Susreti gledatelja i arhivske građe

S osnivačicama Centra za plesnu i izvedbenu umjetnost Free Dance Karlovac koji je upravo obilježio 15 godina rada razgovarali smo o njihovim brojnim projektima i radu u lokalnoj zajednici.

razgovaraju:
Hana Sirovica i Martina Domladovac
free_dance_karlovac_630

Centar za plesnu i izvedbenu umjetnost F.R.E.E. D.A.N.C.E. Karlovac nezavisna je udruga koja od 2004. godine djeluje u Karlovcu. Uz plesnu edukaciju, organizaciju, suradnje i produciranje plesno-izvedbenih projekata te razvijanje plesne umjetnosti, Free Dance promiče kulturno-edukativne ciljeve te teži ostvarivanju povoljnih uvjeta za razvoj nezavisne kulturne scene i suvremene plesne umjetnosti. Udruga surađuje s brojnim lokalnim i nacionalnim kulturnim i civilnim organizacijama te obrazovnim institucijama, a od samog početka uključena je i u rad KA-operative, zagovaračke platforme za nezavisnu scenu u Karlovcu. Osim projekta Karlovac Dance Festivala koji organiziraju već devet godina, članice Free Dancea provode brojne obrazovne plesne programe i dječje plesne projekte, a važan fokus organizacije su i ekološke teme.

Multimedijalnom izložbom 15 godina plesa za budućnost autorice Nives Sertić, Centar za plesnu i izvedbenu umjetnost nedavno je obilježio 15 godina rada. Tim povodom razgovarali smo s njihovim osnivačicama Ivanom Francišković Olrom, Almom Jerinić i Melitom Spahić Bezjak.

KP: Centar za plesnu i izvedbenu umjetnost F.R.E.E. D.A.N.C.E. Karlovac obilježio je 15 godina rada multimedijalnom izložbom 15 godina plesa za budućnost. Možete nam reći nešto više o izložbi? Što ste izdvojili kao važne trenutke povijesti organizacije i što ste izložbom htjeli predstaviti?

Ivana: Izložba 15 godina plesa za budućnost pokušaj je arhiviranja i materijalizacije neuhvatljivog, ideja i koncepata koji su obilježili produkciju Free Dancea, a nalaze svoj temelj u estetici Melite Spahić Bezjak, pokretačici i polazišnoj točki udruge, odnosno u njenim promišljanjima i doživljajima pokreta i plesa u svijetu omeđenom fizikalnim zakonima. Autorica koncepta postava, Nives Sertić, bliska je Melitinoj estetici i vjerna suradnica udruge posljednjih godina.

Melita: Ideja izložbe proizašla je iz kreativnog procesa i suradnje, kao i većina radova koje smo producirali. Promišljajući dosadašnji rad; plesne predstave te sam medij plesa kojeg promišljamo kao alat komunikacije kao i procese i inspiracije koje su potaknule kreativna istraživanja i nastala djela – želja je bila “oživjeti” objekte, scenografske i vizualne elemente pojedinih plesnih predstava.

Iz zajedničkih promišljanja sa suradnicom, Nives Sertić je ponuđene scenografske objekte svojim konceptom postavila u mjesto izvedbene platforme i otvorila mjesto izvedbe te osmislila format izložbe. Faktografske i kronološke elemente ponudila je publici u obliku multimedijalne instalacije. Njena ideja izvedbe arhiva savršeno se uklopila u motivacije djelovanja i postojanja ovih 15 godina.

“Točku na i” izvedbi arhiva dala je zvukovna instalacija iz pojedinih plesnih predstava.

