Poptika Piše: Martina Domladovac
Američka predsjednička kampanja za nekoliko će tjedana iznjedriti jednog demokratskog i jednog republikanskog kandidata za predsjednika. Američki predsjednički izbori, osim funkcije biranja novog predsjednika, svake četiri godine svojom estetikom i bogatim programom preuzimaju i ulogu zabavljanja američke i svjetske javnosti. Proces biranja političkog vođe u Americi koristi sve dostupne pop-kulturne elemente, dok istovremeno proizvodi novi zabavni sadržaj. U tom kontekstu posebno su zanimljive umjetničke akcije i intervencije koje su ponekad izrazito utjecajne.
Možda upravo zato što je vrlo teško razlučiti umjetnost od propagande, muzeji su uglavnom izbjegavali prikazivati politizirane radove, no tijekom izbora 2012. godine, nekoliko muzeja prikazalo je rad Jonathana Horowitza Tvoja zemlja/Moja zemlja: Izbori ’12. Instalacija predstavlja kritičku platformu rasprave o prekomjerno estetiziranim predsjedničkim debatama, a konstruirana je kako bi naglasila dihotomiju izbora i dvostranački diskurs. Sjedajući na crvenu ili plavu stranu – stranu Fox Newsa ili MSNBC-ija – posjetitelji su mogli gledati debate i pridružiti se diskusiji o izbornom sustavu u cjelini.
Rad uličnog umjetnika i aktivista Sheparda Faireya, o kojem smo već pisali ranije, bio je manje kritičan, ali izrazito utjecajan. Poster Hope nastao je 2008. godine tijekom prve predsjedničke kampanje Baracka Obame, a prikazuje grafičku obradu fotografije trenutnog američkog predsjednika. Rad koji je prvo distribuiran kao poster, a potom i u digitalnom obliku, vrlo brzo postao je simbol ekonomske i političke revolucije koju je Amerika zazivala u post-bushevo doba. Poster se brzo proširio svijetom, a njegov dizajn postao je prepoznatljiva pop-kulturna referenca. Fairey nije prvi umjetnik koji se samoinicijativno pridružio predsjedničkoj kampanji. Svojevremeno su Andy Warhol s posterom Vote McGovern i Keith Haring s radom Reagan: Ready to Kill kritizirali predsjedničke kandidate Richarda Nixona i Ronalda Reagana. Ipak, zanimljivo je kako je upravo Fairey, čiji je rad nastao iz entuzijazma i “nade”, nedavno izjavio da je razočaran Obaminom administracijom, ali i disfunkcionalnošću političkog sustava kao takvog.
S približavanjem demokratskih i republikanskih nominacija predsjedničkih kandidata 2016. godine, kampanje postaju vruća tema, za sada još uvijek samo američkog javnog prostora. Paralelno se gomilaju i umjetničke intervencije inspirirane izborima, no one za sada uglavnom uključuju samo lik i djelo Donalda Trumpa. Umjetnici David Gleeson i Mary Mihelic, osnivači politički inspiriranog umjetničkog kolektiva T.Rutt, kupljenim autobusom koji je korišten u Trumpovoj kampanji, putuju američkim saveznim državama protestirajući protiv njegove diskriminatorne retorike. “To je ludo umjetničko djelo gdje gledaš kako se nečije emocije mijenjaju kada počinju shvaćati o čemu se radi”, kaže Mihelic, referirajući se na reakcije promatrača kada shvate da se ne radi o pravom Trumpovu stožeru.
Drugi zanimljivi rad Štogod (Whatever), portret je Donalda Trumpa koji je umjetnica Sarah Levy naslikala svojom menstrualnom krvi kao kritiku njegovih mizoginih komentara o moderatorici prve republikanske debate, Megyn Kelly. “Mogli ste vidjeti krv kako izlazi iz njenih očiju, iz njene gdjegod”, izjavio je tada Trump za CNN. Levy tvrdi kako umjetnost predsjedničkih izbora podiže diskusiju o “stvarima koje trebaju biti rečene”, no također ne treba zanemariti da ova vrsta umjetnosti ima – još uvijek podcijenjenu – moć uvjeravanja.
Donald Trump za sada je najlakša meta angažirane političke umjetnosti, a predstoji nam vidjeti hoće li to ostati slučaj i nakon što Demokratska stranka konačno odabere svog predstavnika.
ObjavljenoObjavljeno
