Simbolika nejednakosti

Dugine zastave, koje je povodom Međunarodnog dana borbe protiv homofobije, transfobije i bifobije podigao Zagreb Pride, zamijenile su na zagrebačkim trgovima zastave s logom Hoda za život.

transzastava630 FOTO: Luka Pešun / Zagreb Pride

Piše: Hana Sirovica

Točno godinu dana nakon što se prošli put održao Hod za život, na današnjoj su konferenciji za medije njegovi koordinatori objasnili kako odgađaju tu manifestaciju, najvjerojatnije do jeseni. Ipak, na zagrebačkim su trgovima izvješene zastave s njihovim logom, na što je žustro na svojim društvenim mrežama reagirao Zagreb Pride čije su dugine zastave skinute. 

Postavljanje zastava na zagrebačkim trgovima regulira Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, te se one mogu postaviti na temelju njihovog rješenja. “Ove nam je godine Grad dodijelio dva termina za postavljanje zastava na četiri gradska trga. Zastave su tako prvo bile izvješene između 12. i 18. svibnja u povodu Međunarodnog dana borbe protiv homofobije, transfobije i bifobije (IDAHOBIT), a drugi ćemo ih put postaviti između 8. i 13. lipnja, pa će stajati do dana kada se trebala održati Povorka ponosa. Iznimka je prostor Rooseveltovog Trga, gdje su postavljene čitavo vrijeme”, objasnila nam je Ana Urlić iz Zagreb Pridea, naglasivši da unatoč tomu što su očekivali skidanje zastava, činjenica da su ih zamjenili barjaci Hoda za život ipak predstavljaju prilično neugodno iznenađenje. 

Inače, postavljanjem zastava Zagreb Pride niz godina obilježava IDAHOBIT i lipanj, Mjesec ponosa, a ovo je drugi put da Hod za život postavlja svoje zastave nakon duginih, pri čemu u kontekstu izostanka njihovog okupljanja ostaje potpuno nejasno što bi se njima moglo ili trebalo obilježiti. Ovogodišnji se Hod trebao održati pod geslom “za zaštitu svakog života bez diskriminacije”, a na gotovo identičnom tragu, proslogodišnje je geslo glasilo “zaštitimo najugroženiju manjinu u Hrvatskoj”. Diskriminacija je, napomenimo i to, u našoj državi regulirana Zakonom o suzbijanju diskriminacije. Članak 1. tog Zakona kao moguće osnove diskriminacije prepoznaje rasu ili etničku pripadnost, boju kože, spol, jezik, vjeru, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, imovno stanje, članstvo u sindikatu, obrazovanje, društveni položaj, bračni ili obiteljski status, dob, zdravstveno stanje, invaliditet, genetsko naslijeđe, rodni identitet, izražavanje ili spolnu orijentaciju. Naravno, u istupima “za prava manjina” Hoda za život ne radi se o nijednoj od brojnih u zakonu i praksi prepoznatih ugroženih manjinskih skupina, već o “nerođenoj djeci”, a ovakvo “zalaganje” ne predstavlja ništa drugo no preuzimanje i izvrtanje metoda koje je iznjedrila borba za prava manjina, a usto je iznimno opasna za skupine ljudi koji su zaista ugroženi i ugrožene. 

U tom smislu, nije zgorega još jednom upozoriti na niz pogodovanja U ime obitelji – ponekad stranci, a ponekad udruzi – što sudjeluje u organizaciji Hoda za život, a kojoj je Grad Zagreb zaista izišao ususret na načine krajnje atipične za lokalni tretman organizacija civilnog društva. Podsjetimo, protiv našeg je gradonačelnika podignuta optužnica za trgovanje utjecajem, odnosno korištenje vlastitog položaja za pogodovanje udruzi U ime obitelji pri najmu štandova koji su bili postavljeni u javnom prostoru, služeći za prikupljanje potpisa za referendum o biranju zastupnika imenom i prezimenom. Iako je Bandić 2018. oslobođen optužbi, ostaje činjenicom da su naknadu za štandove, koju ta udruga nije platila, posredno platili građani i građanke Zagreba. 

Isto tako, pred održavanje referenduma o ustavnoj definiciji braka, gradonačelnik Zagreba po hitnom je postupku (tada inicijativi) U ime obitelji dodijelio gradski prostor na besplatno korištenje, a nekoliko mjeseci kasnije tomu je pridodano i 10 tisuća kuna koje je udruga dobila za plaćanje režija u istom prostoru. Osim toga, sredstva su tada dodijeljena i portalu kojeg je ta udruga nakladnik.

Nažalost, ove epizode tek podcrtavaju strukturnu nejednakost i potlačenost manjina u društvu, koju u ovom slučaju prati i nejednak gradski tretman udruga koje zastupaju ugrožene skupine i onih koje aktivno rade na zatiranju teško izborenih prava žena i manjina. Dok jedni ovise o javnom financiranju putem natječaja i donacijama građana dobre volje, drugima se bez natječaja i mimo uobičajenih procedura opetovano dodjeljuju novci i resursi građana i građanki Zagreba, za što na koncu nitko ne odgovara. 
 
Zaključno i u optimističnijem tonu, upitali smo Zagreb Pride hoće li li se i kada održati Povorka. “U ovom je trenutku izazovno planirati Povorku jer su mjere ograničenja okupljanja nejasne i mijenjaju se iz dana u dan. Donedavno je bilo zabranjeno organizirati javna okupljanja, pa je postalo moguće okupiti do 40 osoba, dok je trenutno dozvoljeno 300 osoba. Nadalje, nejasno je radi li se o mjerama koje obuhvaćaju i prosvjede. Osim toga, moramo misliti i na sigurnost sudionika_ca Povorke koji prolaze potresom pogođenim centrom grada. Unatoč svemu, planiramo organizirati Povorku čim situacija to dopusti, a nadamo se kako će to biti moguće u rujnu ili listopadu”, kazala je Urlić. 
 
 
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Obrisi zamišljenog zajedništva koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
 
Objavljeno
Objavljeno

Povezano