Izložbom smo htjeli predstaviti važnost medija plesa i potencijale suvremene plesne umjetnosti. Jednako tako edukativnu nit vodilju koja je važna, potencijale mašte i kreativnosti, osobnosti i posebnosti svakog bića; kako umjetnika tako i gledatelja. Nadam se da smo bar donekle uspjeli učiniti vidljivijim umjetnički, kulturni, društveni i socijalni značaj plesne umjetnosti kao i motivaciju naših dosadašnjih 15 godina rada. Nisu nam bili prioritetni “brojevi” i prezentacija postignuća već izložbeni prostor oblikovati u drugačije osjetilno mjesto susreta gledatelja i arhivske građe.

Sama izložba, odnosno premije izvedbe arhiva bila je posebno osmišljena. Ivana Francišković Olrom osmislila je kratki performans, koji je na drugačiji način gledatelje uveo u izložbeni prostor Galerije Zilik. Taj uvod u izložbu otvorenja izvedbeno kontrira predrasudama o suvremenom plesu te podcrtava ples kao medij komunikacije, dijaloga i interakcije; ples koji propitkuje i provocira, ples kao osjetilan doživljaj, ples koji potiče na refleksiju sebe, drugih i okoline…KONCEPT 15u7, performans u trajanju oko 7 minuta koji se održao na ulazu u galeriju, bio je uvod u otvorenje izložbe. Svrha performansa bila je napraviti odmak od uobičajenih otvorenja izložbi i skrenuti pažnju na doprinos Free Dancea i suvremenog plesa karlovačkoj kulturnoj sceni i potaknuti na promišljanje o tome je li ples samo kretanje u prostoru, ili nešto više.

KP: Kako je prije 15 godina nastao Centar za plesnu i izvedbenu umjetnost F.R.E.E. D.A.N.C.E. i kako ste se ovakvom vrstom umjetnosti odlučili baviti u Karlovcu? Pridonosi li nedostatak sličnih inicijativa u maloj zajednici lakšem radu i dolasku do sredstava ili je veći problem nemogućnost uspostavljanja suradnje i zajedničke fronte?

Ivana: Izuzmemo li sredstva koja jedinice lokalne samouprave izdvajaju za javne ustanove u kulturi, Free Dance se nalazi u onom preostalom dijelu kolača u relaciji s ostalim udrugama u Karlovcu. Podrška, dakle postoji, no dodijeljena sredstva redovno su nedostatna za potpunu realizaciju programa, ili su ugovori i pravilnici o dodjeli sredstava takvi da se sredstva moraju nelogično pa čak i apsurdno rasporediti. Primjerice, za festivalske izvedbe moramo plaćati najam dvorane u gradskom kazalištu koje je već financirano kao javna ustanova, stoga neka dodijeljena nam sredstva izravno vraćamo u gradsku kasu. U tom smislu nedostaje kvalitetnija i sustavnija podrška. Najveći izazov u Karlovcu je razvoj publike no to je već posebna tema.

Melita: Sve tri smo Karlovčanke i osnivačice Centra: Ivana Francišković Olrom, Alma Jerinić i ja. Bila je to želja upravo za razvijanjem ideja i pristupu plesnoj umjetnosti koja propitkuje, istražuje, komunicira i surađuje. Mjesto u kojem ćemo razvijati i prenositi svijest o plesu. Ples nije samo ples, on je sve u nama i oko nas. Ples je život; naša priroda, naš svemir, naše energije. Moj prvi ples bila je igra u dvorištima. Od tada sam “zaražena” plesnim virusom. Ples je pronašao mene. Tako da nisam bila u fazi odlučivanja kojom umjetnošću ću se baviti.

Sam Centar nastao je spojem energija; sestre Alme koja je iskusila sreću plesa i nekad plesala u kazalištu te bila podrška od početka i Ivanine koju sam upoznala u kazalištu i od prve suradnje smo izgradile suradničku i još važnije prijateljsku vezu.

Ne mogu reći da je lakše raditi. Ne. Ali ni da nam je teško. Ne razmišljam tako. Svjesni smo da je suvremeni ples marginaliziran. Možda bi jednostavnije bilo djelovati da Karlovac ima otvorenu plesnu školu te da je plesna umjetnost uvedena u obrazovni program škola.

