Intervju Lea Topolovec je interdisciplinarna umjetnica koja se bavi temama samodostatnog i alternativnog življenja, neformalnim dijeljenjem znanja i izgradnjom zajednice. Nakon preddiplomskog studija fotografije u Ljubljani, formalno obrazovanje nastavila je u Nizozemskoj gdje se uključuje u različite projekte usmjerene na kolektivne prakse.
Za potrebe rezidencije u okviru projekta Operation Nova, umjetnica počinje istraživati lokalnu medicinsku floru, no po dolasku u Zagreb Topolovec se fokusira na njegu nezaivsne scene. Primjećujući prostor za međugeneracijsko povezivanje, umjetnica je putem otvorenog poziva došla do dvije suradnice, Mihaele Spiegl i Jiao Guo.
S Leom smo razgovarale o njezinom radu i rezidenciji, potrazi za imaginarijima izvan normativnih okvira, mogućnostima osobnih iskustava kao reflektivnog polazišta za izgradnju osviještenijih praksi i umjetničkom potencijalu igre.
Kako bi opisala glavne fokuse svoje umjetničke prakse? Kakvo je tvoje umjetničko obrazovanje i na koji te način ono usmjerilo prema rezidenciji OPE.N?
Glavni fokus svoje umjetničke prakse opisala bih kao nešto na razmeđu intuitivnog pripovijedanja, utjelovljenja i prostornog istraživanja, pri čemu se često služim participativnim i procesno baziranim pristupima. Moja istraživačka metodologija obuhvaća praksu pisanja, hodanja, sjedenja, plesa, improvizacije, glasovnog eksperimentiranja i pjevanja, ali i prepoznavanje i implementaciju obrazaca koji jačaju otpornost, pozivaju na igru i potiču na čuđenje. No istinsko zadovoljstvo pronalazim u kolaborativnim projektima koji njeguju osjećaj pripadanja, osnaživanja i skrbi.
Kao što je slučaj i s mojom umjetničkom praksom, umjetničko obrazovanje mi je prilično raznoliko. Studij sam započela na Arhitektonskom fakultetu u Ljubljani, zatim se prebacila na preddiplomski studij na Akademiji primijenjenih umjetnosti i dizajna (smjer fotografije) u Ljubljani, odradila program razmjene Erasmus+ na Akademiji primijenjenih umjetnosti i dizajna u Bratislavi, a potom nastavila obrazovanje na Institutu za diplomski studij vizualne kulture (program Ekološke budućnosti) akademije St. Joost u Den Boschu. Tijekom studija sam pokušavala nadograditi svoje poznavanje društva i kulture aktivnim sudjelovanjem na nezavisnim kulturnim scenama, volontirajući i pridružujući se neformalnim edukativnim programima i radionicama.
Pretpostavljam da me na rezidenciju OPE.N usmjerilo to što se njezina misija podudara s mojim istraživanjem regeneracije, mreža skrbi i participativnog upravljanja, posebice kroz prizmu stvaranja kolektivnih inkluzivnih prostora za kreativnu proizvodnju. Dodatan mi je motiv bila prilika za istraživanje i povezivanje s kulturnom sferom koja mi je prilično bliska, no i dalje donekle neopipljiva.
Možeš li nam ukratko predstaviti svoj umjetnički prijedlog i fokus rezidencije?
Izvorno sam predložila nastavak i proširenje svog istraživanja o snovima kako bih istražila njihovu povezanost s lokalnom biljnom medicinom, što bi moglo poslužiti kao prolaz prema alternativnim načinima postojanja, zacjeljivanja i osmišljavanja svjetova. No kad sam se pozabavila istraživanjima o nezavisnim kulturnim prostorima u Zagrebu, pojavio se još jedan fokus: izazov koji predstavlja nadilaženje međugeneracijskog jaza unutar gradske kulturne scene. Pitala sam se kako pozivati mlađu publiku u već uhodane umjetničke ekosustave i koje bi metode uključivanja mogle potaknuti osjećaj pripadanja i sudjelovanja.
Posebno su me zanimale njihove potrebe i želje u pogledu grada. S ciljnom publikom sam stupila u kontakt pomoću otvorenog poziva za procesno baziranu radionicu na kojoj bismo od pronađenih predmeta izrađivali kolektivne instalacije posvećene pričama, ne bismo li kolektivno izradili i zamislili prostor potreba i želja. Lokalne umjetnice koje su nedavno diplomirale, Mihaela Spiegl i Jiao Guo, odgovorile su na moj poziv u trenutku kad se moja perspektiva već mijenjala. Zakoračile su na nestabilno projektno tlo i otvoreno se prepustile mome vodstvu. Zajedno smo prigrlile grupni proces eksperimentiranja i refleksije.
