Pandemija koronavirusa dubinski je promijenila svakodnevicu u svim aspektima, a posebno je teško pogodila polje kulture, ostavivši nebrojene umjetnice i umjetnike bez mogućnosti rada i direktnog susreta s publikom, zatvorivši prostore kulture i dodatno gurajući kulturne radnike u prekarizaciju. Osim pandemije, Zagreb je krajem ožujka pogodio snažan potres koji je oštetio infrastrukturu za kulturne i društvene djelatnosti, ključna mjesta socijalizacije i integracije zajednice, a poplava u srpnju samo je zacementirala bezizlaznu situaciju u kojoj se nalaze. O utjecaju pandemije, potresa i poplave na rad društveno-kulturnih centara, klubova za programe nezavisne kulture, nezavisnih galerija i drugih izvedbenih i rezidencijalnih prostora te budućnosti planiranih programa i projekata, razgovarali smo s akterima nezavisne kulturne scene koji djeluju u Zagrebu.
Jedno od najpropulzivnijih gradskih kulturnih prostora svakako je Galerija Nova koja se pod vodstvom kustoskog kolektiva WHW / Što, kako i za koga prometnula u zagrebački “portal u svijet”, s izložbama i pratećim diskurzivnim programom koji promišljaju aktualni društveni kontekst kao i politički potencijal umjetničkih praksi. Unatoč neupitnoj vrijednosti programa, suradnji s brojnim umjetnicima i umjetnicama različitih generacija, intenzivnoj međunarodnoj komunikaciji i dijalogu s lokalnim kulturnim i aktivističkim inicijativama, budućnost prostora Galerije Nova i dalje je neizvjesna, o čemu smo razgovarali s članicama kolektiva WHW.
KP: Kakav je formalno-pravni status prostora koji vodite? U čijem je vlasništvu i imate li potpisan ugovor? Kakvim biste ocijenili odnos s vlasnikom prostora?
Kustoski kolektiv WHW od 2003. na poziv izdavačkog poduzeća AGM koje je djelovalo u sastavu Zagrebačkog holdinga vodi program Galerije Nova koja se nalazi u Teslinoj 7 u Zagrebu. Ukupna površina galerije iznosi oko 140 m2, uz izlagačko-galerijski prostor, prostor Galerije obuhvaća i prostor zaseban ulazom koji je prvenstveno namijenjen diskurzivnim i arhivskim programima (Showroom). Status prostora i vlasnički odnosi nad njim su neriješeni, iako je svojim postignućima i poviješću riječ o jednoj od najagilnijih neprofitnoj gradskih galerija. Galeriju su 1975. godine osnovali umjetnici i kustosi Ljerka Šibenik i Mladen Galić, u sklopu Centra za kulturnu djelatnost Socijalističke omladine Zagreba. U posljednjih nekoliko godina AGM je više puta promijenio poslovni status i direktora te od 2014. nije produljen ugovor o poslovnoj suradnji između WHW-a i AGM-a.
Godine 2013. smo dobili šturi dopis od AGM-a, tada podružnice Zagrebačkog holdinga, koji od nas tražio sporazumni prekid ugovora o vođenju Galerije Nova, a koji bi trebao stupiti na snagu 31. prosinca 2013. Otkazivanje ugovora komunicirali smo s javnosti u kontekstu netransparentnog sustava valorizacije kulturnih programa i problematičnih načina upravljanja gradskom infrastrukturom, što je uz podršku javnosti i medija imalo za posljedicu povlačenje otkazivanja ugovora. Od tada do danas u prostoru djelujemo bez ugovora, status prostora je u području tzv. pravne nesigurnosti, a slijedom okolnosti AGM je i dalje titular prostora.
Uz neriješen status prostora i vlasničke odnose, postoje i brojne otegotne okolnosti vezane za dotrajalu infrastrukturu. WHW samostalno prikuplja sredstva za sve troškove programa, uključujući i održavanje galerije, režijske troškove, ulaganje u novu opremu, kao i ulaganje u infrastrukturno održavanje. Tako smo o svom trošku uveli novu izložbenu rasvjetu, ali i uložili u saniranje kanalizacije te popravak sustava grijanja. Zadnji udar dogodio se prošle godine kada nam ZKM s kojim dijelimo infrastrukturu, kako bi spriječili curenje vode u svom sustavu grijanja isključuje grijanje u Galeriji Nova, što nam dodatno otežava funkcioniranje tijekom zimskih mjeseci. Bez obzira na spomenute probleme, program se odvija intenzivno i u kontinuitetu. U uvjetima u kojima se zbog gentrifikacije i nebrige gradskih tijela za nezavisni kulturni sektor gase kulturni prostori s dugogodišnjim programom, Galerija Nova ostaje jedan je od rijetkih očuvanih nezavisnih prostora za suvremenu umjetnosti i edukaciju u samom centru Zagreba.
Već šestu godinu bezuspješno zagovaramo rješavanje statusa Galerije Nova koje bi moglo se moglo provesti odvajanjem od AGM i spajanjem sa Zagrebačkim centrom za nezavisnu kulturu i mlade – Pogon. S naše strane poduzeti su svi potrebni koraci, no još uvijek, iako je izražena načelna podrška prijedlogu, od Gradske uprave nismo dobili smjernice za realizaciju ovog plana. Kako je taj proces izuzetno složen i očito obilježen birokratskom sporosti, namjera je tijekom 2021. pokrenuti programsko povezivanje s Pogonom kroz različite izložbene aktivnosti. Na brojne apele koje smo uputili Gradskom uredu za kulturu kako bi nam pomogli u rješavanju ovih problema najčešće se susrećemo s formulacijom “nije u našoj nadležnosti”. Kroz program WHW Akademije i Galeriju Nova nastojimo promisliti nove izazove kulturne proizvodnje. Jasno je da Galerija Nova kao i mnogi prostori na sceni opstaju ne zbog postojećih kulturnih politika, nego unatoč, često i usprkos njima.