Veseli me da smo uspostavili predivne suradnje na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini. Suradnje s umjetnicama, umjetnicima, organizacijama nezavisne kulture i od samih početaka uključeni smo u rad KA-operative (zagovaračka platforma za nezavisnu scenu u Karlovcu). Sve su to velike vrijednosti rada, podrške i svojevrsne zajedničke fronte u djelovanju i nastojanjima ovakvih inicijativa.

KP: U našem je kontekstu suvremeni ples po definiciji nezavisan, odnosno nastaje u nezavisnim uvjetima uz vrlo slabu institucionalnu potporu, što istovremeno podrazumijeva da ne postoji institucija koja bi ga arhivirala i bilježila. Znači li to da je metoda arhiviranja vlastite povijesti jedini spas od (samo)zaborava? Koliko su uvjeti suvremenog plesa u Hrvatskoj utjecali na Vaš poriv za stvaranjem arhiva?

Ivana: Free Dance je od svojih početaka sklon bilježenju i arhiviranju svih programa i produkcija, no čak i uz takvu sklonost neki su momenti jednostavno prepušteni zaboravu, što je posljedica stanja u kojem se brojne aktivnosti provode dobrovoljno i s minimalnim ljudskim kapacitetima.

Melita: Stvaranje arhiva je važno. Kako vlastite tako i lokalne i nacionalne plesne povijesti. Bilo bi predivno imati instituciju koja bi bilježila i arhivirala suvremeni ples. Velika vrijednost i doprinos tome daju hrvatski (nezavisni) suvremeni plesni umjetnici/e, baveći se bilježenjem i vlastitim načinima arhiviranja.

Bilježenje, dokumentiranje i arhiva su sastavni dio procesa rada. Tako da Free Dance od početaka produkcije, pojedine akcije, momente i trenutke arhivira unutar mogućnosti djelovanja.

KP: Na koje se načine ples uopće može arhivirati? Podrazumijeva li arhiviranje samo bilježenje i dokumentiranje ili postoje i drugačiji načini pristupanja baštini? Koliko je pritom važna digitalna tehnologija i kako vidite njene potencijale u arhiviranju plesa?

Ivana: Trenutno se upravo time i bavimo te pokrećemo virtualni arhiv Free Dance-a, čija bi uloga bila ne samo prezentacija dosadašnjeg rada i doprinosa suvremenoj plesnoj sceni već i edukacijski poligon koji bi korespondirao s potrebama i interesima mlađih generacija.

Melita: Digitalizacija, novi mediji i tehnologije i kreativne industrije veliki su potencijal i važan čimbenik u arhiviranju i dokumentiranju. Posebice kada govorimo o plesu.

Posebnost doživljaja plesa, plesne predstave kao i trenutke proživljenog/doživljenog utjecaja kretanja/momentuma postavlja pitanje da li je i kako moguće arhivirati taj moment trenutno doživljenog, viđenog osjetilnog medija. Novonastala je ideja u Free Dance-u “virtualni muzej plesa”, koji bi realno trenutno mogli započeti sljedeće godine razvojem projekta “virtualnog arhiva FD-a”.

KP: Već devet godina organizirate Karlovac Dance Festival, specifičan po tome da izdanjima prati godišnja doba (ljetno, jesensko, zimsko, proljetno), kao i po prisutnosti u javnom prostoru (izlazak na ulice i u prirodu). Kako ste se odlučili na takav format? Privlači li izlazak u javni prostor širu publiku suvremenom plesu?

Ivana: Karlovčani imaju vrlo blizak, emotivan odnos s povijesnom i prirodnom baštinom grada, koja je unatoč tome proteklih dvadesetak godina u velikoj mjeri svjedočila nemaru i zaboravu. Brojne naše produkcije i festivalske izvedbe inspiraciju su našle na specifičnim lokacijama u gradu i privukle pažnju šire javnosti, a posljednjih nekoliko godina sve više kulturnih događanja u gradu izlazi iz svojih uobičajenih prostora, možemo govoriti i o svojevrsnom trendu. U razdobljima kad nema događanja Karlovac ponekad izgleda pusto pa ovakav trend može donijeti samo pozitivne promjene.

