Erozija je postojana

Među objavljenih rezultatima natječaja za program javnih potreba u kulturi Ministarstva kulture i medija, kroz koji se dodjeljuje godišnja potpora kulturnim programima, nalaze se i popisi odobrenih i odbijenih programa kazališta i suvremenog plesa. Potpore za javne potrebe u izvedbenim umjetnostima podijeljene su u tri programska područja: suvremeni ples i pokret (o kojemu odlučuje zasebno Stručno povjerenstvo), profesionalna kazališna djelatnost te kazališni i plesni amaterizam (o kojima odlučuje nadležno Kulturno vijeće).

Ove godine amaterskom kazališnom i plesnom djelovanju dodijeljeno je čak 90 600 kuna manje no prethodne, čime se nastavlja kontinuitet rezanja sredstava za amaterizam koji je vidljiv od početka pandemije. S druge strane, u oba programska područja posvećena profesionalnom umjetničkom djelovanju cjelokupni je iznos povećan – za profesionalna kazališta povećanje je za 235 000 kuna, dok je za suvremeni ples i pokret izdvojeno 252 530 kuna više no protekle godine. Same za sebe, takve brojke mogle bi navesti na optimistični zaključak o državnom financiranju izvedbe, no uvidom u širu sliku svaki optimizam lako splasne.

Naime, broj prihvaćenih (i prijavljenih) programa u području dramske i plesne djelatnosti iz godine u godinu se povećava ritmom koji spomenuta povećanja budžeta ne prate, pa prosječan iznos potpore za pojedini program kontinuirano pada. Drugim riječima – sveukupni iznosi možda rastu, ali javne potrebe ipak rastu više od njih, a posebno je to vidljivo u onim sferama kulture koje svoje djelovanje ostvaruju izvan institucija. Već smo pisali o tome kakvi su rezovi (unatoč prividnom povećanju) zahvatili programe u kategoriji inovativnih umjetničkih i kulturnih praksi, koja prvenstveno obuhvaća programe nezavisne kulture, dok je u domeni kojom se u ovom tekstu bavimo slična situacija sa suvremenim plesom, umjetničkim područjem čije se gotovo svo djelovanje također ostvaruje u izvaninstitucionalnim (a onda i izrazito nestabilnim) uvjetima.

Dok je u 2020. iznos prosječne potpore za pripremu premijerne ili reprizu postojeće plesne izvedbe bio 29 477 kuna, u 2022. on se smanjio gotovo za trećinu, na 20 291 kunu. Trend smanjenja prosječne potpore za pojedinačni program u odnosu na pretpandemijsko vrijeme vidljiv je u gotovo svim preostalim potprogramskim područjima suvremenog plesa, uz iznimku potpodručja plesnih gostovanja. Primjerice, u dodijeljenim sredstvima za plesne festivale i manifestacije prosječni iznos po programu, u usporedbi s posljednjim sredstvima dodijeljenima u pretpandemijsko razdoblje, smanjen je za 12 000 kuna. Ipak, za festivale je izdvojen malo veći iznos u odnosu na prošlu, 2021. godinu, dok su sredstva namijenjena manifestacijama većinom nepromijenjena (za najveće festivale Tjedan suvremenog plesa i Festival plesa i neverbalnog kazališta Svetvinčenat) ili povećana, za manifestacije kojima se dodjeljuju “srednji” iznosi potpora kao što su zagrebačka Antisezona i Sounded Bodies Festival, karlovački Free Dance Festival ili riječki Periskop kojima je dodijeljeno 5000 kuna više no 2021. Najveći rast bilježi zadarski Monoplay kojemu je dodijeljeno 12 000 kuna više, dok se s najvećim se rezom suočila Platforma HR plesnog centra Tala, kojoj su financije smanjene za 8000 kuna. S obzirom na druge potprogramske kategorije valja naglasiti kako se povećanje cjelokupnih iznosa potpora po pojedinim prijaviteljima u većini slučajeva odnosi na veće iznose dodijeljene za gostovanja, dok za ostala područja u najvećoj mjeri stagniraju.

U susjednoj pak domeni profesionalnih kazališta, području za čiji se najizdašnije financirani program Javne ustanove u kulturi Dubrovačke ljetne igre, izdvaja već postojanih 4 milijuna kuna – što je cijeli milijun više od godišnjeg iznosa koje Ministarstvo raspodjeljuje za svekoliku našu suvremenu plesnu umjetnost – prosječna potpora za pojedini program ostaje na gotovo istoj razini. Ipak, valja zabilježiti i ovo: iznos prosječne potpore za pripremu premijerne predstave u području privatnih kazališta (naziv koji obuhvaća sve kazališne družine i organizacije koje nisu javne institucije) manji je i ove godine od 20 000 kuna, što je daleko ispod dostatnog. Kao u plesu, i u financiranju kazališnih programa najveći je porast iznosa za gostovanja, području koje evidentno predstavlja prioritet donositelja odluka o raspodjeli sredstava u razdoblju u kojem se nalazimo.

Promjene u financiranju programa javnih potreba u kulturi u područjima kazališta i plesa nisu nagle, a postepena erozija je, ukazuju nam i ovogodišnji rezultati, znatno osjetnija u domenama izvaninstitucionalne, tj. nezavisne kulturne produkcije. No ne treba nikako zanemariti ni činjenicu da zadržavanje istih iznosa za ostale programe u perspektivi već osjetne inflacije nije vijest kojoj se moguće pretjerano veseliti.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura na prekretnici koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.