Razgovarala: Matija Mrakovčić
Galerija Miroslav Kraljević nezavisna je i neprofitna platforma i prostor za suvremenu umjetnost, posvećena poticanju, istraživanju, predstavljanju i dokumentiranju suvremenih umjetničkih i intelektualnih praksi koje analitički i kritički propituju sadašnjost, osobito odnose politike i estetike. Od 2005. godine program Galerije je vodila povjesničarka umjetnosti Antonia Majača, uz pomoć programskog tima i stručnog savjeta galerije formiranog od nezavisnih kustosa, umjetnika i kritičara. Od jeseni 2013. Galerija ima novi kustoski tim, Anu Kovačić, Sanju Sekelj i Leu Vene.
KP: Možete li čitateljima Kulturpunkta predstaviti novi kustoski tim Galerije Miroslav Kraljević? Je li došlo do promjena u programskom timu i stručnom savjetu Galerije?
G-MK tim: Već se tijekom 2012. i 2013. u galerijskom programu isprepletao kustoski program starog i novog tima pa se sama tranzicija u galeriji nije dogodila naglo. Ana Kovačić je u G-MK došla još krajem 2009. na poziv voditeljice Antonije Majače, Lea Vene se galeriji pridružila tijekom 2011., a Sanja Sekelj je zaokružila tim početkom ove godine. Time se tim upotpunio i svaka od nas na različit način pridonosi grupnoj dinamici i kreiranju novog programa. Nemamo u potpunosti iste interese vezano uz umjetnost a i šire, što je i prirodno, ali dijelimo iste stavove vezane uz galerijsko djelovanje, uz odnos onoga u galeriji naspram onoga što se nalazi izvan tog prostora, važna nam je otvorenost sadržaja koje galerija nudi, njihova dostupnost i odlučile smo pojačati diskurzivni, edukacijski te rezidencijalni program. Kustoski tim je ujedno i programski tim, a za sada smo ostavili dosadašnji stručni savjet jer je riječ o osobama koje su godinama usko vezane uz rad galerije, ali ostavljamo otvorenu mogućnost da u bližoj budućnosti promijenimo i savjet.
KP: Najavljen je i novi program Galerije za 2014. godinu. Kojim će se prvim projektom novo kreativno vodstvo predstaviti svojim posjetiteljima?
G-MK tim: S obzirom da G-MK godinama nije raspisivao natječaj za izlaganje u prostoru galerije, odlučile smo ove godine raspisati jedan kako bismo dobile nepristran uvid u scenu mlađe generacije umjetnika/ca, a ujedno i jednom/oj od njih producirale rad i dale prostor unutar našeg programa. Također, čini nam se kako se često u pozivnim natječajima za izlaganje traže već gotovi radovi i projekti što dugoročno čini scenu ustajalom i na izložbama godinama gledamo iste radove. Proizvodi kontraefekt. Svjesne smo financijske situacije, kako nas kao kulturnih radnica tako i umjetnika, i činjenice da to neimanje sredstava za produkciju demotivira umjetnike da stvaraju. Stoga smatramo da galerija mora biti katalizator i platforma za razvijanje, produciranje i financijsko podupiranje novog rada. Naravno, ta ista galerija treba biti poduprta na isti način.
Da se vratimo na sam natječaj, naglasak smo dakle stavile na realizaciju novog rada, a odabran je projekt Ive Cepanec. Ona će u veljači 2014. predstaviti rad koji se bavi poljem domaće nezavisne kulturne scene.
KP: Jedan su od glavnih segmenata rada Galerije rezidencijalni programi. Koga možemo očekivati ove godine?
G-MK tim: Smatramo da unutar naše regije nedostaje rezidencijskih programa i razmjena te bismo našim projektima željele pridonijeti stvaranju mreže rezidencijskih centara na europskoj razini. Fokusirale smo se na međunarodne rezidencije, no u samom procesu pripreme rezidencija susrele smo se problemima financiranja ovakvog formata umjetničkog istraživanja i produkcije. Za sada ne postoje specifični izvori financiranja koji prepoznaju i podupiru isključivo rezidencije.