Melita: Četiri edicije Karlovac Dance Festivala motivirane su željom za kontinuiranošću održavanja plesnih predstava tijekom cijele godine u Karlovcu, a ne samo u par dan u godini. Sama provedba pokazala se uspješnom u cilju razvoja publike, ali i fokusa na programiranje sadržaja programa i aktivnosti festivala.

Od samih početaka KDF vidim i kao poseban umjetnički projekt koji ujedno promovira vrijednu i bogatu kulturnu i prirodnu baštinu grada Karlovca kao i prirodne posebitosti našeg grada. Pojedini projekti inspirirani su našim rijekama. Odabir i posebnost lokacija održavanja programa važna su smjernica u radu. Svakako izlazak i sama intervencija u javni prostor umjetničkim i plesnim programima ima više smjernica, a jedna od njih svakako jest doprijeti do šire javnosti i uspostaviti dijalog sa zajednicom u kojoj djelujemo.

Prvi KDF održan je pored rijeke Korane, a predstave su održane u Kinu Edison (za one koji ne znaju, Karlovac je grad bez kina, ali zato imamo Kino klub Karlovac koji organizira vrhunske filmske sadržaje u gradu). KDF004 Ljetna edicija održana je između ostalog i u velikoj kultnoj dvorani Hrvatskog doma (budući DKC u Karlovcu). Programe smo imali i na Starom gradu Dubovcu i u Staroj gradskoj jezgri Zvijezda. Programi na tim lokacijama skrenuli su pažnju ne samo na vrijednost spomenutih lokacija, već i na nužnost njihove obnove. Jednako tako privukle su širu publiku.

KP: U radu se bavite i zanimljivim umjetničkim, obrazovnim i znanstvenim projektima namijenjenim djeci i mladima. Što nam možete reći o projektima Rončić i Otisnuti pokreti? Inspirirate li se u radu s djecom lokalnom kulturom i baštinom? Koliko je rad s djecom važan za razvoj nove publike?

Ivana: U sjedilačkoj kulturi koju svi živimo pravi je izazov djecu poticati na kretanje. Tema Rončića, odnosno načina života i kretanja malog plesača vodenkosa učinila nam se idealnom za projekt koji će prilično skladno educirati, zabaviti, poticati boravak na otvorenom i kretanje, a sve podcrtano estetikom suvremenog plesa. Radi se o dugoročnom projektu, koji obuhvaća, radionice, istraživanja, slikovnicu i konačno – predstavu. Kroz sve ove elemente nenametljivo razvijamo publiku i njen interes za promatranje i očuvanje okoliša čije blagodati svi živimo.

Melita: Da. Želja nam je i dalje njegovati dosadašnji rad te razvijati nove radove i projekte inspirirane lokalnom kulturnom baštinom. Jedna od ideja inspirirana je povezivanjem i istraživanjem karti Stare gradske jezgre Zvijezde kao i povezivanja istih s kretanjima, istraživanjem mogućnosti tijela te matematičkim i vizualnim kreativnim rješenjima. U radu s djecom i mladima djelujemo kao i u stvaranju profesionalnih plesnih predstava. Važna nam je njihova edukacija i proširivanje vidika potencijala plesa. Vrijedno je za istaknuti fundus plesne medijateke koja je smještena u Ateljeu suvremenog plesa, prostoru u kojem djelujemo. Plesna medijateka dio je još nerealiziranog projekta Gle, knjiga i časopisi o plesu! koji promovira, potiče i popularizira čitanje o plesu, kazalištu i suvremenoj umjetnosti.

