Dostupnost kulturnih i umjetničkih sadržaja u zatvorskom sustavu, kao i mogućnost njihova stvaranja, iznimno je oskudna i ograničena. Iako bi ove institucije trebale jednako služiti izdržavanju kazne i resocijalizaciji zatvorenika_ca, a kultura je važan alat za svaku vrstu socijalizacije, u praksi postoje brojne prepreke pristupu kulturi u hrvatskim kazionicama i zatvorima. Skribonauti su jedna od rijetkih udruga koje svojim radom pokušavaju kulturu u takvom sustavu učiniti dostupnijom, organizirajući različite programe kao što su susreti zatvorenika_ca i umjetnika_ca, umjetničke radionice i čitateljski klubovi, filmske projekcije i predstavljanja. O njihovom radu, poteškoćama s kojima se udruge u zatvorskom sustavu susreću, kao i aktivnostima koje planiraju u bližoj budućnosti, razgovarali smo sa suosnivačicom i koordinatoricom Skribonauta Luizom Bouharaouom.
KP: Skribonauti su zakoračili u svoje drugo desetljeće, a u čitavom tom periodu ostaju jednom od malobrojnih udruga u kulturi koje rade u zatvorskom sustavu. Koje su najveće prepreke s kojima se susrećete? Vidite li, s obzirom na višegodišnje iskustvo, pomake u mogućnosti organizacije kulturnih sadržaja u zatvorskom sustavu, a onda i njihovoj dostupnosti zatvorenicama_ima?
Skribonaute smo pokrenuli 2010. godine iz želje da književnost i umjetnost učinimo dostupnima svima, posebice onim grupama ljudi koji su iz nje isključeni jer se privremeno ili dugotrajno nalaze u institucijama. Osnovu našeg rada čine interaktivni kulturni i umjetnički programi (interaktivni kinoprogram, čitalački klub, radio) te radionički programi (radionice kreativnog pisanja, dokumentarnog i animiranog filma te stripa) za osobe u institucijama. Kroz uporni rad i ekstenzivnu komunikaciju s nadležnim tijelima uspjeli smo u ovih deset godina napraviti značajan pomak kada je u pitanju dostupnost kulture i umjetnosti u zatvorskom sustavu. Primjera radi, interaktivni program Kino Sloboda, koji smo započeli u Kaznionici u Lipovici 2016., proširio se i na Žensku kaznionicu u Požegi i Zatvor u Zagrebu, te nas je prije pandemije kontaktirao i Zatvor u Šibeniku jer je bio zainteresiran za pokretanje tog programa. Isto tako, uspostavili smo cijeli niz suradnja koji su nam omogućili redovno snabdijevanje knjižnica novim naslovima.
Prije pandemije i ostalih prirodnih nepogoda koje su nas zadesile u 2020. najveća prepreka s kojom smo se suočili bilo je nepovjerenje i nerazumijevanje institucija, što smo upornim radom i izvrsnim rezultatima u većini slučajeva prevladali. Druga velika prepreka trajnije naravi je činjenica da Ministarstvo pravosuđa široko tumači zakonsku zabranu istupanja u medijima za zatvorenike i zatvorenice, što uvelike utječe na naše oblikovanje programa i onemogućava zatvorenicima_ama direktno adresiranje vlastitog položaja i problema s kojima se suočavaju.
KP: Nedavno je predstavljen moto#R, platforma udruga koje rade na resocijalizaciji u zatvorskom sustavu. Kako i zašto je došlo do udruživanja i koji su ciljevi platforme?
