Intervju Na ceremoniji European Press Prize 2024. koja se održala 6. lipnja u Pragu, posebna nagrada za izvanredno novinarstvo dodijeljena je serijalu 1000 Lives, 0 Names: The Border Graves Investigation u kojem je sudjelovala i nagrađivana hrvatska novinarka i spisateljica Barbara Matejčić.
Ova prestižna nagrada, koju od 2012. godine dodjeljuje istoimena neprofitna nizozemska zaklada, prepoznaje najviše standarde u europskom novinarstvu i dodjeljuje se u nekoliko kategorija, uključujući istaknuto izvještavanje, inovacije, istraživačko novinarstvo, migracijsko novinarstvo i javni diskurs. Pored toga, članovi i članice žirija svih kategorija dodjeljuju i posebnu nagradu za izvanredno novinarstvo koje nadilazi kategorije i discipline. Upravo je ona ove godine pripala serijalu koji u različitim medijima i formatima istražuje i dokumentira neobilježene grobove migranata koji su izgubili živote na putu prema Europi, a njihove su smrti ostale nezabilježene i nepoznate.
“Oko teme se okupilo nas osam freelancera u zemljama koje su na vanjskim granicama Europske unije i kroz koje migranti pokušavaju ući u EU. Ja sam pokrivala Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, jer većina migranata u Hrvatsku dolazi iz Bosne. Zanimalo nas je koliko ljudi pritom izgubi život, što se događa s njihovim tijelima, radi li se obdukcija, identificiraju li se, obavještava li se obitelj, koja je procedura ukopa, kao i repatrijacije tijela”, otkriva nam Matejčić.
Novinarski tim, koji uz Matejčić čine Gabriele Cruciata, Danai Maragoudaki, Tina Xu, Daphne Tolis, Leah Pattem, Eoghan Gilmartin i Gabriela Ramirez, potvrdio je postojanje 1.015 neoznačenih grobova migranata, zakopanih tijekom posljednjih deset godina diljem Španjolske, Italije, Grčke, Malte, Poljske, Litve, Francuske i Hrvatske. Posjetili su više od 500 grobova u kojima leže ljudi bez imena, kojima je europski migracijski režim oduzeo i pravo na dostojanstvenu smrt.
“U svim smo zemljama naišli na kaotične i neujednačene prakse koje rezultiraju time da ih je veliki broj pokopan kao NN i da obitelji vjerojatno nikada neće saznati što se dogodilo i gdje počivaju njihovi bližnji. Obiteljima s potragom, informacijama, identifikacijom najviše zapravo pomažu aktivisti pa su tako i za moj rad bili važni Marijana Hameršak i Selma Banich u Hrvatskoj i Nihad Suljić u Bosni i Hercegovini. To su ljudi koji obavljaju posao umjesto sustava”, ističe Matejčić.
Njihove napore Matejčić je zabilježila i u dokumentarnoj radio drami Uzrok smrti: granica koja je premijerno objavljena 5. lipnja na Trećem programu Hrvatskog radija. U njemu se, kao i u nagrađenom serijalu, nastavlja baviti posljedicama graničnog režima Europske unije, zbog kojeg tisuće ljudi gubi živote.
“Obilazila sam groblja na hrvatskom i bosanskom dijelu takozvane migrantske Balkanske rute. Razgovarala sam s aktivistima koji pomažu obiteljima tisućama kilometara daleko u pronalasku i identificiranju njihovih bližnjih jer su institucije u tome trome. U Bosni sam razgovarala s Afganistancem čiji se rođak utopio u Savi nakon što je hrvatska policija pucala u gumeni čamac u kojem je bio i potopila ga, kako su mu ispričali preživjeli iz te grupe. U svibnju sam bila u Maroku i našla se s ocem mladića koji se utopio u Mrežnici. Za razliku od mene koja sam došla avionom u Maroko bez vize, on je morao proći tisuće kilometara preko šuma, planina i rijeka, i to ga je koštalo života.”
Osim što figurira kao testament europskim migracijskim politikama, Uzrok smrti: granica je i dokument iznimne novinarske prakse koja ustraje u otkrivanju priča koje su društvu prešućene ili nevidljive. Onih nad kojima bi se, reći će autorica, najprije trebalo dobro isplakati.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kulturne trase društvenosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
ObjavljenoObjavljeno
