Tema Pripremila: Hana Sirovica
Goli otok, zajedno sa susjednim Svetim Grgurom, između 1950. i 1956. bio je zatvor za više od 850 žena. One su bile prisilno smještene u zaseban dio otočkog reljefa, prisiljene da od kamena grade infrastrukturu vlastitog mučilišta. Lokacija ženskog logora na Golom otoku desetljećima je stajala bez ikakvih oznaka, sve dok umjetnica Andreja Kulunčić nije podigla spomen-ploču kojom je to mjesto prvi put obilježeno kao poprište kolektivne patnje i povijesne traume.
Obilježavanje lokacije logora ujedno je predstavljalo i prvu prostornu intervenciju u sklopu umjetničko-istraživačkog projekta kojim Kulunčić od 2019. godine u suradnji s antropologinjom Renatom Jambrešić Kirin i psihoterapeutkinjom Dubravkom Stijačić proučava povijest ženskog dijela golootočkog zatvora. Uslijedile su izvedbene intervencije u tkivo otoka koje su radile umjetnice Zrinke Užbinec, Jasne Jovićević i Annette Giesriegl, kao i upisivanje citata bivših logorašica u kamene ostatke logora. Najnovija u nizu intervencija nedavno je ugledala svjetlo dana, a riječ je o publikaciji i web-stranici koje predstavljaju pokušaj da se slabo poznata i teška prošlost golootočkog sustava istraži, sistematizira te učini javno dostupnom.
“U logorima je, baš kao i na radnim akcijama, težak rad pratilo marširanje do radilišta, neprekidno skandiranje, pisanje transparenata i pjevanje revolucionarnih pjesama – kako bi kolektiv postao jedno tijelo, s jednim srcem koje se zaklinje na odanost vođi”, piše o ‘preodgoju’ zatvorenica istraživačica Jambrešić Kirin, koja zajedno s Kulunčić i kustosicom Irenom Bekić potpisuje priloge publikaciji. “Golootočki sustav je bio takav da logorašica muči i tuče drugu, to joj je bio uvjet da bude puštena”, nastavlja, opisujući razmjere torture na čije psihološke razmjere upućuje i zajednički naziv projekta i publikacije. On glasi Vi ste Partiju izdale onda kada je trebalo da joj pomognete, a prenosi riječi koje je upraviteljica logora Marija Zelić upućivala zatvorenicama kada ih je vrijeđala tijekom prisilnog rada i torture. Branka Weil, Ženi Lebl, Eva Grlić, Vera Winter, Đina Markuš i Miljuša Jovanović imena su nekih među njima, rijetkih koje su kasnije javno pisale i govorile o svom iskustvu, a njihove su biografije dostupne na web-stranici. Uz biografije i svjedočanstva bivših zatvorenica, stranica uključuje pregled umjetničkog i znanstvenog istraživanja, kao i rijetke postojeće znanstvene radove o ženskom logoru na Golom otoku.
Projekt Andreje Kulunčić, koji nastaje u suradnji s Renatom Jambrešić Kirin i Dubravkom Stijačić, suorganiziraju udruge Goli otok Ante Zemljar (Darko Bavoljak) i MAPA (Maja Marković). Nakon niza već održanih prostornih,umjetničko-izdavačkih intervencija te diskurzivnih programa, uslijedit će i dvije izložbe koje će se održati tijekom 2021. godine u prostorima Povijesnog i pomorskog muzeja Istre te Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci.
ObjavljenoObjavljeno