Stvaranje vlastite medijateke s namjerom popularizacije plesne i kazališne literature potaknulo je i aktivnosti radionica teorijskog i kreativnog kritičkog razmišljanja i zapisivanja. Tim aktivnostima želimo potencirati drugačiju percepciju javnosti o umjetnosti plesa i mogućnostima koje nudi suvremena plesna umjetnost. Pokretanjem male plesne biblioteke rodila se i ideja o radionicama Kako pisati i govoriti o plesu kako bi se stekla dodatna znanja o plesu putem knjižne građe. Rad s djecom i mladima izuzetno je važan. Oni postaju naši promotori u svojim zajednicama.

Marina: Centar za plesnu i izvedbenu umjetnost F.R.E.E. D.A.N.C.E. Karlovac kreira i producira niz programa koji nalaze motive u prirodi i znanosti, a nove projekte osobito inspiriraju zavičajne rijeke. Jedan od takvih projekata je Rončić – umjetnik i doktor prirodnih znanosti. Provode ga umjetnici i stručnjaci, a referira se na stoljeće voda. Središnji motiv oko kojeg se stvara priča je vodenkos, zavičajnog naziva rončić – jedinstvena ptica krških rijeka koja obitava u našim područjima. Rončić je neobičan, ima izvanredne vještine i prilagodbe na brze riječne tokove, hladnoću i druge uvjete okoliša. Upravo te posebnosti inspiriraju umjetničke, edukativne i kreativne radionice i programe. Multifunkcionalnim umjetničkim, istraživačkim i poučnim sadržajima, namjera nam je doprinijeti informiranosti i educiranosti zajednice o stvarnim problemima u okolišu te potaknuti odgovorno ponašanje i građanske inicijative za održivo upravljanje rijekama. Plesni, glazbeni i vizualni umjetnici, kao i svi ostali uključeni u stvaranje predstave Rončić, uvodno su inspirirani životom neobične i rasplesane ptice. Umjetnički programi s ciljanim koreografijama u funkciji su promocije zaštite prirode i potpora su zajednici u nastojanjima očuvanja riječnih ekosustava. Dio projekta koji provodimo u ovoj godini je istoimena umjetnička plesna predstava čija nas premijera očekuje u prosincu, u Gradskom kazalištu Zorin dom u Karlovcu. Čitav projekt predviđa velik odaziv građana na poziv za praćenje predstava i predavanja, a u središtu misije su dvije ciljane skupine: upravna tijela kao glavni akteri promjena u zavičajnom okolišu te djeca i mladi koji će tek biti odgovorni za primjeren suživot s prirodom. Kod njih istovremeno nastojimo pobuditi interese za znanost te prepoznavati i razvijati umjetničke i kreativne talente. Kao idejni začetnici i izvoditelji, zajedno sa svim suradnicima – izvođačima i koautorima, istraživačima i edukatorima, stvaramo projekt i vrhunsku predstavu koja će promovirati temeljne prirodne i ljudske vrijednosti.

Otisnuti pokreti – uključivanje mladih kroz umjetnost i kulturu europski je projekt realiziran od veljače 2018. do veljače 2019. godine. Free Dance je sudjelovao kao partner, uz Udrugu likovnih stvaralaca iz Zaprešića i Gradski muzej Karlovac, dok je nositelj projekta bila udruga Carpe Diem iz Karlovca. Aktivnosti Centra unutar projekta bile su plesne radionice i uključivanje mladih u plesne festivale, a glavna završna aktivnost bila je produkcija i premijera multimedijalne predstave Refleksije i tragovi, u izvedbi polaznika radionica. Ciljana skupina bili su mladi u dobi od 15 do 25 godina, primarno nezaposleni i mladi iz sustava socijalne skrbi. Otisnuti pokreti predstavljaju vrijedno partnersko iskustvo za Free Dance, kao i za članice koje su kao dio projektnog tima sudjelovale u stvaranju plesnih radionica i multimedijalne predstave te u upravljanju i koordinaciji projektnih aktivnosti.

