Susret teorije i prakse

S filmologom Nikicom Gilićem razgovarali smo konceptu Animafest Scannera, znanstvenog skupa koji se održava u sklopu ovogodišnjeg Svjetskog festivala animiranog filma.

razgovara:
Vatroslav Miloš

nikica_gilic_zagrebdox_630 Nikica Gilić / FOTO: Zagrebdox
Animafest Zagreb 3. lipnja otvara svoje 24. izdanje. Radi se uistinu o jednom od najuglednih svjetskih festivala, onoga kojemu se i autori i publika uvijek rado vraćaju. Od pokretanja 1969. godine proživio je mnoge promjene, od bijenalne forme do godišnje alternacije dugometražnog i kratkometražnog izdanja, ove je godine dobio još jedan segment: znanstveni skup posvećen animaciji. S Nikicom Gilićem, filmologom i članom stručnoga vijeća skupa, porazgovarali smo o konceptu Animafest Scannera.

KP: Možete li nam ukratko predstaviti ideju Animafest Scannera?

N.G.: Znanstveni skup Animafest Scanner zamišljen je kao susret vodećih stručnjaka i rasadište znanstvenog proučavanja animacije na vodećem festivalu animiranog filma, kako bi se ohrabrili susreti teorije i prakse animacije. Također, ovaj je skup zamišljen i kao mjesto na kojem se ljubitelji animacije bez znanstvenih iskustava, oni koji ionako dolaze na naš Animafest, mogu informirati o trendovima u znanosti.

KP: Kako je došlo do pokretanja znanstvenog simpozija unutar festivala? Možete li istaknuti neke slične prakse u svijetu?

N.G.: Umjetnički direktor festivala Danijel Šuljić je, potaknut spoznajem da na festivalima animacije uglavnom nema znanstvenih skupova, predložio pokretanje simpozija na kojem bi dolazilo do susreta znanstvenika i umjetnika, što bi dodatno doprinijelo prepoznatljivosti Animafesta Zagreb. S obzirom na svjetski ugled ovog festivala, dobili smo prijave mnogih vodećih stručnjaka za animaciju u svijetu, kao i prijave mladih istraživača, pa nije bilo lako sastaviti program skupa.

KP: Tko stoji iza organizacije Animafest Scannera?

N.G.: Skup organiziraju festival Animafest Zagreb, tvrtka Hulahop i austrijski ogranak animacijske udruge ASIFA, a u stručnom vijeću festivala smo umjetnički direktor festivala Šuljić, profesor filmologije Hrvoje Turković, austrijski profesor Holger Lang, potom Franziska Bruckner iz austrijske ASIFA-e i ja kao filmolog i član Vijeća Animafesta. Naravno, pomogli su nam i Grad Zagreb, Filozofski fakultet u Zagrebu, Austrijski kulturni forum, Talijanski institut za kulturu, AG animation društva za Medijske studije (GfM), Odjel za kazalište i film i medijske studije Sveučilišta u Beču te privatno sveučilište Webster iz istog grada.

Očito je da je glavna osovina organizacije Zagreb – Beč, za što je prvenstveno zaslužan Danijel Šuljić, a to regionalno povezivanje u animaciji smatram veoma korisnim ne samo za skup nego i za čitav festival. Engleske i hrvatske sažetke sa skupa ćemo objaviti u Hrvatskom filmskom ljetopisu (koji je prisutan u većini relevantnih baza podataka), a dogovaramo i izdavanje čitavih izlaganja u jednom stranom časopisu.

KP: Kako je koncipiran i tko su sudionici simpozija?

N.G.: Četiri su glavne teme skupa – jedna je poetika Jurija Norštejna, ovogodišnjeg dobitnika nagrade za životno djelo na Animafestu Zagreb, potom animacija lutaka (jedna od tema ovogodišnjeg festvala), proširena animacija, snažna tendencija zadnjih desetljeća (za što je odličan primjer suradnja Animafesta sa zagrebačkim MSU-om) te suvremene tendencije u animaciji kao garancija aktualnosti znanstvenoga skupa (koje se, opet, mogu jako dobro vidjeti u programu festivala). Kao što vidite, s obzirom na bogatstvo važnost i aktualnost Animafesta Zagreb, skup smo koncipirali tako da se njegove teme mogu bolje shvatiti i proučiti gledanjem festivalskih programa, a s druge strane gledatelji animiranih filmova mogu produbiti spoznaje o viđenom na našem skupu.

