Intervju Razgovarala: Matija Mrakovčić
I’MM_ je Media lab osnovan kao dio programa Kulture promjene pri SC-u, nastao je kao rezultat uspješne radionice Artduino predstavlja Arduino. Početkom 2014. godine programsko vođenje I’MM_ Media laba preuzima novoosnovana Udruga za razvoj “uradi sam” kulture – Radiona, sastavljena od osnivača Media laba. Radionu možete pratiti na službenim stranicama. O spoju umjetnosti, znanosti i tehnologije iz različitih perspektiva, smanjenju komunikacijskih pukotina između kreativnih entuzijasta i umjetnika te inženjera, tehničara i znanstvenika, Radioni kao tolerantnom prostoru za dijeljenje i izmjenu znanja za ljude svih generacija i profesija, istraživanju Amplitude slika i zvuka te suradnji s Tehničkim muzejom razgovarali smo s projektnom menadžericom udruge i kustosicom Deborah Hustić.
KP: Što je Radiona, kako je osnovana, na kojim temeljima i tko ju je osnovao? Čime se sve bavi udruga i koji su joj primarni interesi?
D.H.: Udruga za razvoj “uradi-sam” kulture – Radiona osnovana je u kolovozu 2013, na neki način kao ekstenzija aktivnosti jezgre ljudi okupljenih oko osnivača I’MM_ Media laba. On je osnovan dvije godine ranije pri Kulturi promjene – SC u Zagrebu nakon radionice Arduino mikrokontrolera pod vodstvom Ivana Marušića Klifa i Igora Brkića kojoj su neki od nas prisustvovali. Klif je tada dobio ponudu Kulture promjene da nastavi priču i dogovorili smo se među sobom kako ćemo funkcionirati organizacijski zbog dnevnih obaveza i realnog života. Osnovali smo lani udrugu Radiona zbog potrebe širenja kulture koja se naziva open source hardware i želje za stvaranjem konkretne organizacije koja će na neki način biti neko naše živo i hibridno biće u koje ćemo ulagati svoja iskustva i strast prema stvarima koje nas zanimaju, te promatrati i podupirati to stvorenje u svojem razvoju.
Jednostavno, u Hrvatskoj do tada nije postojala organizacija koja bi se sustavno bavila pitanjima povezivanja edukacije i produkcije novomedijskih i intermedijskih umjetnosti u kombinaciji s “uradi-sam” kulturom i inovativnim znanstvenim i tehnološkim praksama koja je opet imala svjetski uzlet prije nekoliko godina i nastavlja se kontinuirano razvijati s razvojem dostupne jeftinije tehnologije. Prema sad već trogodišnjoj praksi iza nas, čini se da se ljudima i stručnoj javnosti sviđa to što radimo. Bavimo se spojem umjetnosti, znanosti i tehnologije iz različitih perspektiva, što znači da se u naš program mogu uključiti ljudi različitih profila i interesa, neovisno o prethodnom znanju ili neznanju. Ono što želimo je da se ljudi jednostavno prestanu toliko bojati tehnologije. Jedini način na koji to možete jest da tehnologiju u potpunosti demistificirate, da ju rastavite. Rastavljajte pokvarene uređaje i zavirite unutra, vidite čega tu ima.
DIY / DIWO koncepti našim geografijama nisu strani, mi smo svi u regiji na neki način proistekli iz socijalističke “uradi-sam” i “sam svoj majstor” kulture, kao i Hrelića, tako da je sve ovo što radimo duboko inspirirano i tim pojavama. Mislim da ne postoji sunčana nedjelja u Zagrebu, a da nećete nabasati na bar nekoliko ljudi iz našeg laba na Hreliću. Osim toga, postoje i vrlo praktični aspekti zbog kojih smo se okupili… Naime, jedan od naših ciljeva je i smanjiti komunikacijske pukotine između kreativnih entuzijasta i umjetnika s jedne strane, te inženjera, tehničara i znanstvenika s druge strane. Tako postoji nas dvoje, troje u labu koji sebe zovemo ljudi-interface između gore navedenih profesija.
