Rehabilitacijski utjecaj smislenog rada

“Ovaj mamin hotel mi sve više djeluje kao zatvor”, komentiralo je jedno dijete nakon jednog od posjeta majci u Požeškoj kaznionici. Prema procjeni Ministarstva pravosuđa, u 2016. godini gotovo 13 000 djece u Hrvatskoj imalo je u zatvoru roditelja ili blisku osobu koja o njemu skrbi. Boravak u zatvoru ne pogađa samo zatvorene osobe već i čitave njihove obitelji, a posebno djecu koja nisu kriva za nastalu situaciju te i dalje imaju pravo na obitelj i redovito viđanje zatvorenog roditelja. Unatoč tome redovito korištenje tog prava je rijetkost. Razlozi za to su višestruki: primjerice, djeca često ni ne znaju da su im roditelji u zatvoru. Najveći problem je ipak logistička i financijska zahtjevnost takvog puta. Iako postoji preporuka da se zatvorenici koji imaju obitelji smještaju u zatvore i kaznionice najbliže mjestu stanovanja njihove djece, to često nije moguće. Primjerice, zatvorenice osuđene na više od 6 mjeseci zatvora mogu izdržavati kaznu samo u Kaznionici u Požegi, a s obzirom na lošu prometnu povezanosti i socioekonomski status tih obitelji, njihova djeca najčešće nisu u prilici dolaziti u redovite posjete.

Istraživanje Kontakt djece s majkama zatvorenicama koje je 2014. provela udruga Roda u suradnji sa Središnjim uredom Uprave za zatvorski sustav pokazalo je kako većinu žena njihova djeca nisu posjetila u posljednjih tri do šest mjeseci, a neka djeca nisu svoje majke vidjela godinama. Udruga Roda koja se bavi različitim aspektima roditeljstva te djeluje proaktivno, tako je još 2014. godine pokrenula projekt ma#me, fokusiran na poboljšanje kvalitete života zatvorenica i njihovih obitelji, u sklopu kojeg je objavljena i publikacija Roditeljstvo iza rešetaka. S obzirom na to da su ove obitelji i prije nego je roditelj završio u zatvoru bile u riziku od siromaštva, a boravak u zatvoru jednog roditelja ili staratelja stavlja još veći financijski pritisak na obitelj, financiranje putovanja djece u posjetu činio se kao logičan korak. Rode su sredstva prvo tražile od Centra za socijalnu skrb, no kad su shvatile da to neće biti moguće, pokrenule su fond za financiranje, što je izravno utjecalo na povećanje broja posjeta.

Ovaj projekt nastavljen je suradnjom sa Studijem dizajna Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a rezultati projekta pod nazivom Rešetke nisu prepreke predstavljeni su 17. travnja na istoimenoj izložbi u HDD galeriji. Cilj projekta bio je razviti novi društveno-poduzetnički model putem kojeg će se osigurati održivi model financiranja susreta djece s roditeljima u kaznionicama. U sklopu projekta dosad su u kaznionicama u Požegi i Lepoglavi održane dvije radionice participativnog dizajna s ciljem stvaranja proizvoda koji će ispuniti stvarne potrebe korisnika, prvenstveno roditelja, djece i trudnica. Možda još važnije od završnih proizvoda, pokazao se proces rada koji je za zatvorenike imao rehabilitacijski utjecaj. Oni su jednako sudjelovali u radu, ali i bili koautori ideja koje su proizašle iz njihovih roditeljskih i zatvorskih iskustava. Osim toga, smisleni rad i produktivno ispunjeno vrijeme zatvorenicima daje osjećaj postignuća i optimizma prema životu koji ih čeka nakon izlaska iz zatvora, a koji je često izazovniji nego sam boravak u zatvoru.

Proizvodi koji su nastali ovim suradničkim radom obuhvaćaju igračke za djecu i potrepštine za roditelje, no poveznica im je što predstavljaju vrijeme koje roditelji provode s djecom, u igri i zabavi ili svakodnevnoj interakciji.

Ivana Zanza iz udruge Roda na otvaranju izložbe istaknula je kako im je prije početka projekta jedna službenica iz pravosuđa rekla da “iz zatvora ne smiju izlaziti lijepe stvari”, jer to ne predstavlja pravu sliku zatvora kao kaznenog sustava. Ovaj projekt tako je postao inkluzivno iskustvo, ne samo za zatvorenike, nego i za studente, profesore i cijeli pravosudni sustav koji je prvi put dozvolio ovakvom broju – uglavnom studentica – da uđu u strogi zatvorski prostor. Ideja je također da ovo ne bude samo jedan projekt, nego poduzetnički poduhvat iz kojeg će se financirati putovanja djece u posjetu roditeljima u zatvoru. Fond bi trebao proraditi do kraja godine, no to i dalje ovisi o ministarstvu pravosuđa. Suradnice na projektu na otvorenju izložbe također su istaknule kako “im je sada važno iskomunicirati javnosti što je do sada napravljeno i tražiti podršku u prihvaćanju proizvoda, kao i prenijeti tu pozitivnu priču i maknuti se od mogućih predrasuda o zatvorenicima i zatvorskom sustavu”.