Kritika U produkciji umjetničke organizacije Teatar to go u osječkom kinu Urania 16. i 17. listopada održava se peta po redu Filmska RUNDA, revija hrvatske kratke forme koju čine blokovi nagrađivanih filmova nastalih u profesionalnoj i studentskoj produkciji. Glavni program podijeljen je tako na Festivalsku i Studentsku RUNDU, a u njima će osječka publika premijerno imati priliku vidjeti presjek najboljih recentnih kratkih ostvarenja u različitim filmskim rodovima. Između ostalih, tu je animirano-dokumentarni film Mačka je uvijek ženska redateljica Martine Meštrović i Tanje Vujasinović, eksperimentalno-dokumentarni film Porvenir Renate Poljak, animirana Demonstracija briljantnosti u 4 čina Lucije Mrzljak i Mortena Tšinakova te igrani filmovi Druker Rina Barbira i Njemački inat Silve Ćapin. Uz glavnu selekciju, Revija donosi i tradicionalnu Fokus RUNDU zamišljenu kao višegodišnji program u kojemu se kroz projekcije i edukativne radionice publika upoznaje s glavnim granama filmske profesije.
O programskim naglascima i izazovima organiziranja festivala u vremenu pandemije razgovarale smo organizatoricama festivala, Anom Šimić, Dalijom Dozet, Ines Jokoš i Martom Užarević.
KP: Peto izdanje Filmske RUNDE trebalo se održati u proljeće kada je, kao i brojne druge kulturne manifestacije, odgođeno zbog pandemije. Krenimo stoga od neizbježnog pitanja – kako su izvanredne okolnosti utjecale na organizaciju festivala, u kojoj mjeri su se odrazile na program?
I. J.: Kada je krenula ova situacija s pandemijom, bile smo poprilično zbunjene i u strahu kada i kako održati reviju. Morale smo nažalost odgoditi RUNDU, ali smo znale da nećemo odustati, niti od našeg godišnjeg edukativnog programa, niti od održavanja revije, samo ćemo se morati prilagoditi situaciji i vidjeti na koji način sve organizirati. Zato smo sada jako sretne što se revija održava upravo na način kako smo i željele, s publikom u kinu Urania, uz pridržavanje svih epidemioloških mjera. Izuzev radionice glume pred kamerom, koja je odgođena, ostali smo filmski i edukativni program, poput Špica radionice i Autorskih večeri s Tomislavom Šobanom i Sunčicom Anom Veldić, održale i tu smo jako zahvalne divnim volonterima koji nas podržavaju i pomažu u svim aspektima organizacije. U samom programu filmske revije, osječkoj publici donosimo više od 20 hrvatskih kratkiša svih rodova i žanrova kroz Festivalsku i Studentsku RUNDU te Fokus RUNDU glumu i program Glumci režiraju. Ono što je nažalost izostalo zbog izvanrednih okolnosti su paneli i Q&A s autorima koji ove godine neće biti s nama na reviji, ali se nadamo da ćemo iduće godine moći to nadoknaditi.
KP: Središnji program festivala čine radovi koji su u prethodnom periodu ostvarili priznanje struke, a ove ih godine potpisuju uglavnom redateljice. Je li riječ o slučajnosti ili otkriva neke tendencije u polju domaćeg kratkog filma?
D. D.: U neku ruku RUNDA je osječki premijerni presjek godišnje produkcije kroz zanimljiva kratka ostvarenja u različitim filmskim rodovima (dokumentarni, igrani, animirani, eksperimentalni). Rekla bih da glavni program preslikava općenite tendencije u stilskom, narativnom, režijskom, tematskom odabiru svojih autora_ica i autorskih svjetova, pa tako na neki način i u tome da je već niz godina vidljiva veća prisutnost, ako ne i dominacija, redateljica u produkciji kratkiša. Ali filmove naravno ne biramo po spolu već po kvaliteti, stoga je teško odgovoriti na ovo pitanje, budući da selekciji nije cilj prezentirati ženske ili muške autore_ice, već kvalitetne filmove koji će pobuditi interes i razumijevanje hrvatskog filma općenito te razbiti stereotipe. Ponekad je jako izazovno odabrati filmove koji će se prikazati i tako prezentirati cijeli jedan rod (filmski) jer je zanimljivih filmova mnogo i svake godine na sreću sve više, baš kao i autora i autorica.