Naši su članovi umjetnici, elektroničari, programeri, dizajneri, biolozi, ekonomisti, arhitekti, glazbenici, tekstilci… Ono što je specifično za Radionu jest činjenica da ne želimo samo “profesionalce” na našim radionicama i izložbama, želimo “obične” ljude s ceste (što god to značilo) podjednako dovesti u naš kreativni ekosistem gotovo u sve participativne procese.
Radionica Babygnusbuino by Marc Dusseiller, listopad 2013.
KP: Osim organiziranja izložbi i produkcije performansa, Radiona ima i edukativni program. Možete li nam reći nešto više o njemu?
D.H.: Edukativni program od samih je početaka naš primarni program. Zbog toga smo se u biti okupili u jednu takvu zajednicu, zbog interesa za edukaciju koju smo sami željeli proći. I to se pokazuje dobitnim ulogom u kvalitetnom izboru i programu laba, jer naravno za sebe želite dobre stvari, posebno kad ih još donosite i drugima. Ta se vrsta intermedijske edukacije događala godinama koje su prethodile osnivanju laba, međutim djelomično i sporadično, ali svakako ne tako ciljano, u Zagrebu, Čakovcu i Rijeci. Prvi smo, primjerice, doveli u Hrvatsku radionice biohakiranja i uopće cutting edge povezivanja biologije i elektronike, na čemu i dalje nastavljamo kontinuirano raditi, a neki su naši članovi pronašli svoj put i nastavili samostalno djelovati u toj sferi. Također, prvi smo u Hrvatskoj organizirali recimo radionicu vezanu uz 3D printanje.
Uvijek me iznimno zanimalo područje edukacije, da li kroz prizmu autodidakta ili neformalne edukacije, i na taj je način zapravo program radionica od početaka bio slagan, jednostavno slijedi neki narativ, posebice u kontekstu kontinuiteta, samoodrživosti i participativnosti. Pri slaganju programa radionica iznimno vodim računa o tome da u jednakoj mjeri zastupamo inozemne i domaće snage, jer ulaganjem u domaće energije osiguravate održivu budućnost laba i dobivate povratnu informaciju o napretku. Osim toga promovirate ljude koji faktički zaslužuju jednaku pažnju kao i razvikana međunarodna imena koja su vam opet potrebna u programu jer donose međunarodnu referencu i nove, najčešće do tada nepostojeće sadržaje na domaćoj sceni.
Naravno, kad gledate iz pozicije onog što mi doista jesmo po svom habitusu – makerspace, hackerspace, jasno je da smo jednostavno tolerantni prostor za dijeljenje i izmjenu znanja za ljude svih generacija i profesija bez ikakvog etiketiranja. Ljudi kroz naše sekcije dobivaju mogućnosti za rad na nivou sličnih institucija u inozemstvu, tj. u mnogim stvarima spadamo među jače igrače. Tako su prisutne sekcije: Mikrokontroleri i hands-on elektronika, DIY protetika, Robotika i hakiranje, BIOsekcija, Audio sekcija, 3D printanje, Nosiva tehnologija i eTekstil, Processing, Balkansko raketarstvo. Radionice su nam podijeljene u grupe kao međunarodne, domaće, radionice Skrivene tajne (drže ih samozatajni ljudi, “uradi sam” genijalci koji godinama stidljivo i skromno u svojim garažama i podrumima anonimno razvijaju sjajne stvari), radionice za djecu i mlade, te Lemni piknici namijenjeni radionicama u javnim prostorima i prirodi.
Lemni piknik, kolovoz 2013.
KP: Također, udruga od početka 2014. godine provodi istraživanje za koje je dobila potporu Zaklade Kultura nova. O kakvom se projektu radi?
