Kritika Piše: Matija Mrakovčić
Alternativnu platformu za učenje usmjerenu na umjetnost i politiku, pod nazivom New World Academy, pokrenuli su 2013. umjetnik Jonas Staal i i utrehtski BAK, basis voor actuele kunst. Platforma je do sada izdala pet besplatnih publikacija u suradnji s različitim političkim organizacijama koje su pozvane s umjetnicima i studentima podijeliti svoje poglede na ulogu umjetnosti i kulture u političkim borbama. Osim pokretanja kritičkih sesija i projekata u kojima sudionici propituju okvire pravde i postojećih modela reprezentacije, New World Academy potiče osnivanje kritičkih saveza između umjetnosti i progresivne politike radi suočavanja s demokratskim deficitima trenutnih političkih, ekonomskih i kulturnih kretanja.
Prethodne publikacije Akademija je realizirala u suradnji s kulturnim radnicima iz različitih političkih pokreta. Prvu s Filipinskim nacionalnim demokratskim pokretom koji čine inicijative i gerilski pokreti te (polu)legalne političke partije i ljevičarske organizacije. Njegov se razvoj prati od pokreta otpora španjolskoj i američkoj okupaciji Filipina, a danas je poznat po borbi protiv utjecaja SAD-a na filipinsku vladu. Središnja figura njihova shvaćanja umjetnosti je kulturni radnik koji treba educirati i kojeg trebaju educirati siromašne seoske i gradske mase.
Druga je publikacija izdana u suradnji s amsterdamskim kolektivom We Are Here (Wij Zijn Hier) koji broji dvjestotinjak izbjeglica organiziranih u politički pokret 2012. godine. Neki od njih nalaze se u Nizozemskoj preko petnaest godina bez službenih dokumenata. Grupa ne prihvaća individualna rješenja, zalažu se za istovremeno državljanstvo svih svojih članova. S obzirom da nizozemski zakoni zabranjuju rad migrantima, uz izuzeće “kreativnog izražavanja”, umjetnost je odigrala važnu ulogu u istraživanju i oblikovanju političkih zahtjeva grupe.
Pirate Parties International međunarodna je organizacija 42 piratske stranke iz cijelog svijeta čije je okrupnjavanje inicirala švedska Piratska stranka 2006. godine. Predstavljaju se kao praktičari politike bez vodstva, zalažu se za proces stalnog glasa putem “tekuće demokracije” provedene kroz forume na kojima članovi partija mogu glasati za svaki prijedlog. Unatoč nestalnoj prirodi njihovih programa, nekoliko je točaka za koje se neprestano zalažu: besplatan i slobodan internet, zajedničko intelektualno vlasništvo, snažni zakoni koji štite privatnost korisnika. Više potražite u trećoj publikaciji.
Nacionalni pokret za oslobođenje Azawada (MNLA) savez je stanovnika regija Sahel i Sahara koji zahtijevaju da dvije trećine sjevernog dijela Malija bude proglašeno njihovom nezavisnom, multietničkom i multireligijskom državom Azawad. Povijest azavadskog revolucionarnog pokreta počinje otporom francusko-sudanskom kolonijalizmu i osnivanju francuske države Mali 1960. godine. Četvrta publikacija tematizira njihov odnos između stvaranja umjetnosti i vlastite države.
Upravo objavljeno peto izdanje u suradnji s Kurdskim ženskim pokretom, istražuje prijedlog odvajanja demokracije od nacionalne države, pojam “demokracije bez državljanstva”. Ženski je pokret bio temelj oblikovanja političkih ciljeva Kurdskog oslobodilačkog pokreta u Turskoj i Siriji. Ispočetka vođena radi uspostavljanja samostalne države, nakon 1990-ih borba Radničke partije Kurdistana (PKK) priklanja se Kurdskom ženskom pokretu u propitivanju patrijarhalne i kapitalističke prirode svakog koncepta nacionalne države. Tijekom tog procesa, kurdistanski revolucionarni pokret razvio je alternativni model “demokratskog konfederalizma” ili “demokracije bez državljanstva” s ravnopravnošću spolova, samoupravljanjem, sekularizmom, kulturnom raznolikošću, zajedničkom ekonomijom i socijalnom ekologijom kao temeljnim stupovima modela. Od 2012. taj je model donekle u praksi u Rojavi, zapadnom Kurdistanu u Siriji.
Peto izdanje New World Academyja donosi ključne tekstove koji pokrivaju političku i kulturnu dimenziju onoga što je do sada postalo poznato kao Rojavska revolucija, uz priloge Dilar Dirik, Zîlan Diyar, Davida Graebera, Havin Güneşer, Gönül Kaya, Abdullaha Öcalana, Pinar Öğünç i drugih novinarki, umjetnika i teoretičara. Publikacija je dostupna na poveznici.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Demokracija bez participacije koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
ObjavljenoObjavljeno