Dan bez umjetnosti

Na mrežnim stranicama projekta Noart Earth Day Ivan Ladislav Galeta svoj je prijedlog ovako objasnio: “S obzirom na to da si danas svatko može uzeti pravo biti umjetnicom ili umjetnikom, za to čak nije potrebna ni posebna naobrazba, u zadnje vrijeme postaje zabrinjavajućom činjenica kako isto tako svatko može smatrati da upravo njezina odnosno njegova djela zaslužuju biti sačuvana za budućnost, čak i svojim cjelokupnim opusom. Drugi razlog smatram još delikatnijim, naime, u posljednje su se vrijeme znatno počeli “napuštati” atelijerski prostori u kojima je stvaralaštvo postalo ne samo “klaustrofobično”, već se došlo do spoznaje kako rad s neprirodnim, čak i toksičnim materijalima sve više ugrožava zdravlje i duh. I tako je krenuo “izlazak na svježi zrak” gdje se malo pomalo omasovila, tako zvana, “landartistička aktivnost”, koja je svojom neobuzdanom kreativnom “slobodom” uzela tolikog maha, da ponegdje poprima i zabrinjavajuće razmjere u što se možemo uvjeriti i na internetskim stranicama. I ne ulazeći ovdje u diskusiju vrednovanja, je li neki umjetnički proizvod remek-djelo, što je u ovom kontekstu sasvim nevažno, bojim se da ćemo, ako nastavimo s ovim umjetničkim “uljepšavanjem” netaknute prirode kao i masovnim nagomilavanjem umjetničkih proizvoda, koji sami po sebi povlače izgradnju i adekvatnih “deponija” za njihovo odlaganje, uskoro skončati kao i civilizacija Rapa Nuia”.

Svoj je projekt Galeta predstavio na međunarodnom simpoziju pod nazivom Održivost i suvremena umjetnost: izlaz ili aktivizam? (Sustainability and Contemporary Art: Exit or Activism?) na Central European Unitersity u Budimpešti, 29. veljače 2008. godine, gdje se održivost promatrala u svjetlu neprestanih mutacija postfordističkog globalnog kapitalizma i njegovih razarajućih učinaka na okoliš, društvo i pojedinca. Diskusija je bila organizirana oko strateških mogućnosti otpora, bilo taktičkim povlačenjem ili neumornim aktivizmom putem suvremene umjetnosti.

Na stranici projekta, koji je dio Galetina Deep End Art work in regress, postavljen je brojač umjetničkih djela proizvedenih u svijetu nakon 25. listopada 2009. godine, a njegova je autorica Caroline Keppi, projektna menadžerica pariškoga Bijenala. Statistički, u svijetu se u sekundi proizvede skoro dvadeset novih umjetničkih djela, dnevno taj broj iznosi 1685740 novih djela. Njihov trenutni broj, praktički nemjerljiv, već premašuje našu mogućnost prilagodbe. Kako možemo napredovati bez povećanja? Ili, Galetinim riječima, “ne kažem da bismo trebali prestati proizvoditi umjetnost, upravo suprotno. Jedino je pitanje kako”.

KP / Fotografija: Ivan Ladislav Galeta, Anti Anti spomenik NIkoli Tesli, 13. lipnja 2009.