D.H.: Silno me razveselilo kad smo dobili grant Kultura Nove za istraživanje. Aplikacija je rađena temeljito, zahtijevala je nešto veći trud u usporedbi s ostalim domaćim aplikacijama s kojima se susrećem, međutim na neki način zorno demonstrira što očekuje naše umjetnike i kulturne djelatnike pri prijavama na natječaje koje svi danas vole zvati “EU fondovi”. Bez muke nema nauke, i to je stvar koja mi se silno sviđa kod Zakladinih aplikacija. Vrlo sam emo po tom pitanju, to je bio prvi grant koji je Radiona dobila u periodu kad je organizacija formalno još bila praktički beba i, iskreno priznajem, malo sam se pravila važna kad sam vidjela Radionu s najvišim brojem bodova i na prvom mjestu za potporu. Jednostavno je super kad znaš da je situacija čista, ocjenjuje se kvaliteta projekta i svaki pojedini segment posebno uz ozbiljnu argumentaciju.
Istraživanje Amplitude slika i zvuka nastalo je imajući u vidu nedostatak dviju grana dizajna: interaktivnog dizajna koji je u povojima, te interakcijskog dizajna kojeg uopće nema u Hrvatskoj. Ako nemate mogućnost učiti od nekoga kod kuće jedino što vam preostaje jest putovati po novomedijskim festivalima i konferencijama u inozemstvu, a to ponekad nije baš financijski izvedivo za prosječan džep i ljude koji nisu umreženi u nešto veće. Logično, uvijek vam je na raspolaganju internetska edukacija. Stoga su Amplitude slika i zvuka osmišljene zbog pokretanja tih područja od čiste nule. Naravno nikada ne krećete od čiste nule, jer su sam interes i svijest o tome već neki potencijal od kojeg krećete i niste više na čistoj nuli.
Ukratko, Amplitude slike i zvuka je istraživanje sonoloških i vizualno-perceptivnih aspekata interaktivnog generativnog dizajna. U nekoliko etapa rada kroz jednogodišnji intenzivni istraživački proces grupa umjetnika izrađuje i testira audio-vizualne uređaje i instrumente, proučava teoriju slike i zvuka u odnosu prema neurološkim procesima, istražuje područja društveno-humanističkih znanosti koja se bave teorijama mase i percepcije, savladavaju računalne programe iz područja generativnog dizajna, obavljaju terenska snimanja zvuka i slike, organiziraju edukativne i istraživačke radionice s područja sound arta i interaktivnog dizajna, izrađuju testni audio uređaj – kit koji će polaznici radionice slagati i testirati. Jedan od ciljeva istraživanja je i utvrditi ponašanje mase na jednostavne pozitivne i negativne auditivne podražaje kako bi se došlo do rezultata društvenih i socijalnih interakcija i mijena te prikupilo povratne informacije od građana i dobilo uvid o tome kako vide sebe. Na kraju istraživanja grupa će krenuti u proces izrade nekoliko audiouređaja i touch screen instalacija u dvije razvojne faze V.01 i V.02 koje će biti instalirane u javnim prostorima zainteresiranih gradova.
Istraživanje je podijeljeno u nekoliko faza i podgrupa zbog kompleksnosti područja koja želimo spojiti zajedno, te su u proces u ovom trenutku uključeni Ivan Marušić Klif, Damir Prizmić, Gjino Šutić, Tin Dožić, Ana Horvat, Vana Gaćina, Hrvoje Spudić, Igor Brkić, Davor Jadrijević, Bruno Blažinč, Goran Mahovlić, Franka Tretinjak, Ana Labudović, Dominik Markušić, Igor Cvetanović, Igor Petrović i ja.
Radionica Circuit Bending s Claudeom Winterbergom, Tehnički muzej
KP: Radiona je u 2014. godini započela i suradnju s Tehničkim muzejom. Možete li nam reći nešto pobliže o njoj, zašto je kao partner izabran Tehnički muzej i što se u sklopu muzeja organizira?
