Kritika U zagrebačkoj Galeriji Modulor 5. travnja u 19 sati otvara se izložba Teritorij kao zapis — figure južnog Zagreba. Kako što stoji u predgovoru izložbi, Teritorij kao zapis “kroz kartografsku i arhivsku građu propituje procese nastanka južnog (današnjeg Novog) Zagreba” te “metodom superponiranja poznatih, ali i po prvi puta objavljenih povijesnih karata pokušava se proniknuti u okolnosti geneze ovog prostora. Pritom se želi valorizirati urbanizacijom izbrisane slojeve koje je urbano tkivo djelomično ili u potpunosti prekrilo”. Izložba nastaje u sklopu višegodišnjeg istraživačkog projekta koje provodi udruga SF:ius – Socijalni rub: zanimljive neispričane priče, a s njenim autorima, arhitektima i istraživačima Melitom Čavlović i Antunom Sevšekom te povjesničarkom umjetnosti i aktivistkinjom Lanom Lovrenčić kratko smo porazgovarali o pozadini koja čini ovaj projekt.
KP: Možeš li reći nešto više o projektu Teritorij kao zapis: tko ga provodi, tko su ljudi uključeni u njega i što mu je “cilj”?
LL: Izložba je prikaz dosadašnjeg rada na projektu koji se bavi razvojem Novog Zagreba, a provodi ga udruga SF:ius – Socijalni rub: zanimljive neispričane priče. Projekt je podržan od Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba. U rad na projektu uključeno je troje istraživača, uz mene tu su Melita Čavlović i Antun Sevšek. Osnovna motivacija projekta je osim urbanističko-arhitektonske i sociološke analize, inventarizacije i valorizacije Novog Zagreba, promišljanje novih oblika istraživačkog djelovanja i prezentacije. Vaninstitucionalna pozicija bavljenja ovom temom ovdje ujedno pruža i slobodu osmišljavanja formata i mogućnost taktičkog napuštanja registara ili formalnih obaveza akademskog djelovanja, no ujedno je i zahtjevna budući se temelji uglavnom na entuzijazmu. Nadamo se da će se daljnim radom na projektu realizirati svi potencijali koje smo uočili dosadašnjim djelovanjem, a ne bi bili mogući u nekom drugom organizacijskom obliku.
KP: Izložba kroz kartografsku i arhivsku građu istražuje nastanak današnjeg Novog Zagreba. Radi se o, ako dobro shvaćam, dostupnim i poznatim, ali do sada neobljavljenim kartama. Kako je tekao proces istraživanja i što se novo iz tog rada i materijala može iščitati?
AS: Spoznaja da se povijesne karte mogu koristiti i za iščitavanje sadašnjeg trenutka, a da one po okolnostima nastanka i načinima instrumentalizacije nisu mimalo bezazleni prikazi, već svjedočanstva geopolitičkih, vojnih ili prostorno planerskih stremljenja tih povijesnih perioda bila je poticaj da se njima ozbiljno pozabavimo. U sklopu ove izložbe prikazuju se kartografski prikazi iz nacionalnih i gradskih arhiva, ali i nekoliko europskih institucija. Sama brojnost izvora i različite politike pristupu građi i osiguravanja dozvola za korištenje glavni su problem u kontekstu vaninstitucionalnog bavljenja znanstvenim istraživanjem u Hrvatskoj kojem ova izložba pripada.
Čini nam se da je ključni doprinos pokušaj dekonstrukcije nekoliko dominantnih urbanoloških tema Zagreba, primjerice onoj o nekadašnjoj desnoj obali Save kao praznom prostoru lišenom bilo kakvog identiteta ili o herojskom prelasku Save kao linearnom slijedu događaja vođenih jedinstvenom krovnom idejom. Ono što je rad na izložbi pokazao je niz pojedinačnih tragova otpora, disonantnih razmišljanja ili odbačenih i “krivih” razmišljanja. Oni nisu možda presudno utjecali na konačni ishod razvoja ovog prostora, ali su otkrili neke nove perspektive u monolitnom ishodišnom mitu današnjeg Novog Zagreba.
KP: Zašto baš Južni Zagreb?
MČ: Uvriježila se misao da je teren južno od rijeke Save u određenom smislu tabula rasa koju je niz inžinjerskih intervencija i generacija urbanističkih promišljanja oživio i postavio u fokus rasprave čineći ga novom sastavnicom grada. Metafora onoga što je južno od Zagreba, višestruko se puta selila u percepciji prostora, tako je južno isprva bilo ono što je južno od Gradeca i Kaptola, nakon toga je južno bilo ono što je ispod željezničke pruge da bi konačno južno postalo ono što je preko rijeke Save. Rekuperirajući termin Južnog Zagreba iskrenije pratimo sljednost razmišljanja o razvoju grada, a izložba upravo poseže u povijest ne bi li ilustrirala da je ‘južno’ koncept koji je uvijek obuhvaćao ono periferno, a kojime se ujedno i iznova promišljao opseg i značenje dotadašnjeg centra.
KP: Koliko je suvremena urbana kartografija (i, generalno, arhivistika) važna za razumijevanja prostornih, društvenih, ekonomskih i kulturnih odnosa nekog područja?
AS: Unutar konceptualnog okvira “teritorija kao zapisa” kartografski prikazi koriste se kao odčitanja procesa transformacija prostora kako kroz analizu razvoja nekih ključnih lokaliteta poput Zagrebačkog velesajma i Brodarskog instituta tako i kroz oscilaciju pojedinih ideja i fenomena kroz vrijeme. Kronološkim nizanjem omogućeno je istovremeno čitanje niza karata koje otkrivaju ostatke izbrisanih “figura” bilo aluvijalnih i geoloških tragova, katastarskih relikata ili morfoloških anomalija. Pogled mimo i ispod postojećeg stanja nudi prekrivene povijesne slojeve koji otkrivaju supostojanje brojnih, a ponekad i proturječnih sustava i procesa.
Izložba Teritorij kao zapis — figure južnog Zagreba ostaje otvorena do 15. travnja.
ObjavljenoObjavljeno
