Razgovor s Krunom Joštom

Raditi zajedno

Emina: Između 24. i 30. srpnja 2006. u Lamparni si kao organizator radio na Multimedijalnom kampu. Kako to da ste se vi iz Križevaca našli u Labinu?
Kruno: Duga priča. EEI je pokrenuo cijelu ovu priču. Povezivanjem UKE-a s ostalim organizacijama u Clubtureu, širio se smisao cijele te priče, ideje su se povezivale i nekako smo htjeli nadovezati programe jedni od drugih ,da napravimo nešto malo veće, jače, bolje. Onda smo rekli: Ajmo to radit u Labinu jer imamo super prostor, a ljudima koji će doći će biti super što su negdje blizu mora.

Emina: Je li to tako ispalo? Što kažu ljudi?
Kruno: Na početku je bilo problema s dolaskom ljudi. Neki su dolazili prije nego su trebali, drugi poslije, neki su ljuti na organizaciju zbog raznih sitnica… Ali to je ona crna strana. S druge strane, ekipa je totalno prezadovoljna. Grad, Lamparna kao klub i cijela priča oko rudnika im se totalno svidjela. Dio ljudi koji zapravo ne znaju što je  ovakva vrsta događanja je reagirao s potpunim oduševljenjem, drugi su i komentirali da im je bila odlična ekipa s kojom su se družili. Tipa: "Radim glazbu, a pričao sam s čovjekom koji radi na radio streamingu pa smo došli do nekih ideja kako bismo mogli nešto zajedno raditi." I to je ono što je meni u cijeloj priči najslađe.

Programska koncepcija

Emina: Koja programska koncepcija? Tu je i Trans Art Festival, i EEI, i MM Kamp…
Kruno: "Službena verzija:" Organizacija domaćin, Labin Art Express, već 6 godina radi Trans Art Festival. A mi smo kao neki stranci upali u cijelu tu priču te smo donijeli neku svoju energiju i unijeli je u Trans Art pa postali dio njega. MMKamp se bavi novomedijskom umjetnošću, internet radijom i medijskim aktivizmom. EEI s druge strane prezentira eksperimentalnu elektronsku glazbu u svim njenim oblicima. LAE kroz TransArt donosi performans i novomedijsku umjetnost u izvedbenoj formi, a MMKamp upravo povezuje te različite načine izvođenja i različite umjetnike, aktiviste i druge ljude.
Moje je mišljenje da, pošto za ovakve stvari treba jako puno novaca, onda se trebaš svakako snalaziti, koristiš sva moguća imena, sve moguće brendove da bi donatorima mogao sjesti na vrat da ti daju neku sićicu da bi mogao napraviti neku stvar.

Emina: To je sad već treći EEI. Zašto festival, što je specifično što on nudi? Kako je uopće nastao?
Kruno: 2003. smo krenuli s Urbanim intervencijama (UI). U samom strogom centru Križevaca, malog gradića podno Kalnika, smo skupili mlade umjetnike da jednostavno naprave neke intervencije u prostoru. I tu je bilo svega: projekcije, bojanje zidova, performansi… Jedna jako lijepa stvar. Grad se volio pohvaliti da mi to imamo, iakona početku baš nisu razumjeli o čemu se radi. Na primjer, Boris Šincek je projicirao Davidovu zvijezdu na jednu zgradu, koja se trenutno koristi kao skladišni prostor, a zapravo je to bivša sinagoga, što u Križevcima 99% ljudi ne zna. Naravno, za tu projekciju smo morali tražiti odobrenje od Grada, gdje su nam rekli: Nemojte to napraviti! Još nije vrijeme za to! Urbane intervencije smo radili dok smo bili u KVARK-u.