D.H.: Inicijativa suradnje došla je prije dvije godine iz Tehničkog muzeja od tada nove ravnateljice, Markite Franulić. Započeli smo, zapravo nastavili suradnju iz 2012/13. godine dok smo djelovali pod nazivom I’MM_ Media lab kroz izložbu SoundART / BioART i radionicama Circuit bending 1 Clauda Winterberga, radionicom za djecu Blink!Blink! koje su u planu kao serije kroz niz godina. Mislim da Tehnički muzej ima tu sretnu okolnost da ima kao ravnateljicu Markitu Franulić koja je vrlo otvorena osoba za nove umjetničke prakse i njihovu simbiozu s nostalgičnom kolekcijom muzeja na koju smo svi s DIY scene navučeni. Dogovor između Muzeja i Radione je da pokušamo unijeti u prostor Muzeja sadržaje koji se tiču primarno zvuka, te još biohakiranja i hakiranja gaming naprava, opet sve u kontekstu zvuka. I ove godine nastavit ćemo suradnju s Tehničkim muzejom u vidu edukacije, izložbe i posebnog programa koji je rađen s naše strane za mrežu Clubture.
Prateći situaciju u svijetu većina Tehničkih muzeja otvara se prema novim praksama, gotovo podjednako kao i nešto što je karakteristično za našu regiju poput zajednica tehničke kulture i sl. Ovdje moramo napraviti distinkciju između novije pojave, a to su znanstveni muzeji koji su doživjeli pravi boom u posljednje vrijeme, i to baš u simbiozi s maker i hacker kulturom. Naravno, postoje i veliki Tehnički muzeji u modernim europskim zemljama koji nisu otvoreni prema novim praksama, tako da je naš Tehnički muzej u ovom trenutku jedan od progresivnijih u smislu novih umrežavanja.
Uz Tehnički muzej od početaka našeg laba imamo odličnu suradnju s Kontejnerom – biroom suvremene umjetničke prakse, zatim s Krunom Joštom i njegovom udrugom UKE – Urbana kultura i edukacija, Martinom Mezak kroz Galeriju Nano, a od naših dvorišnih suradnika i domaćina posebno bi izdvojila suradnju s Davorkom Begović kroz Muzički Salon SC-a tj. Izlog suvremenog zvuka i našom prvom podrškom u SC-u, Silvijom Stipanov iz Kulture promjene kroz Ganz Novi Festival i Velesajam Kulture. To su nekako bili prve i najjače suradnje koje smo imali i na kojima radimo i dalje u različitim oblicima.
MMessy Oscillators @ ArtJam, HDLU
KP: Koje nam daljnje planove možete najaviti i na koji se način zainteresirana javnost može uključiti u Radionine projekte?
D.H.: Nedavno smo dobili jaka pojačanja u svoju momčad, sve mahom hard-core elektroničari, za koje također moramo osmisliti program kako bi imali dovoljno izazova ostati s nama i dalje. Možemo reći da se radi o prvoj ligi elektroničara koji se bacaju na najteže zadatke, te će se u ovoj godini u našem labu između ostalog izrađivati Radionin 3D printer pod vodstvom Filipa Kovačića Popova. Krajem prošle godine pokrenuli smo podgrupu restauriranja elektroničkih vintage orgulja Dr. Böhm Professional 2000 u sklopu audio sekcije koje ćemo predstaviti u Tehničkom muzeju početkom studenoga na izložbi Kreativna sonologija – Zvučni hibridi.
Očekuje nas uzbudljiva godina s hackathonom Suptilne tehhnologije – bio-elektroničke dimenzije koji će se zbivati u svibnju u Tehničkom muzeju i Studentskom centru, u kolovozu u Lici, te u listopadu u Osijeku u suorganizaciji s udrugama UKE i Istok. Polazne točke hackathona bit će solarna energija, samoodrživi sustavi, biohakiranje i sl. U sklopu svih događanja ugostit ćemo pravu hrpicu zanimljivih radionica elektronike, prezentacija, predavanja i sl. O svemu ćemo obavještavati javnost pravovremenim javnim pozivima kao i do sada. Također, predviđeno je gostovanje naše izložbe Weird Sciences – Powered by Radiona u suradnji s Drugim morem u Rijeci tijekom lipnja, dok ćete naš bend MMessy Oscillators slušati i gledati tokom cijele godine na cijelom nizu festivala.
Ipak, najbolji način za uključivanje u naš rad jesu redovne sesije laba utorkom u 20 sati i subotama od 18 sati, te mjesečne međunarodne i domaće radionice. Dođite i zamažite ruke!
Objavljeno