Prostor rada udruge WHW nije samo Galerija, već i od fizičke osobe unajmljeni uredski prostor na Ribnjaku 16, u kojem rade članice kustoskog i organizacijskog tima. Međutim, upravo smo saznali kako ćemo zbog prodaje tog prostora, koji smo koristili i kao edukacijski prostor programa WHW Akademije, biti prisiljeni tražiti novu lokaciju.
KP: S obzirom na potres, koliko ste morali ulagati u popravke, jesu li vam i koliko u tome pomogle mjere donesene na lokalnoj ili nacionalnoj razini? Jeste li imali oštećenja nakon poplave te koliko je prostor koji vodite uopće primjeren vašem radu i aktivnostima?
Imali smo sreće što je prostor Galerije Nova i Showrooma u potresu bio neoštećen. Također ga je zaobišla i poplava iako se u podrumskom dijelu galerije nalazi sanitarni čvor za cijeli taj blok zgrada, a koji zna raditi probleme s kanalizacijom i koji smo bili primorani već jednom i sanirati o vlastitom trošku. Teško je zamisliti kako bi u okolnostima u kojima djelujemo u tom prostoru izgledala neka zahtjevnija obnova.
S druge strane, prostor ureda na Ribnjaku znatno je oštećen i mi ga od 22. ožujka nismo bili u mogućnosti koristiti. Nažalost, sanacija tog prostora pretvorila se u obimniju obnovu koja je recentno zaključena prodajom te smo primorani potražiti novi prostor što je u ova nesigurna vremena još jedan logistički izazov.
KP: Nakon višemjesečnog nestanka i programa i publike, u kojoj je mjeri pandemija utjecala na vaše ovogodišnje planove? Što očekujete u ostatku jeseni, na lokalnom i nacionalnom planu, i koje su vaše najveće potrebe u kontekstu prostora i u kontekstu daljnjeg rada?
Neposredno nakon proglašenja pandemije i zagrebačkog potresa, a nakon najava mogućeg uskraćivanja već dobivenih potpora od strane države i grada, uslijedilo je stresno i zahtjevno razdoblje u kojem smo se suočili s kompleksnim logističkim izazovima provedbe programa u kriznim vremenima, bez sigurnosti da će ugovorena sredstva biti i isplaćena. Krizna situacija je premošćena potporama stranih donatora, ali i onima domaćih zaklada, Zaklade “Kultura nova” i Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, koje srećom, isplatu ugovorenih sredstava nisu dovodile u pitanje.
Najveći je izazov bio realizirati program WHW Akademije jer su sudionici bili međunarodni umjetnici i umjetnice. Odgovornost je bila ne samo profesionalna već i šira jer su u pitanju mladi ljudi, koji su se naglo suočili s neugodnim događajima koji su ih zatekli u stranoj zemlji. Okolnosti i mjere su se mijenjale na dnevnoj bazi, različito za pojedinačne države. Jednom kad smo se uvjerili da su svi na sigurnom, bilo je lakše suočiti se s izazovima programa. Unatoč pandemiji i potresu uspješno završavamo sve programe. Gosti predavači nakon kraja veljače više nisu mogli putovati pa smo dio sadržaja i programa prilagodili online formatima u obliku webinara, online radionica i predavanja. Tako su unutar suradnje s MMSU-om Rijeka u sklopu izložbe Davida Maljkovića S Kolekcijom, zbog nemogućnosti fizičkog susreta, polaznici koristili digitalne alate za interveniranje u zbirku Muzeja. Studenti WHW Akademije i samoinicijativno su testirali različite oblike umjetničke proizvodnje u uvjetima krize. Primjeri su Balkon galerija Ekaterine Muromtseve, ulična izložba skulptura od srušenih elemenata građevina Vlada Brăteanua, serija grafita Neže Knez… Čak je i izložba WHW Akademije Drei Tage bis zum Ende der Kunst realizirana iz perspektive pandemijskih mjera i kurirana je na način da se gleda izvana, dok su serije javnih i specijaliziranih vodstava otvarala vrata Galerije Nova nekoliko puta tjedno u manjim grupama.
Zbog nemogućnosti predviđanja tijeka pandemije i nekonzistentnosti u provođenju mjera ograničavanja kretanja i okupljanje, bit će osobito zahtjevno planirati nastavak WHW Akademije. Dulji boravak stranih građana u Hrvatskoj je neizvjestan i podliježe pravilima zatvaranja i otvaranja granica. Okolnosti se mijenjaju iz tjedna u tjedan tako da računamo na nužnost fleksibilnosti i hitrog prilagođavanja. Uslijed tih okolnosti treću generaciju WHW Akademije planiramo tijekom 2021. godine. Novi natječaj, ali i program sljedeće generacije će svakako uzeti u obzir nove okolnosti.
U ovom trenutku čini se da će najveći problem u nadolazećem razdoblju predstavljati nošenje s pandemijskom situacijom, njenim ekonomskim posljedicama te još uvijek neizvjesna budućnost Galerije Nova izazvana neriješenim vlasničkim odnosima. Mi program galerije planiramo i izvodimo u punom intenzitetu, ostvarili smo i velik broj suradnji i otvaramo naša vrata partnerima na sceni – ali nesigurnost dodatno postavlja izazove na već i onako složene procese i radnu dinamiku.
Objavljeno