Tema Piše: Lujo Parežanin
Uvelike ostavljen po strani kada je riječ o dosadašnjim mjerama pomoći kulturi, medijski je sektor konačno dočekao neki oblik iskoraka: Ministarstvo kulture donijelo je 20. svibnja Odluku o potpori honorarnim medijskim djelatnicima kojima je zbog epidemije bolesti COVID-19 otkazana suradnja odnosno onemogućeno redovno djelovanje. Prva je to krizna mjera Ministarstva usmjerena na direktnu pomoć proizvođačima medijskog sadržaja – natječaj za Medije zajednice, osim što je raspisan bitno prije pandemije, nije namijenjen općem financiranju novinarskog rada, odnosno redovnog rada medija, nego jačanju kapaciteta za pisanje o ranjivim skupinama.
Kao i za dosadašnje mjere pomoći kulturnom sektoru koje je Ministarstvo osiguralo kako bi ublažilo teške ekonomske posljedice pandemije koronavirusa, i za ovu bi se moglo reći da je u najmanju ruku frustrirajuća. Naime, prema Javnom pozivu koji je 28. svibnja objavilo Vijeće za elektroničke medije kao provoditelj postupka, pravo na potporu imaju oni medijski radnici koji su u prethodnoj godini ostvarili prosječni mjesečni prihod od 2000 kuna obavljajući profesionalnu djelatnost iz područja novinarstva. Pritom prijavitelji moraju dokazati da su “ostvarili pad realiziranog prihoda za 20 % ili više u razdoblju ožujka i travnja 2020. godine i planiranog prihoda u svibnju i lipnju 2020. godine u odnosu na isto razdoblje 2019. godine”.
Propisani minimalni prihod u raskoraku je s realnošću freelance rada u novinarstvu. Osobito se to odnosi na neprofitni sektor, osuđen na proračunsko davljenje tijekom zadnjih godina, i to upravo od strane Ministarstva kulture koje je pod HDZ-om 2016. godine ukinulo ključne natječaje za direktno financiranje rada medija i proizvodnje medijskog sadržaja. Tako se iz perspektive izostanka medijske politike koja bi reagirala na srozavajuće radne uvjete u novinarstvu, na brojne otkaze i niske honorare za vanjske suradnike u čitavom polju medijskom polju, ovako koncipirana mjera ponajprije nadaje kao cinična.
Nije to jedina neobičnost kada je riječ o tandemu Ministarstvo-VEM. Primjerice, VEM je ranije objavio Javni poziv za ugovaranje novinarskih radova u elektroničkim publikacijama, što je svojevrsni ekvivalent jednom od ukinutih natječaja Ministarstva kulture. Jedan od problema s VEM-ovim pozivom jest taj što je isplata sredstava predviđena tek po završetku projektnog ciklusa i prihvaćanju izvještaja – po svoj prilici krajem ove ili početkom sljedeće godine. Novinari bi dakle u situaciji visoke egzistencijalne ugroženosti trebali potrošiti nekoliko mjeseci na pripremu, istraživanje i pisanje članaka, a da sve to vrijeme ne dobiju ni kunu za svoj rad. Teško je, ukratko, ponuđene mjere doživjeti kao pomoć Ministarstva i Vijeća medijskom sektoru – iz perspektive neprofitnog sektora, one su ponajprije podsjetnik na to da smo nekoć imali mehanizme potpore koji su nam osiguravali koliko-toliko stabilnu proizvodnju, a time i na to da trenutnu nesigurnost rada u novinarstvu dugujemo upravo onima koji sada nude aljkavu ruku pomoći.
ObjavljenoObjavljeno
