Filmske priče za kraj godine

Brojna kina i u samom završetku prosinca projekcijama filmova različitih žanrova i formata osiguravaju uživanje u sedmoj umjetnosti.

pripremila:
Ana Vučić
Kadar iz filma "Ne očekuj previše od kraja svijeta" (2023), r. Radu Jude

Godina se bliži kraju i svi koji mogu polako se povlače u domove tradicionalno pokušavajući spojiti prosinačke praznike i blagdane u odmor. Za one kojima to podrazumijeva filmsku umjetnost, donosimo mali popis zanimljivih a još dostupnih projekcija u kinima.

U Dokukinu KIC u tijeku je izložba s pratećim filmskim programom Film nije na prodaju, koji organizira Film-protufilm u koprodukciji s KIC-om, MSU-om te Art-kinom Rijeka. U središtu programa nalazi se filmska tetralogija Irene Vrkljan koju je režirala tijekom studija na Njemačkoj akademiji za film i televiziju, gdje je studirala zajedno s njemačkim filmskim stvarateljem Harunom Farockijem.

Riječ je o njihovim berlinskim filmovima-esejima, portretima umjetnika i portretima grada Berlina iz dvostrukog motrišta – “ovdje i drugdje”. Organizatori ističu da filmovi spisateljice, pjesnikinje i redateljice Irene Vrkljan “u duhu meke montaže poetike slapsticka i političkog filma korespondiraju s filmom budućeg najtvrdokornijeg brehtijanskog esejiste Haruna Farockija”. U filmu pod naslovom Faroqhi snima (1967) i podnaslovom Filmska reportaža Irene Vrkljan, ona bilježi Farockijev rad na agitacijskom filmu Izborni aktivist o politizaciji mladog čovjeka. Njezinu filmografiju upotpunjuju još tri filma: Posveta jednoj kući (1966), Berlin nije na prodaju (1967/68) i Berlin (1969).

Dosad nepoznat filmski rad Irene Vrkljan posjetitelji_ce će moći upotpuniti i uvidom u Portrete i susrete, izbor iz dokumentarne serije od 64 kratke epizode Radiotelevizije Zagreb o umjetnicima_ama i nositeljima_cama avangardnih kretanja 1960-ih, čije je scenarije Vrkljan pisala prije odlaska na Akademiju. Osim toga, u sklopu programa bit će prikazano i devet filmova Haruna Farockija. Izložba i filmski program ostaju otvoreni do 5. siječnja, a detalje rasporeda potražite ovdje

KIC je u prosincu domaćin i Tuškancu u gostima koji u ponedjeljak, 23. prosinca od 19 sati donosi pet kratkometražnih filmskih ostvarenja koja su na ovogodišnjoj dodjeli godišnjih priznanja Europske filmske akademije konkurirala za Europsku filmsku nagradu. Program, osim Čovjeka koji nije mogao šutjeti s već pomalo kultnim statusom, uključuje i dva dokumentarna filma: 2720 (2023), koji se bavi nejednakošću portugalskog društva, i Clamor (2023), koji prati zaljubljene rođake. Tu su i dva animirana filma, La fille qui explose (2023) i Wander to Wonder (2024), a više o programu možete pročitati ovdje

U vikendu nakon Božića u KIC-u godinu možete otpratiti uz pet raznolikih dokumentaraca. Zainteresirani_e za živote umjetnika mogu pogledati dokumentarni portret slikara i kipara Anselma Kiefera u režiji Wima Wendersa ili dokumentarac Soundtrack za državni udar o političkoj moći jazza belgijskog multimedijskog umjetnika Johana Grimonpreza. Tu su još i Naša djeca Silvestra Kolbasa, društveno angažirani Kamay u kojem hazarska porodica u Afganistanu pokušava otkriti misterij smrti svoje kćeri te film o četiri generacije palestinskih žena Zbogom, Tiberijado koji je režirala Lina Soualem

Riječanke i Riječani u Art-kinu još danas stignu pogledati projekcije u sklopu Maratona kratkometražnog filma, a u četvrtak, 27. prosinca zadnji film iz retrospektive filmova Sidneyja Lumeta, triler Jutro poslije. Osim toga, na repertoaru se do kraja godine nalazi i najnoviji film Radua Judea, Ne očekuj previše od kraja svijeta, provokativna satira o poslovnoj kulturi koja prati prezaposlenu i potplaćena Angelu koja se vozi posttranzicijskim Bukureštom kako bi za multinacionalnu kompaniju snimila potencijalne protagoniste za film o ozljedama na radu. Raspored svih projekcija može se saznati ovdje.

Mikro-kino MaMa za kraj godine donosi svojevrstan bis, odnosno projekcije filmova trojice važnih redatelja koji su ostvarili nove uratke u 2024. godini. Fragmentirani Pečeš me Matíasa Piñeiroa temelji se na dva književna izvora i njihovoj povezanosti: jedan je Sapfina poezija, a drugi tekst Cesarea Pavesea. Albert Serra u dokumentarcu Usamljena poslijepodneva stvara jedinstven pristup svijetu koride kroz rad sa slikama i njihovim potencijalom, a Fantozmija Lava Diaza usredotočuje se na memoare narednika Hilariona Zabale, pripadnika režimskih milicija zaduženih za suzbijanje organiziranog otpora. Raspored projekcija i više detalja o filmovima dostupno je ovdje.

Za one koji filmsku umjetnost više cijene u komforu vlastitih domova, valja podsjetiti i na uvijek dostupne platforme croatian.film i Volim dokumentarce, koji donose pregršt filmova, ali i članaka i intervjua s umjetnicima i o njima. Ugodno gledanje!

Objavljeno
Objavljeno

Povezano