Međunarodne rezidencije započinjemo u travnju kada stiže turska umjetnica Aslı Çavuşoğlu. Boravit će u Zagrebu dva tjedna na istraživačkom boravku, a paralelno će na izložbi predstavit svoj dosadašnji rad. Tokom 2014. planiramo i rezidenciju dvoje umjetnika u okviru projekta Srami se! koji je ostvaren u suradnji s kolektivom Crvena iz Sarajeva i Centrom za suvremenu umjetnost iz Celja. Open call je tek završio tako da je proces odabira još uvijek u tijeku. Australska umjetnica Kerrie Poliness doći će na jednomjesečnu rezidenciju u lipnju te izvesti participativan rad u javnom prostoru. Konačno u okviru projekta Change in culture ostvarit će se rezidencija namijenjena mladim umjetnicima koji aktivno djeluju u mediju performansa.
KP: Osim izložbi, predstavljanja i razgovora u prostoru Galerije, hoće li program ove godine izaći iz galerijskog prostora i predstaviti se široj publici?
G-MK tim: Nekoliko umjetničkih radova koji će biti predstavljeni tijekom 2014. bit će izvedeni u javnom prostoru. Ranije spomenuta australska umjetnica Kerrie Poliness radit će na crtežu u javnom prostoru kao performativnom činu ostvarenom kroz participaciju prolaznika. Također, sama tema projekta Likvidacija nameće javni prostor kao neizbježno mjesto prezentacije i diskusije pa će se tako dio projekta odvijati upravo u njemu… U okviru projekta Romski urbanizam u planu je izvesti instalaciju u javnom prostoru u suradnji s arhitektonskim kolektivom ARCHIrchisquad. Također, kustoski tim G-MK uključen je u edukativni program Kustoska platforma unutar kojeg će tijekom 2014. raditi na istraživačkom projektu Suodnosi umjetnosti i proizvodnje te pridonijeti stvaranju web arhive projekta.
KP: Koje ćemo nadolazeće umjetnike moći upoznati, a kojih se afirmiranih umjetnika prisjetiti u ovogodišnjem programu Galerije?
G-MK tim: Gotovo svi umjetnici koje ćemo predstaviti sljedeće godinu su afirmirani umjetnici, u smislu da se time bave već neko vrijeme i u tome su uspješni, no zasad su slabo poznati na našoj široj sceni. Jedina je iznimka dugogodišnji projekt LMU⁄ALU koji studentima Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu i Metropolitan Universityja iz Londona daje prostor za nekima prvo galerijsko izlaganje, a dogodi se da mnogi umjetnici iz ovog projekta kasnije nastavljaju sa kvalitetnim radovima.
Kao što smo već spomenuli, prvim će se projektom u sljedećoj godini predstaviti Iva Cepanec, dugogodišnja voditeljica galerije Jogurt u AKC Medika, a čiji je umjetnički rad, vjerujemo, širem krugu nepoznat. Projekt Likvidacija, koji radimo u suradnji s Centrom za suvremenu umjetnost Stacion iz Prištine i nezavisnom kustosicom Sarah Lookofsky iz New Yorka, predstavit će niz novih produkcija već afirmiranih domaćih umjetnika (Dina Rončević, Bojan Mucko, Rafaela Dražić, Iva Marčetić, Bojan Mrđenović), kao i niz radova već dobro poznatih internacionalnih umjetnika koji dosad uglavnom nisu izlagali kod nas (Patricio Larrambebere, John Hawke, Martha Rosler, Alice Creischer, Andreas Siekmann).
Slična je situacija i s nizom samostalnih izložbi internacionalnih umjetnika, koji u svijetu dobivaju sve veću važnost, a kod nas se jedva spominju (Aslı Çavuşoğlu, Emilio Moreno, Eve Tremblay, Kerrie Poliness).
KP: Galerija je svojim programom uvijek pokušavala problematizirati odnos službene i nezavisne umjetničke scene. Hoće li Galerija i ove godine nastaviti u tome smjeru?
G-MK tim: Ne bismo rekli da je Galerija dosad svojim programom problematizirala odnos službene i nezavisne umjetničke scene, dapače, te dvije scene nisu opreka već su i nezavisna i institucionalna scena dijelovi službene scene. Ali ipak, galerija se temom institucija bavila i to svakako radila svojim postojanjem, konstantnom borbom za prostor koji je u više navrata bio upitan kao i pokušajem redefiniranja svoje pozicije na razmeđi prvo državne pa privatne korporacije (INA) u čijem je sklopu nastala i nezavisne kulture kamo, svojim ustrojem, zapravo pripada.