Je li tvoj fokus išao u nekim drugim smjerovima nakon dolaska u Zagreb?
Naravno, fokus mi se definitivno formirao i kontekstualizirao načinom na koji mi se Zagreb razotkrivao tijekom boravka. Gradom sam se u sklopu istraživanja naposljetku bavila iz somatske pozicije, istraživanjima temeljenim na hodanju, poetskim impresijama i participativnim vježbama koje sam prikupljala iz tjednih izvještaja.
Vlastito sam izražavanje stoga modelirala prema izvještajima, s obzirom na to da sam im pristupala iz osobne ali i eksperimentalne perspektive. O svom izloženom radu također volim razmišljati kao o četvrtom tjednom izvještaju. No, kad se sve uzme u obzir, ostala sam vjerna metaforičkim aspektima svoga prvotnog prijedloga, stvorivši priliku za iskustvo kolektivnog osmišljavanja svijeta u kojemu biljke postaju odbačeni predmeti, a time i početne točke istraživanja i imaginacije.
Velik dio tvoga rada usredotočen je na spekulativno osmišljavanje svjetova kroz prizmu snova, ekologije, somatskih praksu i (vlastitih) sjećanja. Možeš li nam reći kako gradiš svoju umjetničku praksu oko takvih sustava i zašto su ti bitni?
Kako bih objasnila važnost tih sustava u svojoj praksi, bilo bi nužno uvažiti kako su potpomagali istraživanja koja su otkrivala stare ožiljke, proizašle iz moje neobične obiteljske situacije i nestabilnih ekonomskih okolnosti. Prije nego što sam o njemu počela otvoreno govoriti, proces suočavanja i nošenja s tim ožiljcima često je bio samo još jedan sloj moje prakse. Ti su mi sustavi pružali okvir unutar kojega sam stvarala značenje i gradila osjećaj pripadanja svijetu od kojega sam se nekoć osjećala prilično distancirano.
Moj je umjetnički jezik počeo sazrijevati dok sam pokušavala studirati arhitekturu. Iako mi je interes za studije prostora bio velik, sve je ostalo na pokušaju jer sam shvatila da nisam sposobna shvatiti kompleksnost tog polja, kao ni vlastite kompleksnosti. Nastavila sam sužavati fokus na intuitivnije i konceptualnije poglede na prostor, svjetlost i vrijeme koje sam istraživala pomoću medija fotografije i prostornih instalacija. U završnoj fazi studija, fokus mi se dodatno suzio dok sam pokušavala bolje shvatiti prostor vlastitoga tijela i njegova odnosa sa sociopolitičkim uvjetovanjem.
Svoje bih putovanje mogla sažeti kao postupno sužavanje oblaka raspršene pozornosti u kapljicu svjesnosti koja otkriva utjelovljenu povezanost s cjelinom, što može zvučati kontradiktorno s obzirom na to da kapljica može ukazivati na jedinstven entitet. Međutim, kad sam došla do te točke počeo je proces povratka na prvobitno stanje. Sada jasno shvaćam da se moja pozicija sastoji od slobodnog prelaska između jednog i drugog stanja, kišne kapi i oblaka, u jednom maglovitom području. Nastavljam istraživati prilično nekonvencionalne, zaigrane i maštovite načine povezivanja s tom maglovitošću. Za mene ta fluidnost i radoznalost o načinima nastanjivanja postaju oblik otpora i otpornosti, protuodgovor na trenutačno turbulentno stanje svijeta.
Tražiš li potencijal za skrb, radost ili (pozitivne) promjene i u ne-ljudskome? Ako da, gdje vidiš naša ispreplitanja?
Da, naravno. Naša ispreplitanja smatram bezuvjetnima. Što time želim reći? Ispreplitanje postoji kao beskrajan i nevidljiv ples atoma, tvari, svjetlosti, bakterija, stanica, energije, molekula i tako dalje. Ispreplitanje, kao što pokazuje i sam glagol, je pokret, a ako se ono zaustavi dolazi do transformacije. Bez njega ne bismo postojali. Kada udahnem, ja jesam. Postojim samo u suodnosu. Prema tome, način na koji se ophodim prema sebi ujedno je i način na koji se ophodim prema drugome.
Pa ipak, puni potencijal za skrb, radost i promjenu nadilaze naše trenutačne normativne imaginarije. Zbog toga je sposobnost pozornog, recipročnog i otvorenog kretanja svijetom od neizmjerne važnosti. Imam osjećaj da umjetnost može igrati ključnu ulogu u stvaranju takvog stanja. Zato i dalje ostajem u ovome polju.
Članak je objavljen kao dio medijskog praćenja projekta Operation Nova: Re-imagining Cultural Spaces in a New European Context koji je financiran sredstvima Europske unije.
ObjavljenoObjavljeno
