dvije predstave. To je rizik kazališta na otvorenom na koji je naša publika, čini se, već spremna kad kreće na predstavu u oblačnu večer. Ove je godine prekinuta samo jedna predstava – posljednja izvedba "Pijane noći 1918." Prognoza je obećavala puno bolje vrijeme pa nismo baš bili spremni za nevrijeme koje je uslijedilo. Evo i sada prilike da se ispričamo svima koji su 20. rujna kisnuli u očekivanju broda za povratak u Fažanu.

KP: Kako vidite Kazalište Ulysses u narednim godinama. Kakve produkcijske zahvate planirate?

TU: Planiramo još puno novih projekata, još puno novih umjetnika sa svih strana svijeta. Nadamo se da ćemo i u sljedećim godinama opravdati povjerenje i simpatije publike te da ćemo na njihova umjetnička očekivanja odgovoriti na najbolji mogući način. A sve one koji još nisu plovili s nama, pozivamo da se ukrcaju na Ulysses palubu već u sljedećoj sezoni.