

Piše: Matija Mrakovčić
U dvadesetak godina postojanja samostalne Republike Hrvatske, pokretane su brojne obrazovne reforme, u prosjeku jedna po svakom novom ministru prosvjete. No, niti jedna od njih nije privedena kraju. Početkom godine obznanjen je sastav ekspertne radne skupine koja će pripremiti nove kurikulume do školske godine 2016./2017. Tada bi trebala početi njihova eksperimentalna primjena, a godinu kasnije i puna primjena u svim osnovnim i srednjim školama u Hrvatskoj. Podsjetimo se, na isti je način u škole neuveden i Građanski odgoj i obrazovanje.
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta objavilo je 9. travnja javni poziv za članove šest stručnih radnih skupina za izradu prijedloga nacionalnih kurikuluma te prijedloga Okvira vrednovanja, ocjenjivanja i izvješćivanja o učeničkim postignućima, otvoren do 23. travnja. Uz kasnije “informiranje i osposobljavanje odgojno-obrazovnih radnika” te “izradu modela razvijanja udžbenika i drugih materijala za učenje, osobito digitalnih”, to su prva dva koraka prve dionice Cjelovite kurikularne reforme. Skupine za rani predškolski odgoj i obrazovanje, umjetničko obrazovanje i vrednovanje imat će po 7 članova, skupina za gimnazijsko obrazovanje 11 članova, dok će skupine za osnovnoškolski odgoj i obrazovanje te strukovno obrazovanje imati po 15 članova.
Prema tekstu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije, jedna je od najslabijih točaka postojećeg obrazovnog sustava položaj učitelja i nastavnika. Učitelji i nastavnici rade u različitim uvjetima, s različitim brojem razrednih odjela, u više škola, a Pravilnik o normi rada stavlja ih u isti položaj. Nije jednako opterećen učitelj koji u jednoj školi predaje jedan predmet i onaj koji radi u dvije ili tri škole, u različitim županijama, i izvodi nastavu iz dvaju ili više predmeta. Stoga je jedan od glavnih strateških ciljeva podizanje kvalitete rada i društvenog ugleda učitelja što se misli postići “profesionalizacijom učiteljskog zanimanja”. Konkretno, izradit će se i usvojiti Nacionalni kompetencijski standard za učitelje, Etički kodeks, Pravilnik o licenciranju, Pravilnik o napredovanju, povećat će se kvaliteta kandidata na ulasku u studij te ustrojiti sustav stimuliranja studenata učiteljskih i nastavničkih fakulteta. Posebno je ovdje zanimljiva mjera 4.1.4. koja propisuje poboljšanje općeg materijalnog statusa učitelja, za čiju je provedbu nadležan MZOS, a pokazatelj uspješnosti provedbe jest usklađivanje visine plaće učitelja s prosječnom plaćom visokoobrazovanih radnika u javnom sektoru. Svakako je nejasno kako će (i zašto) nadležno Ministarstvo to provesti, nakon desetljeća izigravanja kolektivnih granskih ugovora i ucjena kojima je nastavnicima oduzela gotovo sva prava koja bi im trebala pripadati prema godinama staža i iskustvu, a poziv koji je MZOS objavio nastavlja utabanim stazama.
Članovi stručnih skupina tijekom rada neće napuštati svoje redovno radno mjesto, kao prijavu trebaju poslati motivacijsko pismo u kojem objašnjavaju razloge za prijavu i viđenje osobnog doprinosa kurikularnoj reformi te osobni prijedlog promjena. Njihove su obaveze sudjelovanje na najmanje jednom sastanku mjesečno u uredu Cjelovite kurikularne reforme u Zagrebu, sudjelovanje na najmanje jednom sastanku tjedno putem interneta iz vlastitog doma ili iz CARNetovih videokonferencijskih dvorana u mjestu najbližem mjestu stanovanja te individualni rad u procijenjenom trajanju od najmanje 10 sati tjedno. Posebna je zanimljivost poziva što će članovi radnih skupina primiti odgovarajuću financijsku naknadu, ovisno o “osobnom doprinosu radu i rezultatima rada”, riječju, o izvrsnosti. Tko će mjeriti osobni doprinos, a kako će se mjeriti rezultat rada pojedinog člana u procesu od analize kurikularnih rješenja u obrazovnim sustavima drugih zemalja do oblikovanja konačnog teksta prijedloga Nacionalnog kurikuluma za određeno područje obrazovanja, na koji su način koncipirana konkretna zaduženja i na temelju čega će ministar obrazovanja donijeti odluku kojom će utvrditi iznos i kriterije utvrđivanja financijske naknade te pravo na naknadu putnih troškova – nigdje u pozivu ne piše.
Krajem veljače dovršen je projekt Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja koji je podloga za uvođenje sustava licenciranja učitelja. Paralelno s objavom javnog poziva MZOS-a, Neven Budak, vječni sudionik vječne reforme obrazovnog sustava u Hrvata, najavio je pokretanje projekta licenciranja, inače programa koji se najavljuje od 2008. godine, no nikada nije zaživio. Licenca je potvrda trajnog profesionalnog usavršavanja nastavnika, a obnavlja se svakih tri do pet godina. Program je na tragu stručnog usavršavanja, koje je svakako obavezno za nastavnike, no podrazumijeva i dodatne edukacije, a sve će ih – opet najavljuje MZOS – naplatiti iz proračuna. U europskim zemljama broj nastavnika koji izlaze iz sustava jer nisu uspjeli produljiti licencu veoma je malen, a licenciranje se smatra dobrim mehanizmom eliminacije nedovoljno motiviranih za učiteljski posao. U ovom trenutku, stručna usavršavanja nisu svima jednako dostupna, pogotovo nastavnicima iz manjih sredina kojima se rijetko dogodi da se neki stručni skup održava blizu mjesta njihova stanovanja i rada, škole u pravilu ne plaćaju putne troškove, ne oslobađaju nastavnike sati niti omogućavaju zamjene. Sve uglavnom ovisi o raspoloženju određenog ravnatelja škole koji će uskoro također morati zaslužiti svoju licencu.
Kada se kao strateška obrazovna mjera najavljuje poboljšanje materijalnog položaja nastavnika, nastavnicima koji dobrovoljno sudjeluju u reformi obrazovnog sustava obećaje se “odgovarajuća financijska naknada” temeljena na njihovoj izvrsnosti. Najavljuje se licenciranje kao “čišćenje” struke od nemotiviranih nastavnika koji su takvi jer prvenstveno ne žele samima sebi plaćati usavršavanje bez kojeg neće moći dobiti licencu. Naravno, licenciranje podrazumijeva i više stupnjeva napredovanja, što bi pak podrazumijevalo i veće plaće. U cijelom je tom trajnom paradoksu jedino jasno da za odluku o tome imaju li veze nemotiviranost za rad i odnos nadležnog ministarstva prema radniku – Ministarstvo obrazovanja nije nadležno.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Demokracija bez participacije koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Objavljeno