Afirmacija raznolikosti kratke forme

S organizatoricama Filmske RUNDE razgovarale smo o programskim naglascima njenog petog izdanja i izazovima organiziranja festivala u vremenu pandemije.

razgovara:
Ivana Pejić
filmska_runda_630 FOTO: Zlatko Balentić

U produkciji umjetničke organizacije Teatar to go u osječkom kinu Urania 16. i 17. listopada održava se peta po redu Filmska RUNDA, revija hrvatske kratke forme koju čine blokovi nagrađivanih filmova nastalih u profesionalnoj i studentskoj produkciji. Glavni program podijeljen je tako na Festivalsku i Studentsku RUNDU, a u njima će osječka publika premijerno imati priliku vidjeti presjek najboljih recentnih kratkih ostvarenja u različitim filmskim rodovima. Između ostalih, tu je animirano-dokumentarni film Mačka je uvijek ženska redateljica Martine Meštrović i Tanje Vujasinović, eksperimentalno-dokumentarni film Porvenir Renate Poljak, animirana Demonstracija briljantnosti u 4 čina Lucije Mrzljak i Mortena Tšinakova te igrani filmovi Druker Rina Barbira i Njemački inat Silve Ćapin. Uz glavnu selekciju, Revija donosi i tradicionalnu Fokus RUNDU zamišljenu kao višegodišnji program u kojemu se kroz projekcije i edukativne radionice publika upoznaje s glavnim granama filmske profesije.

O programskim naglascima i izazovima organiziranja festivala u vremenu pandemije razgovarale smo organizatoricama festivala, Anom Šimić, Dalijom Dozet, Ines Jokoš i Martom Užarević.

KP: Peto izdanje Filmske RUNDE trebalo se održati u proljeće kada je, kao i brojne druge kulturne manifestacije, odgođeno zbog pandemije. Krenimo stoga od neizbježnog pitanja – kako su izvanredne okolnosti utjecale na organizaciju festivala, u kojoj mjeri su se odrazile na program?

I. J.: Kada je krenula ova situacija s pandemijom, bile smo poprilično zbunjene i u strahu kada i kako održati reviju. Morale smo nažalost odgoditi RUNDU, ali smo znale da nećemo odustati, niti od našeg godišnjeg edukativnog programa, niti od održavanja revije, samo ćemo se morati prilagoditi situaciji i vidjeti na koji način sve organizirati. Zato smo sada jako sretne što se revija održava upravo na način kako smo i željele, s publikom u kinu Urania, uz pridržavanje svih epidemioloških mjera. Izuzev radionice glume pred kamerom, koja je odgođena, ostali smo filmski i edukativni program, poput Špica radionice i Autorskih večeri s Tomislavom Šobanom i Sunčicom Anom Veldić, održale i tu smo jako zahvalne divnim volonterima koji nas podržavaju i pomažu u svim aspektima organizacije. U samom programu filmske revije, osječkoj publici donosimo više od 20 hrvatskih kratkiša svih rodova i žanrova kroz Festivalsku i Studentsku RUNDU te Fokus RUNDU glumu i program Glumci režiraju. Ono što je nažalost izostalo zbog izvanrednih okolnosti su paneli i Q&A s autorima koji ove godine neće biti s nama na reviji, ali se nadamo da ćemo iduće godine moći to nadoknaditi.

KP: Središnji program festivala čine radovi koji su u prethodnom periodu ostvarili priznanje struke, a ove ih godine potpisuju uglavnom redateljice. Je li riječ o slučajnosti ili otkriva neke tendencije u polju domaćeg kratkog filma?

D. D.: U neku ruku RUNDA je osječki premijerni presjek godišnje produkcije kroz zanimljiva kratka ostvarenja u različitim filmskim rodovima (dokumentarni, igrani, animirani, eksperimentalni). Rekla bih da glavni program preslikava općenite tendencije u stilskom, narativnom, režijskom, tematskom odabiru svojih autora_ica i autorskih svjetova, pa tako na neki način i u tome da je već niz godina vidljiva veća prisutnost, ako ne i dominacija, redateljica u produkciji kratkiša. Ali filmove naravno ne biramo po spolu već po kvaliteti, stoga je teško odgovoriti na ovo pitanje, budući da selekciji nije cilj prezentirati ženske ili muške autore_ice, već kvalitetne filmove koji će pobuditi interes i razumijevanje hrvatskog filma općenito te razbiti stereotipe. Ponekad je jako izazovno odabrati filmove koji će se prikazati i tako prezentirati cijeli jedan rod (filmski) jer je zanimljivih filmova mnogo i svake godine na sreću sve više, baš kao i autora i autorica.

