Blic Opsežno izvješće Europskog građanskog foruma (European Civic Forum ili ECF), posvećeno prostoru za građansko djelovanje u Europi, obuhvaća cijelu 2024. godinu i prvu polovicu 2025., a sastoji se od horizontalne analize, pojedinačnih izvješća iz 16 europskih zemalja i jednog regionalnog izvješća za područje zapadnog Balkana, nastalih u autorstvu ECF-a, njegovih organizacija članica i partnerskih organizacija.
U fokusu izvješća su osjetne posljedice koje je izazvala promjena političkog krajolika u Europi prilikom jačanja i dolaska na vlast krajnje desnih političkih stranaka. Jedna od njih je to da se državne vlasti naveliko koriste već postojećim ali i novim zakonima koji su usmjereni na ograničavanje rada organizacija civilnog društva, društvenih pokreta i solidarnosti, a sve pod egidom očuvanja javnog reda i mira, nacionalne suverenosti i sigurnosti.
Tako na širem prostoru Europe pravo na prosvjed i mirno okupljanje građana_ki postaje sve ograničenije, pri čemu se na udaru posebice nalaze prosvjedne akcije i inicijative posvećene ekološkim pitanjima i izražavanju potpore palestinskom narodu u jeku izraelske agresije. Osim legislativa koje propisuju drakonske kazne za prekršitelje, u zemljama poput Francuske, Njemačke, Nizozemske i Italije tijekom 2024. godine prosvjedi su bivali i potpuno zabranjivani, a prijavljivala se i prekomjerna policijska uporaba sile kao i pritvaranje, zastrašivanje i nadzor aktivista.
Uz ograničenja individualnih građanskih sloboda, u izvješću se naglašava i sužavanje raspona djelovanja organizacija civilnog društva, koje se diljem kontinenta suočavaju sa sustavnim preprekama u radu, gubicima financijske potpore, defamacijom i učestalim SLAPP tužbama. Zagovarački rad civilnog društva sve se češće proziva neprimjerenim “lobiranjem”, čime ga se izjednačava s korporativnim lobiranjem, a sveprisutne su i tvrdnje o tome kako civilno društvo zapravo posreduje štetne “vanjske utjecaje”. I to sve ne bi li se u pitanje dovela opravdanost javnog financiranja organizacija civilnog društva.
Angažiranost civilnog društva u bitnijim društvenim pitanjima, navodi se u izvješću, također se sustavno osujećuje uskraćivanjem prava na pristup informacijama, svođenjem javnih savjetovanja na simboličku gestu i isključivanjem civilnog društva iz dijaloga s vladajućima. Posebno se naglašava ranjivost organizacija civilnog društva kada je riječ o kriminalizaciji solidarnosti, pri čemu se pomaganje ljudima u pokretu često svodi na krijumčarenje i trgovinu ljudima.
Sve u svemu, iako su u ovom kratkom pregledu samo opširno navedeni neki od zaključaka izvješća, teško je oteti se dojmu da u paneuropskom prostoru vlada gotovo distopijska atmosfera. A kao što pokazuje izvješće koje je sastavila zagrebačka Kuća ljudskih prava, situacija u lokalnom kontekstu ne odstupa od gore navedenoga. Prostor za građansko djelovanje u Republici Hrvatskoj tako se ocjenjuje suženim, a bitnim faktorom smatraju se promjene u političkom krajoliku nakon prošlogodišnjih parlamentarnih izbora.
Ističe se da je veća parlamentarna zastupljenost krajnje desnih opcija nepovoljno djelovala na građanske slobode i da se uobičajeni kritički ton što se civilnog društva tiče još dodatno pooštrio. Pravo na prosvjed smatra se ograničenim, a SLAPP tužbe i dalje su represivna mjera s kojom se suočavaju novinari_ke, organizacije civilnog društva i aktivisti_kinje. Javna savjetovanja oko nacrta zakona i prijedloga politika i dalje djeluju kao puka formalnost i često se odvijaju pri kraju procesa donošenja odluka, što uvelike priječi bilo kakav smislen dijalog svih dionika_ca društva.
Financiranje civilnog društva i dalje je obilježeno problemima, uz ograničena sredstva za zagovarački i istraživački rad na javnim politikama, ali i općeniti nedostatak javnih natječaja na nacionalnoj razini, kao i nedovoljno transparentno financiranje zagovaračkih aktivnosti i na lokalnoj i na nacionalnoj razini. Usto, navodi se kako su financijski najugroženije upravo one organizacije civilnog društva koje se bave ključnim socijalnim i političkim pitanjima i pravima ugroženih i manjinskih skupina.
Podcrtava se i to da Hrvatska već devet godina nema temeljnu strategiju za civilno društvo, ali i da Vladin Savjet za razvoj civilnog društva već godinama ne funkcionira. A potpuno je disfunkcionalan i Vladin Savjet za ljudska prava, što bi u kontekstu zemlje koja već godinama provodi antimigrantske politike Europske unije u najmanju ruku trebalo izazivati strepnju.
Uz sve navedeno, bitno je napomenuti kako se unatoč sve lošijem statusu građanskih sloboda i demokratskih vrijednosti u Europi civilno društvo pokazalo iznimno otpornim i sposobnim organizirati se radi njihova očuvanja. A dok svijet polagano no sigurno vrluda prema dodatnoj autoritarnosti i despotizmu, takav će angažman biti prijeko potreban.

Tekst je nastao u sklopu projekta Come Together koji sufinancira Europska unija iz programa Kreativna Europa. Stavovi izraženi u tekstu ne odražavaju nužno stavove Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu.