KP: Važan segment programa predstavlja Studentska RUNDA, koja je i svojevrsni zametak čitave Revije, a posljednjih godina s akademija dolazi i sve više zapaženih radova. Čime ste se vi vodili u selekciji, što ćete prikazati osječkoj publici?
D. D.: Studentska RUNDA dio je glavnog programa i cilj joj je prezentirati studentske filmove kako bi publika imala priliku pratiti rad mladih, nadolazećih autora u kontinuitetu, od samih početaka. Isto tako, kao i u svim ostalim blokovima, važno nam je prikazati raznolikost kratke filmske forme prezentiranjem različitih filmskih rodova i škola. Tako uz produkcije s likovne i dramske akademije u Zagrebu (ove godine u programu su sjajni diplomski filmovi Grow up to be a little tree, Južno voće, Groblje slonova, Bez lica), ove godine s veseljem prikazujemo i film Dnevnik autorice Marije Josipović s osječke Akademije za umjetnost i kulturu, ali i film Jabuka, tri dvopeka, jogurt Anite Čeko. Posljednji je nastao u sustavu izvaninstitucionalnog obrazovanja, na radionici u Kinoklubu Zagreb, koji je u Zagrebu, uz Restart i Blank, jedan od mogućih platformi za filmski rad i suradnju, koji nije profesionalan i u kojima se filmove ne rad za ispit već isključivo iz autorske pobude. Sigurna sam da bi u nekim “ne-Covid” vremenima ovo bilo i zanimljivo iskustvo za autore koji bi imali priliku predstaviti u živo svoje radove publici, dobiti feedback od publike i upoznati kolege filmaše.
KP: Kao i u dosadašnjih izdanjima, poseban fokus posvetili ste jednom zanimanju iz svijeta filma, a novost je da ste u proces odabira filmova uključili i gledatelje. Možete li nam reći malo više o tome?
M. U.: Tako je, svake godine stavljamo jednu filmsku profesiju u fokus te se s njome bavimo kroz filmski i radionički program i tako ju približavamo osječkoj publici. Ove je godine to gluma te planiramo radionicu glume pred kamerom koja je za sada odgođena zbog epidemioloških komplikacija, a u filmskom programu vidjet ćemo šest vrhunskih kratkiša koje je odabrao stručni žiri sastavljen od vrhunskih glumaca iz Osijeka uz pomoć glasa publike. Našli smo sjajnoga partnera u platformi Croatian.film, a Marija Kozinu smo zamolili da nam predloži filmove u kojima glumačka igra zauzima istaknuto, posebno ili drugačije mjesto. Kako su svi ti filmovi online mislili smo da je to sjajna prilika da naše pratitelje/publiku uključimo i pitamo što bi oni voljeli vidjeti na velikom kino platnu. Obično komuniciramo s gledateljima tijekom i nakon naših programa, a sada smo ih uspjeli uključiti i u odabir samoga programa što nas izuzetno veseli. A moramo reći i da nam publika ima sjajan ukus!
KP: Udruga Teatar to go koja stoji iza RUNDE i u ostatku je godine aktivna na kulturnoj sceni Osijeka gdje, pored kazališne produkcije, organizirate i radionice, panele, autorske večeri i slično. Zapažate li neke promjene na osječkoj sceni, postoji li pozitivan pomak?
A. Š.: Zanimljivo je biti dio osječke kulturne scene. Dovoljno je mala da se svi znamo i pratimo jedni druge. Zezamo se da je Osijek bijelo platno i možeš raditi što god poželiš. Unazad nekoliko godina to se počelo mijenjati s nizom inicijativa, projekata i umrežavanja. Okupile su se i grupe volontera koje nas prate i podržavaju. Zapravo su volonteri posebno bitni za djelovanje i razvoj nezavisne scene. Recimo, nama cijeli projekt KLAP KLAP, virtualni klub kazališne publike, vode divni volonteri s Akademije za umjetnost i kulturu. Čini mi se da smo svi svjesni važnosti ulaganja u ljude i kontinuiranog rada u skladu s mogućnostima. Tu smo stvari doveli praktički do savršenstva. Treba imati oko sebe pametne ljude koji znaju izvući maksimum iz ne baš idealnih uvjeta. To je sigurno naš zajednički glavni adut.
ObjavljenoObjavljeno
