Tema Piše: Hana Sirovica
“Učinilo nam se deplasirano raditi još jedan broj koji bi kritički pisao o plesnoj praksi u trenutku kada je ona potpuno obustavljena”, kazala je Nina Gojić, urednica novog izdanja časopisa Kretanja, na nedavnoj online promociji. Riječ je o 34. po redu broja časopisa posvećenome plesnoj umjetnosti koji Hrvatski centar ITI izdaje od 2002. godine, a u kojemu su uobičajeno zastupljene plesna kritika i teorija. Planovima za još jedno izdanje koje bi pratilo uhodani model ispriječio se prvi pandemijski val i potpuno otkazivanje izvedbi, a neizvjesnoj je situaciji uredništvo odlučilo doskočiti tako što su broj posvetile koreografiji teksta. Drugim riječima, pozvale su plesne umjetnike_ce da prevedu svoju praksu u tekst te iskušaju papir i jezik kao potencijalni izvedbeni prostor. Rezultat je eksperimentalno izdanje u kojem su plesači_ce i koreografi_kinje na različite načine odgovaraju na početni izazov – od pokušaja tekstualnog prijevoda postojećih koreografskih metoda, do razvoja potpuno novih, razvijenih za ovu priliku.
Broj otvara prilog novosadske izvedbene i glazbene umjetnice Dunje Crnjanski, u kojemu je naglasak je šetanju i hodanju. Tekst Sve je ovo moguće (kontemplacija) nastajao je tijekom prvog lockdowna u Srbiji, a kombinira dnevničke zapise iz tog neizvjesnog perioda, vizualne materijale prikupljene tijekom besciljnih šetnji zatvorenim Novim Sadom i reference na Thoureaua i Woolf. Riječka plesna umjetnica Ivana Kalc svoj je spisateljski postupak utemeljila na predstavi Next Big Thing, u kojoj je pokrete oblikovala brojanjem. Rezultat je tekst 100 p(re)okreta samoće ili A da, sad 100!, u kojem koreografski princip koji je primijenila u tom plesnom radu prelazi u tekst.
Dramaturg, koreograf i antropolog Igor Koruga kao imunokompromitirana osoba obolio je od kompliciranog slučaja infekcije COVID-om 19, i svoj je prilog Kretanjima dobrim dijelom pisao iz bolničkog kreveta. Dugo i kompleksno liječenje svoj je tekstualni odraz pronašlo u tekstu My Corona, u kojem osobno i tjelesno iskustvo isprepliće sa teorijskim i širim društvenim kontekstom bolesti.
Antonia Dorbić, Marta Krešić, Lana Šprajcer i Danijela Vukadinović nakon studija suvremenog plesa na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti odselile su u različite gradove i na udaljene geografske širine, što ih je i prije pandemije nagnalo da svoje zajedničko plesno djelovanje prošire u druge medije. Ritam sastavljanja teksta Šire od tijela uvjetovan je principima kretanja koje su već razvile u svojoj suradnji, a tekst je postao okosnica istoimenog rada koji su predstavile u Galeriji Miroslav Kraljević, doživjevši tako realizaciju (i) u fizičkom prostoru. Publikaciju zatvara tekst Engina Cana i Jane Jevtović Teleskopiranje 3: Vrijeme. Njihov je prilog nastao na relaciji Zagreb-Ljubljana, a riječ je o nastavku nastavak prakse “teleskopiranja” kojom su istraživali izvedbene potencijale dodira.
Broj 34 izlazi kao dio dvobroja, zajedno s brojem 33 koji promišlja kontradikcije baleta u 21. stoljeću. Uredništvo je najavilo da će taj dio izdanja imati promociju uživo, čim mjere to omoguće. Oba broja je moguće naručiti putem maila, a cijena tiskanog izdanja je 70 kuna. Svi su tekstovi dostupni i na engleskom jeziku. Prijevode, uz Ninu Gojić, potpisuju Ana Jelusić i Tomislav Žilić, dok je dizajn radila Nada Dogan.
ObjavljenoObjavljeno
