Kozmetičke improvizacije

Izjavom za javnost Sindikat "Akademska solidarnost" reagirao je povodom objave Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja.

improvizirati_630

Sindikat “Akademska solidarnost” održao je 28. ožujka u Vijećnici Filozofskog fakulteta u Zagrebu konferenciju za medije povodom objave Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja koji je Nacionalno vijeće za znanost tiskalo 22. ožujka u Narodnim novinama. Nazvavši izmjene i dopune kozmetičkim, a rad na pravilniku improvizacijom, članovi sindikata izjavom za javnost još su jednom upozorili na štetne posljedice koje bi pravilnik, bude li prihvaćen u ovom obliku, mogao prouzrokovati u polju domaće humanistike. Izjavu za javnost prenosimo u cijelosti: 

“Nacionalno vijeće za znanost (NVZ), najviše stručno tijelo koje brine za razvitak i kvalitetu cjelokupne znanstvene djelatnosti i sustava znanosti u Republici Hrvatskoj, dvanaest dana pošto je donijelo novi Pravilnik o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja, i šest dana prije nego što je taj pravilnik uopće stupio na snagu, na svojoj je 79. sjednici propisalo izmjene i dopune spomenutog pravilnika. Te smo izmjene i dopune, najavljivane prošlog tjedna, pronašli u Narodnim novinama od petka, 22. ožujka 2013.

Podsjetimo: NVZ je tvrdilo da se ‘o pravilniku raspravljalo i na njemu radilo protekle četiri godine, a posebno intenzivno u proteklih pet mjeseci’. Mijenjanje pravilnika nakon nepuna dva tjedna njegova postojanja – pri čemu se izmjene događaju na pet od sedam područja: kod prirodnih znanosti, biomedicine i zdravstva, biotehničkih, društvenih, te humanističkih znanosti – znakovito je svjedočanstvo o intenzitetu i kvaliteti tih četverogodišnjih rasprava i radova. No hitre su izmjene svakako poučne: eto što se događa kad se nedovoljno konzultira zajednica kojoj je pravilnik namijenjen, kad se za savjet ne pita ni tri od sedam vlastitih savjetodavnih tijela.

Nadalje, NVZ je tvrdilo da želi novim propisom potaknuti hrvatske humanističke znanstvenike na povećanje međunarodne vidljivosti njihovih radova. Proteklih je tjedana znatan dio znanstvene zajednice – sveučilišta i instituti, strukovne udruge i pojedinci, pa i članovi ovog sindikata – upozoravao na opasnost koju uzrokuje isključivo privilegiranje jedne komponente znanstvenog djelovanja: doći će do zapostavljanja svih ostalih, ništa manje važnih, komponenata. Posebno smo upozoravali na štetne posljedice koje će dekretiranje ‘međunarodnog zaokreta’ imati za hrvatsko društvo i kulturu, za hrvatski kao jezik znanosti, za hrvatske znanstvene časopise i izdavače. Stanje duha iz kojeg je proizašao ovaj pravilnik, taj implicitan stav da domaću znanost i domaću znanstvenu publiku treba, kao a priori manje vrijedne, lijene i iskvarene, disciplinirati po uzoru na čistoću i superiornost ‘inozemstva’ – to je stanje prepoznato kao školski primjer kolonijalne svijesti. Radi se o zebnji i kompleksu slabijih pred jačima, o spremnosti na odricanje od vlastitoga u nadi da bi neki među nama – najbolji jer su najprilagođeniji – mogli biti pripušteni u fantazmagorični krug ‘odabranih i povlaštenih’.

Daljnja je potvrda kolonijalne svijesti najnoviji pokušaj NVZ da paničnim izmjenama prikrije nekompetentnost svojih improvizacija. Za hrvatske humanističke znanosti, izmjene se svode na širenje popisa međunarodnih izdavača. Raniji popis, preuzet od dviju nizozemskih visokih poljoprivrednih škola (on ostaje mjerodavan za društvene znanosti), sada je zamijenjen popisom koji je jedan španjolski istraživački projekt ponudio kao tek jednu od komponenata sustava vrednovanja španjolske humanistike. NVZ propisuje ovako: “Međunarodno priznatim izdavačima znanstvenih knjiga (autorskih i uredničkih) smatraju se svi strani i prvih četrdeset španjolskih izdavača na najrecentnijem popisu Scholarly Publication Indeks“.

Poticanje suradnje hrvatskih humanista sa španjolskim nakladništvom toplo pozdravljamo, uzbuđeno zamišljajući oduševljenje kojim će španjolska znanstvena publika pozdraviti monografije i zbornike o metrici Marina Držića, o kulturnoj politici Khuena Hedervaryja, o dijalektima sjevernog Međimurja ili oltarnim slikama u Bjelovaru. I dalje, međutim, ne razumijemo: kakav je to istočni grijeh učinio hrvatske znanstvene nakladnike manje vrijednima kako od ‘svih stranih’, tako i od četrdeset njihovih kolega s Pirenejskog poluotoka? Kojim to supermoćima španjolski humanisti mogu bolje od hrvatskih prepoznati međunarodne nakladnike važne za Hrvatsku? I napokon – kako će i kada moguće rupe španjolskog popisa (na primjer, u slučaju slavistike) biti ispravljene, ako je sastavu NVZ koji je donio ovaj propis mandat istekao, a za novo NVZ još nije ni raspisan natječaj?

Pravi ciljevi ovog pravilnika, nažalost, nemaju veze ni s kvalitetom ni s međunarodnom vidljivošću. Oni su vrlo konkretni. Pravilnik je morao što većem dijelu znanstvenika, uključujući i one najmlađe, onemogućiti napredovanje, i morao je stvoriti prostor za uskratu financiranja brojnim znanstvenim časopisima i znanstvenim nakladnicima. Ti konkretni ciljevi proizlaze iz konkretnog pristupa službenika MZOS i njihovih savjetnika, pristupa po kojem je znanost isključivo mjesto troška, te treba i nju i s njome povezano visoko obrazovanje, preko kratkoročnih ušteda, uskrata i obezvređivanja, učiniti lakim plijenom za komercijalizaciju.

Smatramo da prošlotjedne kozmetičke izmjene tek donesenog Pravilnika ne mijenjaju štetnost njegove biti; i dalje smo uvjereni da će najnoviji Pravilnik naškoditi i hrvatskoj znanosti i hrvatskom društvu. Zato ponavljamo zahtjev da Nacionalno vijeće za znanost zbog svojeg djelovanja, zbog načina izrade i donošenja Pravilnika, odgovara svome osnivaču, Saboru Republike Hrvatske”.

Izvor: Akademska solidarnost

 
Objavljeno
Objavljeno

Povezano