Upravo zahvaljujući aktivnostima projekta Otisnuti pokreti, Free Dance u 2019. godini bilježi nove suradnje s karlovačkim domovima. Tako su već u prvu ovogodišnju ediciju KDF-a, kao suradnici u promociji i kao gledatelji predstava uključeni mladi iz Učeničkog doma Karlovac, a u partnerstvu s Domom za odgoj djece i mladeži Karlovac prijavljen je jedan zajednički projekt na natječaj Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. Riječ je o projektu Znanstveno plesni laboratorij, također prvenstveno namijenjenih mladima – njihovu uključivanju u znanstveno-umjetničke i izvedbene programe, ali i razvoju mlade publike. Premda još očekujemo rezultate natječaja, nadamo se da ćemo uskoro kroz ovaj projekt imati priliku realizirati željenu suradnju koja uključuje niz umjetničko-znanstvenih i kreativnih radionica namijenjenih mladima u riziku i s poremećajima u ponašanju. Ciljevi su usmjeravanje pažnje te specifične ciljne skupine prema umjetnosti i znanosti, otkrivanje talenata i potpora razvoju kreativnih sadržaja za korisnike usluga u Domu. Znanstveno plesni laboratorij predviđa i posebne programe koji podrazumijevaju informiranje i aktiviranje građana – izložbe i predstavljanja radova ciljne skupine i humanitarnu akciju čiji je cilj prikupljanje sredstava za opremanje Znanstveno plesnog laboratorija u Domu.

Karlovačka baština svakako je ishodište u radu s mladima i često je okosnica programa i projekata koje pokrećemo. Primjerice, već spomenuti programi koji se odvijaju na otvorenom, na site-specific lokacijama, do sada su održavani na nekim lokalitetima zaštićene kulturne i prirodne baštine, a u njima sudjeluju i djeca i mladi. Tako je Kreativni dječji ansambl Free Dance-a u više navrata pripreman za specifične lokacije na kojima je i nastupao: u staroj gradskoj jezgri – karlovačkoj Zvijezdi, u Vrbanićevom perivoju (kulturni spomenik i spomenik parkovne arhitekture).

Značajan je udio aktivnosti Centra namijenjenih djeci i mladima. U Ateljeu suvremenog plesa kontinuirano se održavaju satovi plesa za djecu, a povremeno se, uglavnom unutar projektnih aktivnosti, održavaju plesne i kreativne radionice za djecu i mlade. Unutar Free Dance-a osnovan je već spomenuti Kreativni dječji ansambl koji okuplja najmlađe aktivne članice – redovite polaznice satova plesa. One doista vole nastupati i imaju iza sebe niz plesnih izvedbi za javnost na raznim lokacijama – na otvorenom, u školama, u trgovačkim centrima pa čak i u Gradskom kazalištu Zorin dom (bile su npr. sudionice radionica i predstave Unutar zagrljaja, u zajedničkoj izvedbi s odraslima – s portugalskom plesnom organizacijom Almada). Neke se plesne izvedbe KDA odnose na događanja u organizaciji Free Dance-a, no naše najmlađe članice ponekad nastupaju i na događanjima drugih organizatora. Radu s djecom i mladima značajno doprinosi kontinuirana suradnja sa školama i domovima, što zasigurno vodi razvoju nove publike.

KP: Osim spomenutog rada u zajednici, sudjelujete na rezidencijama i surađujete s plesnim i drugim kulturnim organizacijama. Koliko je za suvremeni ples važno umrežavanje s drugim sličnim organizacijama u polju?

