Tema Jasmina Vojvodić u knjizi Tri tipa ruskog postmodernizma na primjerima analize djela Sorokina, Pelevina i Ulickaje proučava širok dijapazon postmodernističkih fenomena. Autorica pritom, kako kaže Andrea Meyer-Fraatz u recenziji knjige, dokazuje “ne samo sjajno znanje o suvremenoj ruskoj književnosti nego i veliko teoretsko i metodološko umijeće. Ona principijelno uvodi sve pojmove kojima se služi te osim toga razjašnjava sve tematizirane fenomene, nerijetko u obliku – uvijek opravdanih – otklona”. Dubravka Oraić Tolić u svojoj recenziji naglašava da je riječ o knjizi koja nema prethodnika u hrvatskoj kulturi, a može stajati uz bok najboljim pregledima suvremene ruske književnosti u Rusiji i svijetu: “Po bistrenju pojmova u nizovima definicija, po utemeljenosti u biranoj literaturi i golemoj građi, po kulturološkim čitanjima postmodernih fenomena kako u cjelini pojedinih opusa tako i u dubinskoj analizi teksta, to je teorijski utemeljeno, metodološki dosljedno i analitički ovjereno znanstveno djelo – prvo takve vrsti o toj temi u nas.” Također ističe da se knjiga čita poput krimića jer je krase intrigantna gradacijska struktura, omjer i atraktivnost primjera, esejistički izleti izvan književnosti i napokon jednostavnost stila, jasnoća rečenice i efektne misaone poente.
Jasmina Vojvodić izvanredna je profesorica na Katedri za rusku književnost pri Odsjeku za istočnoslavenske jezike i književnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U svom znanstvenom radu bavi se suvremenom ruskom književnošću, ruskom književnošću devetnaestog stoljeća (knjiga Gesta, tijelo, kultura. Gestikulacijski aspekti u djelu Nikolaja Gogolja, 2006), komparatistikom, književnom antropologijom, o čemu objavljuje radove u domaćim i stranim časopisima. Voditeljica je projekta Tjelesnost u književnosti i kulturi, u okviru kojega organizira međunarodne znanstvene skupove, a uredila je i zbornike Kalendar (2010) i Hrana: Od gladi do prejedanja (2010).
Izvor: Disput
Objavljeno