Sudionici skupa su Marcel Jean, direktor festivala u Annecyju i ovogodišnji dobitnik nagrade Animafesta Zagreb za doprinos proučavanju animacije, Talijan Gianalberto Bendazzi, vodeći svjetski povjesničar animiranog filma, zvijezda proučavanja animacije i novih medija Paul Wells iz Velike Britanije, hrvatski Australac Tomislav Nikolić, potom Midhat Ajanović, svojedobno umjetnički direktor našeg festivala (čiju novu knjigu o Nedeljku Dragiću na festivalu predstavlja Hrvatski filmski savez), te niz znanstvenika raznih naraštaja, s raznih kontinenata – Mikhail Gurevich i Madi Piller iz Sjeverne Amerike, Nobuaki Doi, Fatemeh Hosseini-Shakib i Chi Sui-Wang iz Azije, Dirk De Bruyn iz Australije te Zabrina McIntyre, Barbara Leborde, Andriana Ružić i Anna Ida Orosz iz Evrope.

Dakle, na svjetskom festivalu animacije organizirali smo svjetski znanstveni skup: vjerujem da će to biti potvrđeno i svjetskom kvalitetom izlaganja u četiri teme navedene ranije.

KP: Na koji bi način program simpozija mogao pridonijeti mnoštvu teorijskog i povijesnog proučavanja animiranog filma?

N.G.: Već sastav izlagača jasno govori da za ovakvim skupom postoji potreba u svjetskom krugu proučavatelja animacije: znanstvenih skupova o animaciji nema dovoljno, a u nas i nije bilo uopće. Teme skupa dijelom su doduše prigodne (npr. tema vezana uz nagradu za životno djelo na Animafestu), ali se tiču najvažnijih tema, kao što su kontekstualizacija animacije u novim okruženjima i nove tendencije u animaciji. Dakle, simpozij pridonosi kvalitetom sudionika i aktualnošću tema.

KP: Specifikum simpozija je njegova neakademska kontekstualizacija. Što činjenica da imamo simpozij smješten u dinamiku festivalskog okružja, a ne u zatvorenu, “sporu” strukturu akademskog okružja, znači za vidljivost animiranog filma u javnom diskursu, kao i za teorijsko i povijesno proučavanje animiranog filma?

N.G.: Svaka znanost, između ostalih svojih ciljeva, teži i praktičnoj primjeni te popularizaciji svojih spoznaja. Za taj je cilj ovakvo smještanje Scannera veoma korisno, a javnost je već veoma dobro reagirala na naš skup. Nadam se da će to olakšati i osigurati buduću potporu skupu u ovim teškim vremenima.

KP: Kako vidite trenutno stanje u području kritike animiranog filma i može li se ovakav simpozij smatrati svojevrsnim poligonom za nove ideje, novi govor i pismo o animaciji?

N.G.: Proučavanje animiranog filma u raznim registrima – od kritike do čiste znanosti – veoma je razgranato, no u Hrvatskoj, nažalost nije dovoljno razvijeno – premalo je specijaliziranih kritičara i znanstvenika koji se bave animacijom. Stoga se nadam da će od ovoga skupa profitirati prvenstveno domaća sredina, kojoj bi on bio poticaj, a u međunarodnim razmjerima, s obzirom na teme skupa i činjenicu da imamo i mladih sudionika, sasvim je jasno da planiramo postati referentnim mjestom za iznošenje i razmatranje novih ideja.

KP: Unatoč tomu što tek trebamo vidjeti rezultate simpozija, kakvu mu budućnost predviđate?

N.G.: S obzirom na veliki odaziv i interes iz cijelog svijeta i iz Hrvatske, mislim da Scanner ima fenomalan potencijal koji moramo iskoristiti.

Objavljeno
Objavljeno

Povezano