Melita: Uspostavljenih suradnji je mnogo i zahvaljujući njima realizirani su predivni i uspješni projekti i predstave. Neke od njih ističemo: Nomadska plesna akademija Hrvatske, Clubture, Radiona, Kino klub Karlovac, Speleološko društvo Karlovac, Gorska služba spašavanja Karlovac, Carpe diem, KA-operativa, Paviljon Katzler, KA-Urbani, ZPC, HIPP, Prostor Plus, PC TALA, Liberdance, kazalište Kamenjak. Vrijedno je za napomenuti i suradnje s institucijama u kulturi, obrazovanju, znanosti: Centar za pružanje usluga u zajednici Vladimir Nazor, Dom za odgoj na Baniji, Učenički dom Karlovac, Tehnički muzej Nikola Tesla, Aquatika –Slatkovodni akvarij Karlovac, Gradska knjižnica Ivan Goran Kovačić, Javna ustanova Natura viva, Plesna škola Ca.DA Escola Almada (Portugal), O.Š. Dragojla Jarnević, O.Š. Banija Karlovac i Gimnazija Karlovac.

Umrežavanja i suradnje ne samo da pridonose stvaranju novih vrijednosti, predstava, ostvarenju projekata. Još veća vrijednost istih jesu nova znanja koja stječemo, razmjene iskustava i doticaji s novim zajednicama. Jednako tako gradimo i nove publike. Posebice ovdje mislim na suradnje s organizacijama koje ne djeluju u području plesne umjetnosti.

KP: Što spremate nakon završetka proslave? Kakvi su Vam neposredni planovi i što možemo očekivati u idućih 15 godina Centara za plesnu i izvedbenu umjetnost F.R.E.E. D.A.N.C.E.?

Melita: Pri kraju smo uspješne provedbe projekta Supporting and stimulating contemporary dance / Podrška i poticaj suvremenom plesu u Karlovcu! koji provodimo uz podršku Zaklade kulture Nove. U listopadu organiziramo Jesensku ediciju KDF-a te je u i pripremi nova predstava Rončić, doktor i umjetnik prirodnih znanosti pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture RH, Grada Karlovca i Karlovačker županije. Predstava nastaje u suradnji s umjetnicima i suradnicima: Maja Kovač, Matija Kezele, Majda Džanić Bogojević, Robert Pavlić, Damir Šimunović. U rad na predstavi smo uključene i Ivana, Marina i ja, a premijera je 13. prosinca u GK Zorin domu. U pripremi je Božićni projekt s djecom i mladima u suradnji sa Župom Presvetog Trojstva Karlovac. I za kraj godine planiramo susret članica i suradnika da zaokružimo 15-tu obljetnicu.

Sljedećih 15 godina svakako treba održati i njegovati sve do sada ostvareno. Nadamo se daljnjem razvoju site specific radova, realizaciji projekata pored i na rijeci Korani i u Staroj Gradskoj jezgri, te što više izvedbi vlastitih plesnih predstava u kazalištu.

Sredstva su još uvijek nedostatna za sve ono što radimo i želimo ostvariti. Poticaj je veći na nacionalnoj nego lokalnoj razini. Velik doprinos razvoju i podrška radu prepoznala je Zaklada kultura nova. I upravo zahvaljujući njihovoj potpori moguće je djelovati unatoč nedostatnim programskim sredstvima. Jedan dio projekata još čeka u ladici svoje uvjete i mogućnosti ostvarenja. Za sada uvjeti rada unutar kojeg se djeluje na nezavisnoj kulturnoj sceni, umjetnički i kreativno, jednostavno čekaju bolje sutra.

Veselimo se obnovi Hrvatskog doma u Karlovcu. Ono što je presudno za nezavisnu kulturu i razvoj suvremene umjetnosti u Karlovcu jest otvaranje DKC. Trenutno Savez udruga KAoperativa u partnerstvu s Gradom Karlovcem provodi projekt Hrvatski dom u centru.

Tako da naših sljedećih 15 godina ovisi i o uvjetima u kojima radimo i djelujemo. Karlovac, grad parkova, rijeka, plesa. Grad stvoren za kreativce, umjetničke rezidencije i stvaranja.

Veselimo se sljedećoj obljetnici, a to je deseta obljetnica KDF-a u 2020. godini.

Objavljeno
Objavljeno

Povezano