No, da se nadovežemo na pitanje kulture i institucija, za sljedeću je godinu planirana izložba koja će o tome direktno progovoriti. Riječ je o već spomenutoj izložbi Ive Cepanec koja nosi naziv (radni naslov), a temelji se na instalaciji sastavljenoj od sedam plitkih bazena od pleksiglasa u kojima će se za vrijeme trajanja izložbe odvijati proces bujanja i vrenja mikroflore ustajale vode. Instalacija je metafora kojom će se problematizirati odnos “glavnog toka” i “alternativnih kanala”, a također i međusoban odnos tih mjesta “u stagnaciji”, koja često posjeduju veliku raznolikost “flore i faune”i svojevrsno, bogatstvo i diverzitet “oblika života”, i to često veći nego što je to slučaj kod “glavnog toka”. U sklopu izložbe planiran je i okrugli stol u sklopu kojeg će se o tim temama i neposredno progovoriti, s naglaskom na međusobne odnose unutar nezavisne scene i njihovo stremljenje ili nestremljenje ka glavnom toku…
Možda bismo u ovu kategoriju mogli ubrojiti i ovogodišnji istraživački modul Kustoske platforme, koji će se predstaviti u G-MK u ožujku 2014. godine, a koji će se baviti odnosom umjetničke i industrijske proizvodnje te djelovanjem KUD-ova i likovnih sekcija različitih tvornica za vrijeme bivše Jugoslavije, budući da se također radi o jednoj vrsti kulturne produkcije koja ne bi bila⁄nije bila uključena u tada krovne kulturne institucije.
KP: Na koji će način program Galerije nastaviti učvršćivati veze i suradnje s institucijama i pojedincima na lokalnoj, regionalnoj i europskoj razini? U koje ste projekte već uključeni, a koji vam predstoje?
G-MK tim: Za sljedeću je godinu planirano nekoliko suradničkih projekata kojima je cilj razvijanje suradnje i umrežavanja udruga na različitim razinama. Neki su projekti nastavak već dugogodišnje suradnje, poput već spomenutog projekta LMU⁄ALU, no većina projekata je produkt novih suradnji. Projekt Srami se! nastaje u suradnji s regionalnim partnerima (kolektivom Crvena iz Sarajeva i Centrom za suvremenu umjetnost iz Celja), no natječaj za rezidencijalni program koji će se odvijati sljedeće godine bio je otvoren umjetnicima iz cijelog svijeta i zaista je stigao velik broj prijava. Na temelju lokalne i⁄ili regionalne suradnje nastaje još nekoliko projekata.
Osim već spomenutog projekta Likvidacija, za 2014. godinu planiran je i projekt Institucije memorije koji nastaje u suradnji s više institucija iz regije (SF:ius – Socijalni rub: zanimljive neispričane priče, Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, Muzej istorije Jugoslavije iz Beograda i Historijski muzej Bosne i Hercegovine iz Sarajeva) te projekt lokalne suradnje Romski urbanizam (SF:ius – Socijalni rub: zanimljive neispričane priče, ARCHIsquad i Romska udruga mladih – ROM). Trogodišnji projekt Change in Culture, kojemu je cilj upravo umrežavanje institucija i razvijanje programa rezidencijalnih boravka umjetnika, nastaje u suradnji šest europskih organizacija – uz nas, u projektu sudjeluju još Wyspa Institute of Art iz Poljske, Botkyrka Konsthall iz Švedske, Tartu Centre for Creative Industries iz Estonije, Commonage iz Irske i Municipality of Holbæk iz Danske.
Zapravo, čak i neki projekti koji će se javnosti predstaviti u vidu samostalnih izložbi internacionalnih umjetnika nastaju kao posljedica komunikacije i suradnje s inozemnim institucijama za suvremenu umjetnost, npr. samostalna izložba Eve Tremblay nastaje u suradnji s galerijom Occurrence iz Toronta, a umjetnički rad koji će Aslı Çavuşoğlu razviti na temelju dvotjednog rezidencijalnog boravka u Zagrebu bit će nakon toga prikazan u Galerie NON u Istanbulu, matičnoj galeriji te umjetnice.
Objavljeno