KP: Važan segment programa predstavlja Studentska RUNDA, koja je i svojevrsni zametak čitave Revije, a posljednjih godina s akademija dolazi i sve više zapaženih radova. Čime ste se vi vodili u selekciji, što ćete prikazati osječkoj publici?

D. D.: Studentska RUNDA dio je glavnog programa i cilj joj je prezentirati studentske filmove kako bi publika imala priliku pratiti rad mladih, nadolazećih autora u kontinuitetu, od samih početaka. Isto tako, kao i u svim ostalim blokovima, važno nam je prikazati raznolikost kratke filmske forme prezentiranjem različitih filmskih rodova i škola. Tako uz produkcije s likovne i dramske akademije u Zagrebu (ove godine u programu su sjajni diplomski filmovi Grow up to be a little tree, Južno voće, Groblje slonova, Bez lica), ove godine s veseljem prikazujemo i film Dnevnik autorice Marije Josipović s osječke Akademije za umjetnost i kulturu, ali i film Jabuka, tri dvopeka, jogurt Anite Čeko. Posljednji je nastao u sustavu izvaninstitucionalnog obrazovanja, na radionici u Kinoklubu Zagreb, koji je u Zagrebu, uz Restart i Blank, jedan od mogućih platformi za filmski rad i suradnju, koji nije profesionalan i u kojima se filmove ne rad za ispit već isključivo iz autorske pobude. Sigurna sam da bi u nekim “ne-Covid” vremenima ovo bilo i zanimljivo iskustvo za autore koji bi imali priliku predstaviti u živo svoje radove publici, dobiti feedback od publike i upoznati kolege filmaše.

KP: Kao i u dosadašnjih izdanjima, poseban fokus posvetili ste jednom zanimanju iz svijeta filma, a novost je da ste u proces odabira filmova uključili i gledatelje. Možete li nam reći malo više o tome?

M. U.: Tako je, svake godine stavljamo jednu filmsku profesiju u fokus te se s njome bavimo kroz filmski i radionički program i tako ju približavamo osječkoj publici. Ove je godine to gluma te planiramo radionicu glume pred kamerom koja je za sada odgođena zbog epidemioloških komplikacija, a u filmskom programu vidjet ćemo šest vrhunskih kratkiša koje je odabrao stručni žiri sastavljen od vrhunskih glumaca iz Osijeka uz pomoć glasa publike. Našli smo sjajnoga partnera u platformi Croatian.film, a Marija Kozinu smo zamolili da nam predloži filmove u kojima glumačka igra zauzima istaknuto, posebno ili drugačije mjesto. Kako su svi ti filmovi online mislili smo da je to sjajna prilika da naše pratitelje/publiku uključimo i pitamo što bi oni voljeli vidjeti na velikom kino platnu. Obično komuniciramo s gledateljima tijekom i nakon naših programa, a sada smo ih uspjeli uključiti i u odabir samoga programa što nas izuzetno veseli. A moramo reći i da nam publika ima sjajan ukus!

KP: Udruga Teatar to go koja stoji iza RUNDE i u ostatku je godine aktivna na kulturnoj sceni Osijeka gdje, pored kazališne produkcije, organizirate i radionice, panele, autorske večeri i slično. Zapažate li neke promjene na osječkoj sceni, postoji li pozitivan pomak?

A. Š.: Zanimljivo je biti dio osječke kulturne scene. Dovoljno je mala da se svi znamo i pratimo jedni druge. Zezamo se da je Osijek bijelo platno i možeš raditi što god poželiš. Unazad nekoliko godina to se počelo mijenjati s nizom inicijativa, projekata i umrežavanja. Okupile su se i grupe volontera koje nas prate i podržavaju. Zapravo su volonteri posebno bitni za djelovanje i razvoj nezavisne scene. Recimo, nama cijeli projekt KLAP KLAP, virtualni klub kazališne publike, vode divni volonteri s Akademije za umjetnost i kulturu. Čini mi se da smo svi svjesni važnosti ulaganja u ljude i kontinuiranog rada u skladu s mogućnostima. Tu smo stvari doveli praktički do savršenstva. Treba imati oko sebe pametne ljude koji znaju izvući maksimum iz ne baš idealnih uvjeta. To je sigurno naš zajednički glavni adut.

Objavljeno
Objavljeno

Povezano