Tema Umjesto Maračića, koji je Umjetničku galeriju Dubrovnik uspješno vodio dvanaest godina, Odbor za imenovanje Gradskog vijeća 10. prosinca procijenio je da će se dosadašnja ravnateljica Doma Marina Držića Vesna Delić Gozze bolje snaći na ovom poslu. Konačna odluka o imenovanju novog vodstva UGD ne bi bila sporna, da nije u potpunoj suprotnosti sa zaključcima struke, u ovom slučaju Kulturnog vijeća Grada i Upravnog vijeća Umjetničke galerije koji su nakon pregleda prijava i programa kandidata jasno obrazložili zašto i dalje žele vidjeti Maračića na radnom mjestu ravnatelja ove institucije.
Portal Dubrovniknet.hr objavio je zaključke stručnih tijela u kojima stoji kako u ovom slučaju prednost svakako treba imati umjetnik i dugogodišnji profesionalac u kulturi Antun Maračić, koji je tijekom dvanaest godina na ovoj funkciji podigao profesionalni standard Umjetničke galerije, “kako u programskoj djelatnosti tako i u osposobljavanju ustanove prema suvremenim muzejskim standardima”. Opširno nabrajajući Maračićeve zasluge od povećanja dinamike i kvalitete izlagačkog programa do tehničkih mogućnosti galerije i zbirke, Stručno vijeće obrazložilo je svoju odluku i pregledom predloženog programa Delić Gozze za koji su zaključili kako “četverogodišnji plan kandidatkinje osobito u osvrtu na muzejsku djelatnost u užem smislu ne uvažava činjenično stanje, odnosno planom se kao novost inauguriraju već postojeće stvari” te time “kandidatkinja za mjesto ravnateljice pokazuje manjkavo znanje o dosadašnjim dosezima Umjetničke galerije Dubrovnik”. Vijeće je na kraju izrazilo “bojazan da bi se određena nekonzistentnost izlagačkog programa koju primjećujemo u izložbama priređenim u Domu Marina Držića (izložbe fotografija, nakita, modne revije) mogla dogoditi i kod izlagačkog programa za Umjetničku galeriju Dubrovnik”.
Unatoč svemu navedenome, za ravnateljicu je odabrana Vesna Delić Gozze. Upitan za komentar, pogotovo u kontekstu nedavnog odlaska Slavena Tolja iz Dubrovnika, Maračić je u istom glasili kazao: “Grad se sistematski rješava svih onih koji se opiru njegovoj fizičkoj i duhovnoj razgradnji, uklanja one koji ometaju njegovo hijensko čerupanje, rasprodaju, bordelizaciju. Slavenov odlazak je u tom smislu indikativan. A evo, i moja dekapitacija uslijedila je par tjedana nakon njegova odlaska. Proces zastrašujuće akcelerira”.
Na kraju nam je zaključiti kako se u Dubrovniku povijest i dalje ponavlja jer i ovaj primjer dokazuje kako u tom gradu stručnost, sposobnost i profesionalni kredibilitet ne znače mnogo ako su u pitanju partikularni interesi osoba na odlučujućim pozicijama. Ne zaboravimo, Maračić u Dubrovniku nije “ničiji čovjek”, ali svakako pripada struji gradskih umjetnika, aktivista i intelektualaca koji kritički gledaju na razvojnu viziju grada. Navedeno je, ponovno, dokazano pogubno, u prvoj liniji profesionalno, ali u ovom slučaju i egzistencijalno, jer je Maračić odlukom Odbora za imenovanje ostao bez radnog mjesta i sredstava za život, tri godine prije mirovine.
KP
Objavljeno
Objavljeno