Osnivanje platforme moto#r (Motiviranjem i osnaživanjem do resocijalizacije) potaknula je udruga Roda s ciljem uspostavljanja kontinuirane komunikacije i podrške među različitim udrugama koje su aktivne u zatvorskom sustavu i pružaju podršku zatvorenicima_ama, bivšim zatvorenicima i njihovim obiteljima. Kroz prethodnu komunikaciju s udrugama u zatvorskom sustavu uspjeli smo mapirati cijeli niz problema i potreba koji se tiču zatvorenika_ca, ali i naš suradnje s nadležnim institucijama. U svom radu platforma želi dobiti što sveobuhvatniju sliku uvjeta i potreba u zatvorskom sustavu (trenutno zbog njegove zatvorene naravi svaka organizacija ima vrlo fragmentiranu sliku), poticati pozitivne promjene te udruživanjem osigurati veću moć djelovanja i utjecaja prilikom suradnje s Ministarstvom pravosuđa.
KP: Koliko je vaš rad, ali i općenito rad udruga u zatvorskom sustavu, otežan za vrijeme pandemije?
Svi naši programi u zatvorskom sustavu, a tako je i s drugim udrugama, zaustavljeni su sredinom ožujka. Svjesni činjenice da je pandemija dugotrajno stanje već smo se u lipnju obratili zatvorima i kaznionicama u kojima radimo te Ministarstvu pravosuđa s prijedlogom da dio svojih aktivnosti prebacimo u online format, međutim, unatoč tome što smo od samih zatvora i kaznionica uglavnom dobili zeleno svjetlo, Ministarstvo je odbilo naš prijedlog.
Ma koliko obustava bila pogubna za nas i naš rad, činjenica da su zatvorenici_e od ožujka u potpunosti bez ikakvih sadržaja i većinu vremena bez posjeta, najgora je za same zatvorenike_ce jer čak i osoblje tretmana s njima radi samo po potrebi, i tako već skoro godinu dana.
Da situacija neće na bolje jasno pokazuje nedavno zaključen natječaj za financiranje projekata udruga u zatvorskom sustavu koji je kao svoja prioritetna područja imao, citiram: estetizaciju i humanizaciju prostora kaznenih tijela, edukacije namijenjene službenicima zatvorskog sustava i probacije te superviziju psihosocijalnog rada u zatvorskom i probacijskom sustavu. Propozicijama natječaja je, dakle, de facto zabranjen direktan rad sa zatvorenicima_ama.
Jedino pozitivno što smo čuli iz zatvorskog sustava je da su se polaznice književnog kluba u Kaznionici u Požegi organizirale i tražile dozvolu da nastave s radom čitalačkog kluba, odnosno da nastave birati naslove, čitati knjige i nalaziti se na raspravama u knjižnici, što im je nasreću odobreno.
KP: Prisutnost Skribonauta u kaznionicama i zatvorima počela je uz književna događanja, no kasnije ste počele organizirati filmske projekcije i umjetničke radionice, šireći područje djelovanja i na druge vrste umjetnosti. Čime se sve vodite u osmišljavanju sadržaja i kakve su bile reakcije zatvorenika_ca na različite formate?
Temelj razvoja svakog našeg projekta su povratne informacije koje dobivamo od zatvorenika i zatvorenica te osoblja tretmana, dakle ljudi koji svakodnevno rade s njima. Kroz svoj rad na polju književnosti shvatili smo da postoji interes i za druge medije te da bismo mogli, kroz suradnju s pravim mentorima, prezentirati i poticati i aktivno sudjelovanje u umjetničkim procesima u drugim medijima poput filma ili likovnih umjetnosti.
Naš direktan rad sa zatvorenicima_ama je dvojak: odvija se kroz kulturne programe dostupne svim zainteresiranim zatvorenicima_cama te radioničke cikluse koji obuhvaćaju višemjesečni rad u umjetničkom mediju s manjim brojem zatvorenika. Iskustva zatvorenika_ca su mahom pozitivna, naša je suradnja obilježena međusobnim poštovanjem i razumijevanjem. Sve naše aktivnosti počivaju na principima razmjene i međusobne podrške, a oni su sigurno zaslužni za poticajnu i ugodnu radnu atmosferu koju ostvarujemo.