Malo veće face

Kruno: EEI je je nastavak toga, s tim da se fokusirao na jedan segment UI-a, a to je eksperimentalna elektronska glazba. Skupili smo ljude iz cijele Europe, u tri dana rokali različite stvari. Prvi je napravljen 2004. godine, a drugi EEI je potegnuo za sobom i slobodni internet radioStanica MIR,, koji emitira program svake srijede od 12 do 24 sata. Ove godine EEI funkcionira kao večernji program, kao sastavni dio MMKampa, a sastoji se od glazbenih izvedi i performansa. Ljudi dolaze iz različitih zemalja. Ove godine smo uspjeli dobiti i malo jače face, tipa Marcus Meader, sa ciriškog Instituta za kompjutersku glazbu i tehnologiju zvuka. Zatim Jason Kahn koji je malo veća faca u eksperimentalnoj glazbi i zvučnim instalacijama. Glazba je sada malo drugačija glazba nego prije, kada smo bili više orijentirani na noise elektroničare. Sad smo imali više ambijentalne umjetnike, tehnološki više zabrijanije.

Očekivao sam jako puno ljudi

Emina: Nije baš bilo puno publike? Je si li očekivao da će ipak neka publika doći?
Kruno:Da, na žalost nije bilo publike. Ne znam da li da me čudi ili ne. Očekivao sam jako puno ljudi u jer smo imali dobro odrađene medije. Baš mi veli Jason Kahn: kad ubacim svoje ime u Google, prvih 7 je u vezi MMKampa. Što znači da je dosta ljudi znalo za to. Dosta ljudi i izvana, a vjerujem da su i ljudi u Labinu znali jer smo bili par puta na lokalnom radiju, koji je ovdje, kažu, najslušaniji. Mislim da Lamparna ima lošu reputaciju i da je to ključni razlog što nema ljudi

Emina: Jeste li odlučili što ćete raditi iduće godine? Gdje ćete raditi?
Kruno: Nešto sam razgovarao sa Gabe da bi možda radili zajedno sa Tabor Film festivalom, ali to je samo prvi razgovor. Ništa još nije odlučeno. Znam samo da ćemo iduće godine predstaviti ekipu koji rade jednu genijalnu stvar. Imaju sajt na kojem su istraživali od 1929. do 2004. kako se zvuk koristio u vojnim operacijama. Istraživali su koje frekvencije su se koristile za što. Imaju odličnu prezentaciju, dobar nastup koristeći te zvukove. Imamo i još nekih potvrda za program.

Pariz 21. stoljeća

Emina: I za kraj, tvoje impresije o Labinu kao gradu? Dosta si dugo tu, ostat ćeš još dosta dugo…
Kruno: Gradić je odličan, samo imam osjećaj da je nekako stao u vremenu. Ta neka alter-kultura, off-kultura i slično, čini mi se, je totalno mrtva ili uopće nisam skužio da ima neko mjesto koje fura takvu kulturu. Skužio sam da je ono što se u Lamparni ima dosta punk ekipe koja je bacila oko na prostor. Dio te ekipe je skroz OK i htio bi raditi OK stvari, a dio te ekipe je totalno rušilački raspoložen i to se vidi na Lamparni. Čak i ovaj prostor do Lamparne, koji je prostor Grada, je totalno uništen i potrebna je stvarno velika rekonstrukcija. Tako da mislim da jedan dio ljudi vidi Lamparnu kao totalno punk mjesto i tu se stvarno okupljaju pa onda spavaju i piju okolo, što mi se čini da nije ni Deanov ni Naimov cilj. S druge strane gore u gradu imaš što imaš u svakom istarskom gradiću: narodne nošnje i prodavanje turizma za stare Nijemce i Njemice. Sve u svemu, grad je totalno super i prekrasan. I apsolutno svi ljudi koji su bili tu, iz svih zemalja rekli su da im je bilo totalno predobro. I more im je predobro, i grad i ljudi…

Emina: Recimo da je neka prilika, neki projekt, bi li došao na pola godine, godinu raditi u Labin?
Kruno: Kada sam došao u sedmom mjesecu prošle godine i prvi se put upoznao s Deanom, meni je ta cijela priča bila prefantastična. I pozicija, i mogućnosti, i veze koje on već ima, cijeli koncept kulture koji bi on htio razvijati. Na početku smo imali i dogovor da bih ja u veljači došao u Labin i da bismo zajedno radili, no ja sam se negdje u pola te priče povukao, vidjevši da nekako ima premalo ljudi koji bi htjeli zagristi za to. No da se skupi par organizacija koje imaju iskustva, koje imaju resurse iza leđa, ovo bi se jako brzo dalo pretvoriti u neki pre, pre, naj super Pariz 21. stoljeća.